Legislator Case Law & Legislation
Rev-2339/1990-2 AI generated

Rev-2339/1990-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Case Number Rev-2339/1990-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Presuda

Legislator summary

AI generated

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Zlatka Crnića kao predsjednika vijeća, te Ivice Crnića, Miroslave Vekić, Vesne Milošević i Jakoba Miletića, kao članova vijeća, u gradjansko-pravnoj stvari tužitelja Š. I. iz Z., ..., ..., koju zastupa pun. S. dr. A., odvjetnik iz Dj., ..., protiv tuženice Z. C., Poslovna jedinica Dj., koju zastupa pun. B. N., dipl. pravnica, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Osijeku od 12. travnja 1990. godine posl. br. Gž-1402/90-2, kojom je potvrdjena presuda Općinskog suda u Djakovu od 26. listopada 1989. godine posl. br. P 10/89-8, u sjednici održanoj dana 13. veljače 1991. godine,

Legislator headnote

AI generated

Rev-2339/1990-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Odlučujući o zahtjevu za naknadu štete zbog pretrpljenog straha i naruženja sudovi su pravilno primijenili odredbu čl. 200. Zakona o obveznim odnosima ("Službeni list SFRJ" br. 29/78; 39/85 i 46/85) kad su djelomično prihvatili zahtjev tužitelja. Odlučujući o zahtjevu za naknadu štete zbog pretrpljenog straha sudovi su imali u vidu trajanje i jačinu tog straha, te ostale okolnosti slučaja. Zato se ne može prihvatiti tvrdnja revidenta da bi mu trebalo dosuditi veću naknadu.

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2339/1990-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Zlatka Crnića kao predsjednika vijeća, te Ivice Crnića, Miroslave Vekić, Vesne Milošević i Jakoba Miletića, kao članova vijeća, u gradjansko-pravnoj stvari tužitelja Š. I. iz Z., ..., ..., koju zastupa pun. S. dr. A., odvjetnik iz Dj., ..., protiv tuženice Z. C., Poslovna jedinica Dj., koju zastupa pun. B. N., dipl. pravnica, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Osijeku od 12. travnja 1990. godine posl. br. Gž-1402/90-2, kojom je potvrdjena presuda Općinskog suda u Djakovu od 26. listopada 1989. godine posl. br. P 10/89-8, u sjednici održanoj dana 13. veljače 1991. godine,

p r e s u d i o j e :

Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostepenom presudom djelomično je prihvaćen tužbeni zahtjev i tuženici je naloženo da tužitelju plati 938,50 konvertibilnih (ranije 9.385.204) dinara sa zakonskim zateznim kamatama kao i da mu naknadi parnični trošak odmjeren u iznosu od 110 konvertibilnih (ranije 1.100.000) dinara. Ostali dio tužbenog zahtjeva je odbijen.

Drugostepenom presudom odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrdjena je prvostepena presuda u dijelu kojim je tužbeni zahtjev odbijen. Konstatirano je da u nepobijanom dijelu, u kojem je tužbeni zahtjev prihvaćen, prvostepena presuda nije dirana.

Protiv drugostepene presude reviziju je izjavio tužitelj zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Tužitelj predlaže da revizijski sud preinači pobijanu i prvostepenu presudu tako da u cijelosti prihvati tužbeni zahtjev ili da te presude ukine i predmet vrati na ponovno sudjenje.

Tuženica nije odgovorila na reviziju tužitelja, niti se javni tužilac Hrvatske izjasnio o toj reviziji.

Revizija nije osnovana.

Odlučujući o zahtjevu za naknadu štete zbog pretrpljenog straha i naruženja sudovi su pravilno primijenili odredbu čl. 200. Zakona o obveznim odnosima ("Službeni list SFRJ" br. 29/78; 39/85 i 46/85) kad su djelomično prihvatili zahtjev tužitelja. Odlučujući o zahtjevu za naknadu štete zbog pretrpljenog straha sudovi su imali u vidu trajanje i jačinu tog straha, te ostale okolnosti slučaja. Zato se ne može prihvatiti tvrdnja revidenta da bi mu trebalo dosuditi veću naknadu.

U odnosu na zahtjev za dosudu pravične novčane naknade zbog pretrpljenog naruženja tužitelju treba odgovoriti da je zapravo utvrdjeno da naruženje ni ne postoji (list 8 spisa), li takovoj situaciji nije bilo osnova da se tužitelju dosudi čak niti naknada koja mu je dosudjena. Kako je reviziju izjavio samo tužitelj, to dosudjenu naknadu revizijski sud ne smije dirati(čl. 374. u vezi s čl. 399. Zakona o parničnom postupku), na način da odbije taj zahtjev, ali nema ni osnova da dosudjeni iznos naknade povisi.

Sudovi nižeg stepena odbili su tužbeni zahtjev za dosudjenje pravične novčane naknade za pretrpljene duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti (tužitelj to naziva -pojačani napori) jer su utvrdili da je liječenje još u toku, te da liječnik - sudski vještak nije mogao dati mišljenje o postojanju posljedica koje, po tom osnovu, tužitelj trpi. Tužitelj neosnovano prigovara takvom stavu sudova nižeg stepena. Naime, u situaciji kada liječnik vještak, što sudovi prihvaćaju, ne može dati mišljenje o postojanju posljedica koje tužitelj trpi, nema mjesta odlučivanja o takvom zahtjevu. Takav zahtjev je preuranjen i njega je zbog tih razloga valjalo odbiti. To, dakako, ne isključuje pravo tužitelja, da nakon završenog liječenja, zahtijeva naknadu štete po navedenom osnovu.

Nije, dakle, osnovan revizijski razlog iz čl. 385. st. 1. toč. 3. ZPP, kojeg ističe tužitelj.

Kako, pak, ne postoji niti bitna povreda Odredaba parničnog postupka iz čl. 386. ZPP, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti, to je po osnovi čl. 393. ZPP, valjalo odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 13. veljače 1991.

Predsjednik vijeća:

Zlatko Crnić, v. r.