Croatian Supreme Court partially allows appeal, reducing attempted murder sentence from 3.5 to 2 years due to mitigating circumstances.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia partially accepted the defendant's appeal against a first-instance conviction for attempted murder, reducing the sentence from three and a half years to two years. While the court upheld the factual findings regarding the use of a knife and the victim's injuries, it deemed the original penalty too severe given the victim suffered only minor injuries and the defendant had no prior record. The reduction was justified by the court's application of statutory mitigation provisions, ensuring the new sentence fully satisfied the legal purposes of punishment.
Legislator headnote
AI generatedčl. 90. KZ u svezi čl. 33. KZ; čl. 57. st. 1. i 2. toč. d) KZ; čl. 382. ZKP; čl. 387. i 390. st. 1. ZKP: In cases of attempted murder where the victim suffers only minor injuries and the offender has no prior record, the first-instance court may impose a sentence that is disproportionately high, necessitating a reduction by the appellate court to align with statutory mitigation rules.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: I Kž-10/03-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Josipa Budinskog, kao predsjednika vijeća, te Senke Klarić-Baranović, Erike Kocijančić, Vesne Vrbetić i Marijana Svedrovića, kao članova vijeća i više sudske savjetnice Jasmine Dolmagić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. S. T., zbog kaznenog djela iz čl. 90. KZ u svezi čl. 33. KZ, odlučujući o žalbi optuženika izjavljenoj protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 04. rujna 2002. br. K-44/02, u sjednici održanoj dana 03. travnja 2003. godine, u nazočnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Milorada Cuculića,
p r e s u d i o j e :
I Djelomično se prihvaća žalba optuženika, preinačuje se pobijana presuda u odluci o kazni, pa se optuženik za kazneno djelo iz čl. 90. KZ u svezi čl. 33. KZ za koje je tom presudom proglašen krivim, na temelju istih zakonskih propisa i uz primjenu čl. 57. st. 1. i 2. toč. d) KZ, osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine, u koju kaznu mu se uračunava vrijeme provedeno u pritvoru od 23. siječnja 2002. godine, pa nadalje.
II U ostalom se dijelu odbija žalba optuženika kao neosnovana te se u pobijanom i nepreinačenom dijelu potvrđuje presuda suda prvog stupnja.
Obrazloženje
Pobijanom presudom opt. S.T. proglašen je krivim da je na način i pod okolnostima opisanim u izreci te presude počinio kazneno djelo pokušaja ubojstva iz čl. 90. KZ u svezi čl. 33. KZ, pa je za isto, uz primjenu propisa o ublažavanju kazne osuđen na kaznu zatvora u trajanju od tri godine i šest mjeseci, u koju kaznu mu je uračunato vrijeme provedeno u pritvoru od 23 siječnja 2002. godine, pa nadalje.
Protiv te presude žalbu je zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja podnio optuženik osobno i po branitelju s prijedlogom, da se pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, pa kako je u obje žalbe istaknut isti žalbeni osnov, to je s istima postupljeno kao s jednom žalbom.
Na žalbu nije podnesen odgovor.
Državni odvjetnik Republike Hrvatske nakon razgledanja spisa, na temelju čl. 373. st.
1. ZKP pismeno je predložio, da se žalba optuženika odbije kao neosnovana i prvostupanjska presuda potvrdi.
Žalba je djelomično osnovana.
Optuženik u žalbi daje svoju ocjenu provedenih dokaza, osobito iskaza oštećenika H.P. i svjedokinje D.K.-P. te se zalaže za njihovu preocjenu. Osim toga tvrdi, da se ne može utvrditi vrsta ozljede kod oštećenika a niti je sa sigurnošću utvrđeno sredstvo kojim je ta ozljeda nanesena. Ponavlja obranu iznijetu tijekom prvostupanjskog postupka da se od napada oštećenika branio upotrijebivši pri tome grickalicu za nokte a ne nož, a da je tom grickalicom mogla nastati ozljeda koja je kod oštećenika označena kao rezna rana nije isključio ni sudsko- medicinski vještak nakon što mu je grickalica na glavnoj raspravi predočena. Konačno smatra, da je sud trebao izvršiti rekonstrukciju na mjestu događaja.
Izneseni se prigovori optuženika ne mogu prihvatiti.
