I Kž-421/1993-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž-421/1993-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Novoselec dr. Petra kao predsjednika vijeća, te Kocijančić-Erike i Frančula mr. Rudolfa, kao članova vijeća i stručnog suradnika Lipnjak-Bosanac Zlate kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv okr. N. B., zbog krivičnog djela iz čl. 161. st. 3. u svezi čl. 156. st. 1. i 3. KZRH, odlučujući o žalbi vojnog tužitelja podnesenoj protiv rješenja Vojnog suda u Zagrebu od 21. travnja 1993. K-1325/92 (Kv 420/93), u sjednici održanoj 2. lipnja 1993., saslušavši zamjenika javnog tužitelja Hrvatske Papac Baldu,

r i j e š i o j e:

Uvažava se žalba vojnog tužitelja, preinačuje se rješenje suda prvog stupnja na način da se protiv okr. N. B. ima nastaviti krivični postupak po optužbi Vojnog tužiteljstva Zagreb br. Ktr 1838/92 od 16. srpnja 1992. zbog kriv. djela iz čl. 168. st. 3. u vezi s čl. 163. st. 1. i 3. KZRH, (sada iz čl. 161. st. 3. u svezi čl. 156. st. 1. i 3. KZRH).

O b r a z l o ž e n j e

Vojni sud u Zagrebu pobijanim rješenjem obustavio je krivični postupak protiv okr. N. B. zbog kriv. djela iz čl. 168. st. 3. u vezi čl. 163. st. 1. i 3. KZRH, sada čl. 161. st. 3. u svezi čl. 156. st. 1. i 3. KZRH.

Protiv tog rješenja podnio je žalbu vojni tužitelj i predložio da se pobijano rješenje preinači i odredi nastavak krivičnog postupka protiv okr. N. B..

Javni tužitelj Hrvatske, vraćajući spise, stavio je prijedlog da se uvaži žalba vojnog tužitelja.

Žalba je osnovana.

Vojni tužitelj s pravom nalazi da kriv. djelo iz čl. 168. st. 3. (sada čl. 161. st. 3. KZRH, koje se stavlja na teret okrivljeniku, nije u svezi s oružanim sukobima i ratom protiv Republike Hrvatske, pa se radi toga i ne može u ovom konkretnom slučaju primijeniti Zakona o oprostu od krivičnog progona i postupka za kriv.djela počinjena u oružanim sukobima i u ratu protiv Republike Hrvatske ("NN" br. 58/92), kao što to pogrešno čini sud prvog stupnja. Naime, okrivljenik se tereti za teško kriv. djelo protiv sigurnosti javnog prometa a koje djelo (počinjeno u Zagrebu), nema nikakove veze s ratom i ratnim sukobima u Republici Hrvatskoj. To što je okrivljenik, kako proizlazi iz priložene potvrde Ministarstva obrane Glavnog stožera HV, bio upućen na službeni zadatak kao pripadnik specijalne postrojbe po zapovjedi Glavnog stožera HV, ne znači da je krivično djelo koje je on (eventualno) počinio, upravljajući osobnim vozilom, u svezi s ratnim sukobima odnosno ratom protiv Republike Hrvatske, te da ima osnova primijeniti čl. 1. cit. Zakona o oprostu. Naprotiv, pravilnim tumačenjem navedenog zakonskog propisa zaključuje se da se on ne može primijeniti na okrivljenika i kazneno djelo za koje je optužen.

Iz navedenih razloga a temeljem čl. 385. st. 3. ZKP riješeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 2. lipnja 1993.

Predsjednik vijeća:

Novoselec dr. Petar,v.r.