Rev-350/1997-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 350/1997-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića kao predsjednika vijeća, te Petra Milasa, Ivke Zlokić, Ilije Čuljata i Vlatke Potočnjak-Radej, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. S. iz Z., zastupanog po S. T.- F., odvjetnici iz Z., protiv tužene "Hrvatska elektroprivreda" Pogon T. iz Z., radi naknade štete, rješavajući reviziju tuženika protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 11. lipnja 1996. godine br. Gž-3686/96, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 15. veljače 1996. godine br. Pn-5112/91, u sjednici održanoj dana 20. srpnja 2000. godine,

r i j e š i o j e:

Revizija tuženika se prihvaća, te se ukidaju presude Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 11. lipnja 1996. godine br. Gž-3686/96 i Općinskog suda u Zagrebu od 15. veljače 1996. godine br. Pn-5112/91, i predmet vraća Općinskom sudu u Zagrebu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja, koja je potvrđena presudom suda drugog stupnja suđeno je:

"Tuženik je dužan tužitelju isplatiti na ime naknade štete iznos od 66.099,27 kn sa zakonskom zateznom kamatom prema Uredbi o izmjeni Uredbe o visini stope zatezne kamate počev od 16. 2. 1996. pa do isplate, kao i naknaditi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 19.448,00 kn, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe".

Protiv pravomoćne presude suda drugog stupnja, pravovremenu, potpunu i dopuštenu reviziju je izjavio tuženik iz svih žalbenih razloga navedenih u odredbi čl. 385. st. 1. toč. 1. do 3. Zakona o parničnom postupku i predlaže da nižestupanjske presude budu ukinute i predmet vraćen na ponovno raspravljanje sudu prvog stupnja.

Na reviziju nije odgovoreno.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske se o reviziji nije izjasnio.

Revizija je osnovana.

Tužitelj u ovom postupku potražuje naknadu štete proizišle mu na povrtnim kulturama uslijed djelovanja štetnih imisija iz dimnjaka - industrijskog postrojenja tuženika - Pogona toplane.

Nižestupanjski sudovi su prihvatili tužbeni zahtjev tužitelja, jer smatraju, da kod činjenice da tužitelj uzgaja povrtlarske kulture, da tužena kao goriva upotrebljava osim plina i mazut, da se u blizini nekretnine tužitelja ne nalaze drugi industrijski pogon te vrste, a lišće povrtnih kultura (blitve, raznih vrsta salata, crvenog radića, te poriluka itd.) ima vidljive veće ili manje mrlje s posmeđenjem crne pjege koje se pod utjecajem rose šire, a neki listovi i pregore, da ne treba posebno obrazlagati i naglašavati da to sve potječe od sagorjevanja u Pogonu toplane na bazi nafte, a osim toga da rukovoditelj T. Z. priznaje da na dimnjacima nisu ugrađeni filteri, koji bi sigurno spriječili izlazak veće količine ovih otpadnih tvari lošeg izgaranja, to da je upotreba mazuta kao goriva u toplani tužene u uzročno-posljedičnoj vezi s ovim oštećenjima i uništenjem povrtnih kultura tužitelja, uzgoj koji mu je jedini izvor prihoda. Tužitelj da nije suodgovoran za nastalu mu štetu, jer da su sve okolnosti pod kojima dolazi do štete na njegovim povrtnim kulturama (postupak sagorjevanja ložive materije - mazuta, smjer vjetrova itd.) izvan mogućnosti njegovog utjecaja, te su mu dosudili po vještacima utvrđenu visinu štete.

Odredbom čl. 156. st. 3. Zakona o obveznim odnosima ("NN" br. 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99 - dalje: ZOO) je propisano: "Ako šteta nastane u obavljanju općekorisne djelatnosti za koju je dobivena dozvola nadležnog organa, može se zahtijevati samo naknada štete koja prelazi uobičajene granice (prekomjerna šteta)".

Navedeno znači da je štetnik dužan naknaditi u cijelosti prekomjernu štetu a što znači da u situaciji kad uz prekomjernu štetu postoji i ona šteta koja nije prekomjerna, nju štetnik nije dužan nadoknaditi, već je snosi sam oštećenik.

Kako nižestupanjski sudovi zbog pogrešnog pravnog pristupa nisu utvrđivali kolika je prekomjerna šteta koja je nastala na povrtnim kulturama tužitelja kao posljedica radnji tuženika, to je činjenično stanje glede visine štete nastale na povrtlarskim kulturama tužitelja od štetnih radnji tuženika ostalo neutvrđeno. Stoga se za sada ne može ispitati valjanost utvrđenja nižestupanjskih sudova o visini štete na povrtlarskim kulturama tužitelja koje bi bile uzrokovane zbog djelovanja štetnih imisija iz dimnjaka pogona tuženika, koje bi tuženik trebao nadoknaditi tužitelju.

Tužitelj ima pravo na novčanu naknadu za prekomjernu štetu, koju trpi od štetnih imisija tuženika, pri čemu nije od utjecaja da li tuženik ima ili nema dozvolu nadležnog organa za obavljanje djelatnosti.

Zbog iznijetog je došlo do ostvarenja bitne povrede odredaba Zakona o parničnom postupku iz čl. 354. st. 2. toč. 13. ("NN" br. 53/91, 91/92 i 112/99 - dalje: ZPP).

Radi iznijetog je temeljem odredbe čl. 395. st. 2. ZPP riješeno kao u izreci.

U Zagrebu, 20. srpnja 2000. godine,

Predsjednik vijeća:

Ivan Mikšić v.r.