Sud prvog stupnja proveo je sve potrebne dokaze, pažljivo ih je analizirao i iznio prihvatljive razloge iz kojih vjeruje iskazu oštećenika i svjedokinje D.K.-P. što su ih oni iznijeli istražnom sucu a ne onim, donekle izmijenjenim na glavnoj raspravi. Također je iznio razloge iz kojih nije prihvatio obranu optuženika i proveo rekonstrukciju događaja i te razloge kao valjane, u cijelosti prihvaća i ovaj sud pa se optuženik radi nepotrebnog ponavljanja na iste upućuje.
Stoga je samo u osvrtu na žalbene navode potrebno istaći, da okolnost što je sudsko- medicinski vještak dozvolio mogućnost da se "oštrim izdankom grickalice može nanijeti opisana rezna rana" ne dovodi u pitanje utvrđenje suda prvog stupnja da je opisana ozljeda na licu oštećenika dužine 2 cm, koja je zahvatila dio potkožnog tkiva nastala povlačenjem noža od strane optuženika kojeg su u istrazi opisali oštećenik i spomenuta svjedokinja i to u okolnostima kada su optuženik i oštećenik stajali sučelice a oštećenik uspio otkloniti zamah koji je bio usmjeren u gornji dio njegovog tijela.
Prema tomu, nasuprot žalbenim navodima, u postupku je nedvojbeno utvrđeno koju je, na koji način i kojim sredstvom oštećenik zadobio ozljedu, pa kako je sud prvog stupnja iz višestrukog zamahivanja optuženika s nožem u ruci prema vitalnim dijelovima tijela oštećenika koje je ovaj izmicanjem i odbijanjem udaraca rukom uspješno otklanjao, ispravno zaključuju i o subjektivnom odnosu optuženika prema djelu proizlazi, da je činjenično stanje u ovom kaznenom predmetu potpuno i pravilno utvrđeno. Stoga provođenje rekonstrukcije događaja nije potrebno, bez obzira što je optuženik prema vlastitom viđenju stvari istu prikazao u etapama u vlastoručnoj skici priloženoj uz žalbu, kada ni za njega nije sporno mjesto događaja i nalazi se "na liniji koja je 40-50 m".
Zbog svih iznijetih razloga žalba optuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije mogla biti prihvaćena.
Kako žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede kaznenog zakona podnesena u korist optuženika sadrži u sebi i žalbu zbog odluke o kaznenoj sankciji (čl. 382. ZKP), to je ovaj sud ispitao pobijanu presudu i u tom dijelu te je našao, da je optuženiku izrečena prestroga kazna.
Naime, iako je sud prvog stupnja pravilno postupio kada je pri odmjeravanju kazne optuženiku primijenio propis o ublažavanju kazne, po ocjeni ovog suda drugog stupnja, kazna zatvora u trajanju od tri godine i šest mjeseci ukazuje se prestrogom, jer olakotne okolnosti koje je pravilno utvrdio i istaknuo u obrazloženju presude uz činjenicu, da se radi o slučaju za koji se i po zakonu može izreći blaža kazna od propisane (pokušaj kaznenog djela) po ocjeni ovog suda nisu u potrebnoj mjeri došle do izražaja u visini izrečene kazne.
To se prije svega odnosi na okolnost, da je optuženik do sada neosuđivan i da je oštećenik zadobio samo laku tjelesnu ozljedu, dok je utvrđenim otegotnim okolnostima dao neprimjereno veći značaj, osobito s obzirom na i dalje specifične međusobne odnose između optuženika, svjedokinje D.K.-P. i oštećenika.
Kada se dakle, ima u vidu težina počinjenog kaznenog djela u njegovom konkretnom ostvarenju i ličnost optuženika ovaj sud nalazi, da će se i sada izrečenom kaznom zatvora u trajanju od dvije godine u cijelosti ostvariti svi vidovi zakonske svrhe kažnjavanja iz čl. 6. i čl. 50. KZ.
Slijedom svega naprijed izloženog presuđeno je kao u izreci, na temelju čl. 387. i 390. st. 1. ZKP.
U Zagrebu, 03. travnja 2003.
Zapisničar:
Predsjednik vijeća:
Jasmina Dolmagić, v.r.
Josip Budinski, v.r.