Rev-1891/1991-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-1891/1991-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Đorđa Bjegovića kao predsjednika vijeća, te Stanka Hautza, Radomire Felicijan-Maoduš, Borisa Guttmanna i Stanislava Plazonića kao članova vijeća u građansko-pravnoj stvari tužitelja M. Ž. iz Z., protiv tuženika H. H. I. Z., radi poništenja odluke disciplinske komisije, rješavajući reviziju tužitelja protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Zagrebu od 5. ožujka 1991, br. Gž- 1182/91-2, kojom je preinačena odluka Osnovnog suda udruženog rada u Zagrebu od 16. listopada 1990. br. S-1062/90, u sjednici održanoj dana 12. prosinca 1991,

r i j e š i o j e :

Prihvaća se revizija tužitelja te se ukida drugostepena presuda Okružnog suda u Zagrebu od 5. ožujka 1991. godine br. Gž-1182/91-2, i predmet vraća drugostepenom sudu na ponovno odlučivanje.

O b r a z l o ž e n j e

Prvostepeni je Osnovni sud udruženog rada u Zagrebu usvojio zahtjev tužitelja (predlagatelja) te je poništio odluke disciplinske komisije od 4. svibnja 1986. godine i radničkog savjeta od 25. srpnja 1986. godine kojim je odlukama tužitelju izrečena disciplinska mjera prestanka radnog odnosa a tuženiku je naloženo da tužitelja vrati na rad i rasporedi na radno mjesto noćnog direktora, te mu naknadi trošak postupka u iznosu od 100,00 dinara.

Žalbu tuženika prihvatio je drugostepeni sud, preinačio prvostepenu odluku i odbio tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje citiranih odluka i vraćanja na ranije radno mjesto.

Protiv drugostepene presude tužitelj je pravovremeno izjavio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka te predlaže da se ta presuda ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje drugostepenom sudu.

U pismenom odgovoru na reviziju tuženik predlaže da se revizija odbije.

Javni tužitelj Hrvatske pismeno se izjasnio u povodu revizije tako što je podneskom od 3. lipnja 1991. godine predložio da se prihvati revizija tužitelja, te preinači drugostepena presuda i potvrdi odluka prvostepenog suda.

Revizija je osnovana.

Tužitelju je izrečena disciplinska mjera prestanka radnog odnosa zbog teže povrede radne dužnosti, zbog neopravdanog napuštanja radnog mjesta, otuđivanja materijala iz slastičarnice, akumulatora, lampi, 12 pari cipela, pepeljara, sapuna, cvijeća, kruha i peciva.

Protiv tužitelja bila je podnesena i krivična prijava zbog krivičnog djela iz čl. 229. st. 1. i 2., čl. 232. i čl. 183. st. 2. KZ SRH. Ta je krivična prijava odbačena rješenjem Općinskog javnog tužilaštva Zagreb od 30. ožujka 1987. godine br. Kt-35/86, pa je zbog toga prihvaćen prijedlog tužitelja za ponavljanje postupka pred sudom udruženog rada.

U ponovljenom postupku, saslušani svjedok T. P. izjavio je da nije govorio istinu u disciplinskom postupku kada je teretio tužitelja za napuštanje radnog mjesta i uzimanje materijala i predmeta (da je bio nagovoren da to učini) i napiše prijavu protiv njega, da nije vidio da bi tužitelj uzimao materijal. Vještačenjem u ponovljenom postupku nije utvrđeno da nedostaju materijali za koje se teretio tužitelj, pa je na osnovi tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostepeni sud usvojio tužbeni zahtjev i poništio odluke o izrečenoj disciplinskoj mjeri prestanka radnog odnosa.

Drugostepeni je sud uvažio žalbu tuženika i preinačio prvostepenu odluku odbivši tužbeni zahtjev tužitelja, uz obrazloženje da je taj sud pogrešno primijenio materijalno pravo. Svoju odluku drugostepeni sud temelji na odredbi čl. 373. toč. 3. Zakona o parničnom postupku, koji je na temelju čl. 1. Zakona o preuzimanju Zakona o parničnom postupku preuzet kao zakon Republike Hrvatske ("Narodne novine", br. 53/91 - dalje: ZPP).

Konstatiravši, što je prvostepeni sud utvrdio u ponovljenom postupku (nalazom vještaka i iskazom svjedoka P.) drugostepeni sud kaže da je "prvostepeni sud pogrešno zaključio, precijenivši činjenicu da nije utvrđena šteta, te uzimajući u obzir iskaz svjedoka i odbacivanje krivične prijave" a da nije cijenio one dokaze, koji su odlučni i važni, da je disciplinski postupak proveden u skladu sa zakonom i da je u tom postupku utvrđeno da je tužitelj počinio težu povredu radne dužnosti.

Pozivanje drugostepenog suda na propis iz čl. 373. toč. 3. ZPP, kad obrazlaže svoju odluku - preinaku prvostepene odluke - ne stoji. Taj sud temelji svoju presudu na drugačijem činjeničnom stanju (onom iz disciplinskog postupka) nego što je ono u prvostepenoj odluci (a koja proizlazi iz provedenih dokaza u prvostepenom postupku). Drugostepeni je sud zapravo odlučio na temelju čl. 373. toč.

1. ZPP a postupajući tako - bez da je proveo raspravu - ostvario je bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 373. toč. 1. ZPP, zbog čega je revizija tužitelja osnovana pa ju je trebalo prihvatiti i ukinuti drugostepenu presudu temeljem čl. 394. st. 1. ZPP i predmet vratiti ponovo na odlučivanje drugostepenom sudu.

Prvostepeni je sud svoju odluku temeljio na činjenicama i činjeničnom stanju utvrđenom na temelju rasprave u prvostepenom postupku, dok je drugostepeni sud svoju odluku temeljio na činjenicama utvrđenim u disciplinskom postupku koji je proveden u tuženoj radnoj organizaciji.

Očigledno je dakle da je drugostepeni sud utvrdio drugačije činjenično stanje nego što je ono u prvostepenoj presudi, a ono je moralo biti utvrđeno na temelju rasprave da bi moglo bi ti u smislu čl. 373. toč. 1. ZPP uzrokom za preinaku prvostepene presude.

U Zagrebu, 12. prosinca 1991.

Predsjednik vijeća:

Đorđe Bjegović, v.r.