Rev-688/2005-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 688/05-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Damira Mratovića kao predsjednika vijeća, te Ivice Crnića, mr. sc. Olge Jelčić, mr. sc. Lucije Čimić i Ivke Zlokić kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Općinsko državno odvjetništvo u Zlataru, protiv tuženika B. T. iz I., kojeg zastupa punomoćnik V. M., dipl. iur., odvjetnik u Z., radi ništavosti ugovora i uknjižbe, odlučujući o reviziji tužitelja Općinsko državno odvjetništvo u Zlataru, protiv presude Županijskog suda u Zlataru poslovni broj Gž 144/05-2 od 2. ožujka 2005., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Zlataru poslovni broj P 296/00 od 28. prosinca 2000., u sjednici vijeća održanoj 4. svibnja 2006.,

r i j e š i o j e:

Odbacuje se revizija tužitelja Općinskog državnog odvjetništva u Zlataru kao nedopuštena.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja prihvaćen je tužbeni zahtjev i utvrđen je ništavim aneks (od 2. lipnja 1993.) uz kupoprodajni ugovor koji je s nadnevkom 30. prosinca 1992. sklopljen između P. T. (u stečaju) iz N. G. kao prodavatelja i B. T. kao kupca, i to u čl. 2. u kojem je dozvoljena uknjižba prava vlasništva na nekretninama upisanim u z.k.uložak 1765 k.o. V. na ime i za vlasnost B. T.. Tom presudom određeno je brisanje dosadašnjeg z.k. stanja u z.k. ulošku 1765 k.o. V. nastalog provedbom rješenja tog suda poslovni broj Z-594/93 od 26. svibnja 1993., te nalažena uknjižba prava vlasništva na nekretninama upisanim u z.k. ul. 1765 k.o. V. na ime i za vlasnost trgovačkog društva T. strojevi i dijelovi d.o.o. iz N. G. ….

Presudom suda drugog stupnja preinačena je rečena presuda suda prvog stupnja tako što je gore opisani tužbeni zahtjev u cijelosti odbijen, a tužitelju je naloženo da tuženiku naknadi parnični trošak odmjeren u iznosu od 5.063,00 kn.

Protiv pravomoćne drugostupanjske presude reviziju je podnio tužitelj zbog razloga označenih u čl. 385. st. 1. toč. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku. Tužitelj predlaže da revizijski sud preinači pobijanu presudu na način da u cijelosti prihvati postavljeni tužbeni zahtjev uz naknadu troškova parničnog postupka.

Tuženik nije odgovorio na reviziju tužitelja.

Državno odvjetništvo Republike Hrvatske nije se izjasnilo o toj reviziji.

Revizija nije dopuštena.

U tužbi od 12. listopada 2000. tužitelj je kao vrijednost predmeta spora naznačio iznos od 10.000,00 kn.

Na ročištu od 6. studenoga 2000. tuženik je prigovorio toj vrijednosti predmeta spora, te tvrdi kako vrijednost spora premašuje iznos od 10.000,00 kn. Prvostupanjski sud je na tom ročištu dodijelio tužitelju rok u kome se u pisanom obliku treba očitovati na navode iz pisanog odgovora na tužbu i o prigovoru tuženika u odnosu na vrijednost predmeta spora. Taj sud je riješio da će odluku o utvrđenju vrijednosti predmeta spora donijeti po očitovanju tužitelja (list 48 i 49 spisa).

Podneskom od 17. studenoga 2000. glede prigovora tuženika da je tužitelj prenisko označio vrijednost predmeta spora tužitelj je izjavio da ostaje kod svog prijedloga kao u tužbi da vrijednost predmeta spora bude 10.000,00 kn (list 59 spisa).

Rješenjem kojeg je donio na ročištu od 24. studenoga 2000. prvostupanjski sud je utvrdio vrijednost predmeta spora u iznosu od 10.000,00 kn. Tuženik je tom rješenju prigovorio i zahtijevao pisani otpravak tog rješenja. Nakon toga sud je odredio da će pisani otpravak uslijediti, te da je predmet uredovanja glavna rasprava. Tužitelj je u cijelosti ostao kod tužbe tužbenog zahtjeva, a tuženik kod odgovora na tužbu (list 60 i 61 spisa).

