Rev-1816/1995-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1816/1995-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića kao predsjednika vijeća, te Borisa Guttmanna, Vladimira Drakulića, Stanka Hautza i Vlatke Potočnjak-Radej kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice mldb. R.J., koju zastupaju roditelji D. i G.J., oboje iz Z., …, a ovi pak zastupani po punomoćniku K.A. i R.A., odvjetnicima u Z., protiv tužene C.O. d.d. Z., …, radi naknade štete, rješavajući reviziju tužiteljice izjavljenu protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 10. siječnja 1995. br. Gž 8703/94-2, kojom je potvrđena prvostupanjska presuda Općinskog suda u Zagrebu od 13. lipnja 1994. br. Pn 4071/92, u sjednici održanoj 13. listopada 1998. godine

p r e s u d i o j e :

Djelomično se prihvaća revizija, te se preinačuju presude Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 10. siječnja 1995. br. Gž 8703/94-2 i Općinskog suda u Zagrebu od 13. lipnja 1994. br. Pn 4071/92, tako da je tužena C.osiguranje d.d. Zagreb dužna tužiteljici mldb. R.J. platiti na ime naknade nematerijalne štete za naruženost iznos od 18.000,00 kn (osamnaesttisuća kuna), sa zateznom kamatom po stopi iz Uredbe o visini stope zatezne kamate koja teče od 13. lipnja 1994. do isplate.

Tužena je dužna isplatiti tužiteljici ukupni parnični trošak u iznosu od 4.000,00 kn, sa kamatom po stopi iz Uredbe o visini stope zatezne kamate koja teče na iznos od 2.978,00 kn od 13. lipnja 1994. godine, a na iznos od 1.022,00 kn od 13. listopada 1998. do isplate.

U preostalom dijelu se revizija odbija kao neosnovana.

Obrazloženje

Drugostupanjski je sud odbio žalbu obje parnične stranke i potvrdio prvostupanjsku presudu (osim u dijelu o visini dosuđene kamate) kojom je tužena dužna isplatiti tužiteljici sljedeću nematerijalnu štetu: - za fizičke boli 10.000,00 kn (utuženo je 20.000,00 kn),

- za pretrpljeni strah 10.000,00 kn (utuženo je 15.000,00 kn),

- za duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti 30.000,00 kn (utuženo je 80.000,00 kn) i

- za naruženost 10.000,00 kn (utuženo je 20.000,00 kn).

Također je tužena obvezana na plaćanje parničnog troška u iznosu od 2.978,00 kn. Tužbeni zahtjev preko dosuđenih iznosa, kao i zahtjev za kamatu na parnični trošak, je odbijen. Protiv drugostupanjske presude tužiteljica je pravovremeno izjavila reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, te predlaže da se obje presude preinače, da se u cijelosti prihvati tužbeni zahtjev za nematerijalnu štetu i dosudi veći parnični trošak te trošak revizije sa kamatom.

Odgovor na reviziju nije podnesen, a Državno odvjetništvo Republike Hrvatske nije se izjasnilo o reviziji.

Revizija je djelomično osnovana.

Tužena je odgovorna za štetu u kojoj je tužiteljica (u dobi od 17 godina) pretrpila u prometnoj nezgodi (nastradala kao pješak prelazeći kolnik) kada je zadobila teške tjelesne ozljede (potres mozga, trzajnu ozljedu vratne kralježnice, višestruka natučenja i ogrebotine na oba koljena i skočnog zgloba, te ranu razderotinu iznad lijevog oka). Trpila je fizičke boli, pretrpila strah, ostalo je naruženje - na čelu i desnom gležnju (srednjeg stupnja) - a trajne posljedice, u vidu smanjenja životnih aktivnosti od 25%.

Neosnovano tužiteljica navodi u reviziji da je ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 13. Zakona o parničnom postupku (dalje: ZPP) u obje nižestupanjske presude, jer su sudovi naveli razloge o bitnim činjenicama (koje uopće nisu sporne: odgovornost tužene, težina povrede, posljedice, intenzitet bola i straha, stupanj naruženja), te presude nemaju nedostataka zbog kojih se ne mogu ispitati i nema proturiječnosti u razlozima presude s navodima o sadržaju isprava i zapisnika.

U konkretnom slučaju, kad nisu sporne pravno relevantne činjenice, treba ispitati samo da li su sudovi pravilno primjenili materijalno pravo (čl. 200. Zakona o obveznim odnosima) kod određivanja pravične novčane naknade za nematerijalnu štetu (visina materijalne štete nije sporna) i odluci o kamati na parnični trošak.

Po ocjeni ovog Vrhovnog suda, nižestupanjski sudovi pravilno su odmjerili visinu nematerijalne štete pri određivanju naknade za fizičke boli i pretrpjeli strah te smanjene životne aktivnosti i dio revizije koji se odnosi na taj dio odluke nije osnovan pa je trebalo odbiti dio revizije u tom dijelu prema odredbi čl. 393. ZPP.

Osnovana je revizija (u odnosu na glavnu stvar) protiv odbijajućeg dijela odluke o naknadi za naruženost tužiteljice. Ona je stradala kao mlada djevojka (17 godina), ostala je sa ožiljkom na čelu (iznad oka) i gležnju, i po stajalištu ovoga suda, pravična novčana naknada za ovaj vid štete predstavlja iznos od 18.000,00 kn (sudovi su dosudili 10.000,00 kn) pa se u tom dijelu presude preinačavaju, na temelju odredbe čl. 395. st. 1. ZPP (pogrešna primjena materijalnog prava).

Također je osnovan i dio revizije koji se odnosi na priznavanje kamate na dosuđeni parnični trošak na koji tužiteljica ima pravo po odredbi čl. 20a. ranije važećeg Zakona o izvršnom postupku. Kamata na dosuđeni parnični trošak teče od vremena kada se isti dosuđuje odlukom suda. Kako je tužiteljici, zbog djelomičnog uspjeha u reviziji dosuđeno - pored onog po odluci prvostupanjskog suda - još i iznos od 1.027,00 kn (ukupno 4.000,00 kn), to kamate na ovaj dio parničnog troška teču od dana donošenja sve odluke.

Na temelju svega navedenog suđeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 13. listopada 1998.

Predsjednik vijeća:

Stanko Jesenković, v.r.