Rev-2109/1991-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2109/1991-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca mr Hrvoja Momčinovića kao predsjednika vijeća, te Vesne Milošević, Mladena Žuvele, Miroslave Vekić i Jakoba Miletića, kao članova vijeća u građansko-pravnoj stvari tužiteljice G. M. iz P., koju zastupa punomoćnik S. Lj. S. i R. B., odvjetnici iz P., protiv tuženika G. B. iz P., koga zastupa punomoćnik S. O., odvjetnik iz P., radi diobe bračne imovine, rješavajući reviziju tuženika izjavljenu protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Puli od 5. ožujka 1991. godine br. Gž-235/91, kojom je potvrđena djelomična presuda Općinskog suda u Puli od 6. studenog 1990. godine br. P-1146/86, u sjednici održanoj dana 30. listopada 1991. godine

r i j e š i o j e:

Prihvaća se revizija tuženika, pa se ukida presuda Okružnog suda u Puli od dana 5. ožujka 1991. godine pod posl. brojem Gž-235/91, i djelomična presuda Općinskog suda u Puli od dana 6. studenog 1990. godine pod posl. br. P-1146/86 i predmet se vraća prvostepenom sudu na ponovno suđenje.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom Okružnog suda potvrđena je djelomično presuda Općinskog suda kojom se poništava ugovor o razvrgnuću zajednice vlasništva nekretnina i stvari stečenih u braku, zaključen dana … 1985. godine između G. M. i G. B., kod odvjetnika S. M. u P..

Protiv ove pravomoćne presude reviziju je izjavio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka te zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

U smislu odredbe iz čl. 390. Zakona o parničnom postupku koji je preuzet na temelju odredbe iz čl. 1. Zakona o preuzimanju Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91) kao zakon Republike hrvatske (u daljnjem tekstu: ZPP) prvostepeni sud je reviziju tuženika dostavio tužiteljici i nadležnom javnom tužiocu.

Tužiteljica nije odgovorila na reviziju tuženika a Javni tužioc Hrvatske se o istoj nije izjasnio.

Revizija je osnovana.

Predmet je spora o kojem je donesena pobijana presuda pitanje valjanosti "ugovora o razvrgnuću zajednice vlasništva nekretnina i stvari stečenih u braku" kojeg su dana … 1985. godine zaključili tužiteljica u ovoj parnici G. M. i tuženik u ovoj parnici G. B., kod odvjetnika S. M. u P..

Prvostepeni sud svoju odluku kojom poništava ovaj ugovor temelji na nalazu sudskog vještaka da tužiteljica "zbog svog emocionalnog stanja definiranog traumom nije bila u mogućnosti razumjeti sam sadržaj sklopljenog ugovora i sadržaj je shvatila tek nakon što je izašla iz depresivnog stanja uzrokovanog traumom". Ovo sve s pozivom na odredbu iz čl. 61, 65 i 111. Zakona o obveznim odnosima ("Službeni list SFRJ" br. 29/78, 39/85, 46/85,57/89, u daljnjem tekstu: ZOO).

Drugostepeni sud kada odlučuje o žalbi tuženika smatra da je prvostepeni sud pravilno primijenio odredbu iz čl. 61. st. 2. i čl. 111. ZOO.

Drugostepeni sud svojim obrazloženjem dodatno pojašnjava zauzeto mišljenje prvostepenog suda, ponovno upirući na nalaze i stručno mišljenje sudskih vještaka koji su u dokazne svrhe vještačili bitne okolnosti za valjanu primjenu materijalnog prava u ocjeni valjanosti pobijanog ugovora.

Tuženik ističe da su sudovi pozivajući se na nalaze i mišljenje sudskih vještaka suprotno utvrdili stanje od onog što su sudski vještaci iznijeli u svojim nalazima i stručnim mišljenjima, što bi predstavljalo bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. l3. ZPP.

U smislu odredbe iz čl. 354. st. 2. toč. 13. ZPP bitna povreda odredaba parničnog postupka uvijek postoji ako presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, a naročito ako je izreka presude nerazumljiva, ako protivrječi sama sebi ili razlozima presude, ili ako presuda nema uopće razloge ili u njoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, ili su ti razlozi nejasni ili protivrječni, ili ako o odlučnim činjenicama postoji protivrječnost između onoga što se u razlozima presude navodi u sadržaju isprave ili zapisnika o iskazima datim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

Oba suda se prilikom odlučivanja o predmetu spora pozivaju na odredbe iz čl. 61. ZOO.

U smislu odredbe iz čl. 61. st. 1. ZOO zabluda je bitna ako se odnosi na bitna svojstva predmeta na osobu sa kojom se zaključuje ugovor ako se zaključuje s obzirom na tu osobu, kao i na okolnosti koje se po običajima u.prometu ili po namjeri stranaka smatraju odlučnim,a strana koja je u zabludi ne bi inače zaključila ugovor takvog sadržaja.

Dakle, pravilo sadržano u čl. 61. ZOO afirmira načelo da posao (u pravilu) ne može nastati ako volja koju je stranka izrazila nije istinita, odnosno ako se stranka tog ugovornog odnosa nalazi u bitnoj zabludi. Pojmovno zabluda znači pogrešnu predstavu o nekoj okolnosti koja postaje pravno relevantna kada stranka na osnovi takve pogrešne predstave izjavi svoju volju. Ovako izjavljena volja je pogrešna i razlikuje se od njene prave volje, tj. od one koja bi se formirala kada takve pogrešne predstave ne bi bilo.

Naprijed citirana zakonska odredba koja govori o bitnoj zabludi samo nabraja neke. slučajeve bitne zablude. Da li je ugovorna stranka u bitnoj zabludi treba utvrditi u svakom slučaju ponaosob. Pitanje bitne zablude relevantno za valjanu primjenu navedenih materijalno-pravnih odredaba sudovi su raspravili uz pomoć mišljenja sudskih vještaka. Međutim, osnovano revident ukazuje da sudovi u obrazloženju pobijanih presuda, a prilikom ocjene datih nalaza i stručnih mišljenja sudskih vještaka ustvrdili suprotno od onog što su imenovani vještaci iznijeli u svojim nalazima i mišljenju i na temelju takvog utvrđenja bitnih pogrešno primijenili materijalno pravo.

Naime, i sudski vještak neuropsihijatar i sudski vještak psiholog koji je na ročištu pojasnio svoje pismeno dato stručno mišljenje, odredjeno navode da su okolnosti koje su prethodile spornom sporazumu utjecale na raspoloženje i volju tužiteljice (koja je jedna ugovorna stranka), ali „uz potpuno održane intelektualne funkcije,mogućnost rasuđivanja i upravljanja svojim postupcima" odnosno sposobnost da shvati značaj svog ugovora mentalno, jer (njen) mentalni kapacitet nije bio umanjen (str. 62 spisa).

Suprotno ovim navodima drugostepeni sud utvrđuje: na njeno raspoloženje utjecala je i konfliktna situacija i moment prisile na koji ona zbog svog emocionalnog stanja nije mogla reagirati osim povlačenjem. Zbog toga ta nemogućnost tužiteljice da se tom odupre, a zbog njenog emocionalnog stanja, odrazila se i na mogućnost razumijevanja samog ugovora i njegovog značaja.

Kako se radi o bitnim okolnostima za valjanu primjenu materijalnog prava, to ovaj sud smatra da je ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 13. ZPP.

Stoga je a pozivom na odredbu iz čl. 394. st. 1. ZPP valjalo prihvatiti reviziju i odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu, 30. listopada 1991. godine

Predsjednik vijeća:

mr. Hrvoje Momčinović, v.r.