Gž-3673/2016-2 · Županijski sud u Splitu

Gž-3673/16-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Splitu, kao drugostupanjski sud, po sucu tog suda Vicku Prančiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja-protivnika osiguranja H. A. R. H. d.o.o., K. br. 16, Z., OIB: …, koga zastupaju odvjetnici iz Odvjetničkog društva M.&L. d.o.o. iz Z., Pisarnica O., protiv tuženika-predlagatelja osiguranja M. K. iz V., Hrv. zrakoplovstva 21/16, OIB: …, koga zastupa punomoćnik E. M., odvjetnik u V., radi povrata u posjed, odlučujući o žalbi tuženika-predlagatelja osiguranja protiv rješenja Općinskog suda u Vukovaru poslovni broj P-734/15-7 od 3. listopada 2016., dana 6. prosinca 2016.,

r i j e š i o j e:

Odbija se žalba tuženika-predlagatelja osiguranja kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Vukovaru poslovni broj P-734/15-7 od 3. listopada 2016.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem odbijen je prijedlog tuženika-predlagatelja osiguranja kojim je traženo da se naloži tužitelju-protivniku osiguranja da izda tuženiku-predlagatelju osiguranja punomoć za sve potrebne radnje vezane za prijavu, registraciju te osiguranje motornog vozila marke TOYOTA, model AVENSIS 2.0 D-4D SD LUNA, broj šasije …., godina proizvodnje 2007., reg. oznake i broja … do pravomoćnosti presude poslovni broj P- 734/15.

Protiv tog rješenja tuženik-predlagatelj osiguranja je podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenoga činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava te je predložio da se rješenje preinači i u cijelosti prihvati prijedlog, ili ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

U odgovoru na žalbu tužitelj-protivnik osiguranja je osporio osnovanost žalbenih navoda te je predložio da se žalba odbije kao neosnovana i potvrdio pobijano rješenje.

Žalba je neosnovana.

Ispitujući pobijano rješenje u skladu s odredbom članka 50. stavka 5. u vezi s člankom 290. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 112/12, 25/13 i 93/14, u daljnjem tekstu: OZ) a sve u vezi s odredbom članka 365. stavkom 2. i članka 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14, u daljnjem tekstu: ZPP) ovaj sud je ocijenio da u prvostupanjskom postupku nisu počinjene bitne povrede odredaba postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje pazi po službenoj dužnosti.

Suprotno žalbenim navodima tuženika-predlagatelja osiguranja, u postupku pred prvostupanjskim sudom nije počinjena ni bitna povreda odredaba postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, na koju se opisano ukazuje u žalbi navodima da je izreka pobijanog rješenja u suprotnosti s obrazloženjem i stvarnim činjeničnim stanjem, jer pobijano rješenje nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati njegova zakonitost i pravilnost. Izreka pobijanog rješenja je jasna i razumljiva te ne proturječi sama sebi ni razlozima rješenja. Pobijano rješenje sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama, koji su potpuno jasni i bez ikakve proturječnosti te suglasni sa stanjem spisa.

Iz stanja spisa proizlazi da je tužitelj-protivnik osiguranja podnio tužbu kod prvostupanjskog suda protiv tuženika-predlagatelja osiguranja radi povrata u posjed motornog vozila marke TOYOTA, model AVENSIS 2.0 D-4D SD LUNA, broj šasije …, godina proizvodnje 2007. i da se po toj tužbi vodi parnica pod poslovnim brojem P-734/15. Tuženik je u odgovoru na tužbu osporio osnovanost navoda u tužbi i tužbenog zahtjeva te predložio da se tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan.

Nakon održanog pripremnog ročišta na kojemu je tuženik-predlagatelj osiguranja ostao kod navoda pisanog odgovora na tužbu, tuženik je podnio podnesak koji je primljen kod prvostupanjskog suda dana 7. listopada 2015. u kojem se očitovao na tužiteljeve navode iznesene na pripremnom ročištu te je ponovio da ostaje kod navoda iz odgovora na tužbu i ponovno predložio da se odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan. Dakle, iz stanja spisa proizlazi da tuženik nije prema tužitelju istaknuo određeni tužbeni zahtjev radi čijeg bi osiguranja trebalo odrediti privremenu mjeru.

S obzirom na takvo stanje stvari pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo (članak 341. OZ-a) kada je odbio prijedlog tuženika kao predlagatelj osiguranja za određivanje predložene privremene mjere. To stoga jer tuženik ne može u parnici u kojoj je tužen predložiti privremenu mjeru osiguranja jer se ona ne vodi radi ostvarenja njegove tražbine.

Zbog navedenog je trebalo na temelju odredbe članka 380. točke 2. ZPP-a u vezi s člankom 21. stavkom 1. OZ-a odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje.

U Splitu 6. prosinca 2016.

Sudac:

Vicko Prančić