Podneskom od 28. studenoga 2000. tužitelj izjavljuje da prepušta sudu da u daljem tijeku ovog postupka bez posebnog rješenja donese odluku o visini predmeta spora i ne protivi se da se isti utvrdi u visini koja strankama osigurava pravo na reviziju (str. 62 spisa).

Na ročištu koje je održano 28. prosinca 2000. (list 64 spisa) prvostupanjski sud donosi rješenje kojim mijenja raspravno rješenje od 24. studenoga 2000. kojim je vrijednost predmeta spora utvrđena u iznosu od 10.000,00 kn i to tako da se sukladno prigovoru tuženika vrijednost predmeta spora utvrđuje u visini od 800.000,00 kn. Tom rješenju stranke nisu prigovorile i nisu zahtijevale pisani otpravak. Prvostupanjski sud polazeći od toga da je došlo do promjene vrijednost predmeta spora na način da su stranke stekle pravo na reviziju određuje da glavna rasprava počinje iznova.

Prema odredbi čl. 40. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92. i 112/99.), a koji je bio na snazi u vrijeme kada je prvostupanjski sud utvrđivao vrijednost predmeta spora, ako je u slučaju iz st. 2. istog članka tužitelj vrijednost predmeta spora očito suviše visoko ili suvišo nisko naznačio tako da se postavlja pitanje stvarne nadležnosti, sastava suda ili prava na izjavljivanje revizije, sud će, najkasnije na pripremnom ročištu, a ako pripremno ročište nije održano onda na glavnoj raspravi prije početka rasprave o glavnoj stvari, brzo i na prikladan način provjeriti točnost naznačene vrijednosti. U situaciji kada je sud na ročištu od 24. studenog 2000. utvrdio vrijednost predmeta spora u iznosu od 10.000,00 kn, taj sud više nije ovlašten ni na prijedlog tužitelja, ni uz suglasnost stranaka, utvrđivati na sljedećem ročištu održanom 28. prosinca 2000. drugu vrijednost predmeta spora. Prvostupanjski sud je imao ovlaštenje provjeriti točnost naznačene vrijednost najkasnije na pripremnom ročištu, a ako pripremno ročište nije održano onda na glavnoj raspravi prije početka rasprave o glavnoj stvari. Budući da je glavna rasprava u ovom predmetu održana već 24. studenoga 2000., nakon što je prvostupanjski sud utvrdio vrijednost predmeta spora u iznosu od 10.000,00 kn, to promjena tako utvrđene vrijednost na ročištu od 28. studenoga 2000. nema pravnog učinka na prije utvrđenu vrijednost predmeta spora.

Revizijom se pobija drugostupanjska presuda u dijelu kojim je preinačena prvostupanjska presuda i kojim je odbijen tužbeni zahtjev da se utvrdi ništavim aneks uz kupoprodajni ugovor. Riječ je, dakle, o sporu na utvrđenje. Prema čl. 382. st. 3. rečenog Zakona o parničnom postupku koji se primjenjuje u ovom slučaju, revizija nije dopuštena u imovinskopravnim sporovima u kojima se tužbeni zahtjev ne odnosi na potraživanje u novcu, predaju stvari ili izvršenje kakve druge činidbe, ako vrijednost predmeta spora koju je tužitelj u tužbi naveo ne prelazi 100.000,00 kn.

Na temelju čl. 10. st. 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 112/99.) citirana odredba st. 3. čl. 382. primjenjuje se na sve sporove u kojima je revizija izjavljena protiv pravomoćne odluke drugostupanjskog suda donesene poslije 6. studenoga 1999. kada je stupio na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku.

Budući da su obje nižestupanjske presude donesene nakon 6. studenoga 1999., a vrijednost pobijanog dijela presude je 10.000,00 kn, tj. ne prelazi 100.000,00 kn, to revizija tužitelja u ovom predmetu nije dopuštena. Zbog toga je, a na temelju čl. 392. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03. i 88/05.) riješeno kao u izreci.

U Zagrebu, 4. svibnja 2006.

Predsjednik vijeća:

Damir Mratović, v.r.