Revr-606/2009-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Revr 606/09-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan, predsjednice vijeća, Gordane Matasić-Špoljarić, mr. sc. Lucije Čimić, Viktorije Lovrić i Branka Medančića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. Š. iz S., koju zastupa punomoćnik M. K., odvjetnik u Z., protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstva obrane Republike Hrvatske, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžr-2261/08-2 od 3. veljače 2009., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-3848/01 od 19. ožujka 2008., u sjednici održanoj 17. veljače 2010.,

p r e s u d i o j e:

Revizija tužiteljice odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Općinski građanski sud u Zagrebu presudom poslovni broj Pr-3848/01 od 19. ožujka 2008. odbio je zahtjev tužiteljice M. Š. iz S. da sud utvrdi da je zasnovan radni odnos između tužiteljice i tuženice Republike Hrvatske, Ministarstva obrane dana 1. kolovoza 1998. u svojstvu tužiteljice kao djelatne vojne osobe na radnom mjestu čistačice na neodređeno vrijeme. Odbijen je i zahtjev tužiteljice da joj tuženica naknadi štetu zbog povrede prava iz radnog odnosa, pretrpljenih duševnih bolova i straha u iznosu 50.000,00 kuna sa zakonskim

čnih plaća

zateznim kamatama od podnošenja tužbe do isplate kao i da joj isplati na ime mjese za razdoblje od 1. siječnja 2000. do 31. srpnja 2001. iznos 46.550,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama.

Tužiteljici je naloženo naknaditi tuženici parnični trošak u iznosu 8.000,00 kuna.

Županijski sud u Zagrebu presudom poslovni broj Gžr-2261/08-2 od 3. veljače 2009. odbio je reviziju tužiteljice i potvrdio prvostupanjsku presudu.

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnijela tužiteljica zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da se revizija prihvati i ukinu obje nižestupanjske presude i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija nije osnovana.

Prema odredbi čl. 392. a. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05 i 84/08 – dalje: ZPP) revizijski sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, pazeći po službenoj dužnosti na pogrešnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 8. ZPP.

Suprotno revizijskim navodima drugostupanjski sud je ocijenio sve žalbene navode koji su od odlučnog značaja za donošenje odluke u ovom predmetu glede zasnivanja radnog odnosa tužitelja s tuženicom kao djelatnom vojnom osobom pa ne postoji bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 375. st. 1. ZPP.

Revizijski navod da prvostupanjski sud nije donio obrazložena rješenja iz kojih razloga odbija provesti dokaze spomenute u reviziji te da je time počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi odredbi čl. 300. st. 1. i 2. ZPP također nije osnovan.

Naime, revizija se ne može izjaviti zbog relativno bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP učinjene u postupku pred prvostupanjskim sudom pa ovaj sud nije cijenio revizijske navode koji ukazuju na spomenutu povredu odredaba parničnog postupka.

Tužiteljica smatra da je učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 6. ZPP budući prvostupanjski sud nije ocijenio čitav niz dokaza koji se nalaze u spisu, a koje posebno nabraja u reviziji te da mu je time onemogućeno raspravljanje pred sudom.

Iako nisu izvedeni svi dokazi koje je tužiteljica predložila, ona nije bila onemogućena u raspravljanju pred sudom, jer je prvostupanjski sud na temelju ovlaštenja iz čl. 220. st. 2. ZPP odlučio koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđenja činjenica koje su odlučne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom predmetu.

U konkretnom slučaju da su spomenuti dokazi i ocijenjeni ne bi došlo do povoljnije odluke za tužiteljicu. U nekim od tih dokaza se navodi da je ... pukovnija bila u sastavu Hrvatske vojske, što međutim nije od odlučnog značaja za rješenje predmetnog spora, jer pripadnost tužiteljice ... pukovniji ne znači da je ona samim time zasnovala radni odnos s tuženicom. Isto tako, mišljenja nekih svjedoka čiji iskazi nisu cijenjeni o tome da su pripadnici ... pukovnije bili u radnom odnosu kod tuženice – Ministarstva obrane Republike Hrvatske nije odlučno, jer niti oni ne tvrde da bi tuženica donijela akt o prijamu tužiteljice u djelatnu vojnu službu ili da bi tužiteljica sklopila s tuženicom ugovor o djelatnoj vojnoj službi, koje isprave bi bile valjani dokaz da je između stranaka nastao radnopravni odnos. Zbog toga činjenica da sudovi nisu ocijenili sve dokaze čije izvođenje je tužiteljica predložila ne ukazuje da bi tužiteljici bilo onemogućeno raspravljanje pred sudom pa ne postoji bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 6. ZPP.

Zbog gore navedenih razloga nije učinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi odredbe čl. 220. ZPP, jer činjenica da drugostupanjski sud nije ocijenio sve dokaze čije izvođenje je tužiteljica predložila, nije bila od značaja za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom predmetu.

Nižestupanjske presude su jasne, razumljive i mogu se ispitati, jer su u njima navedeni jasni i razumljivi razlozi o odlučnim činjenicama, koji nisu međusobno proturječni pa ne postoji bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP.

Neosnovano se revident poziva na Ustavni zakon o suradnji s Međunarodnim kaznenim sudom u Den Haagu te Zakon o potvrđivanju Rimskog statuta Međunarodnog kaznenog suda ("Narodne novine", broj 5/01) jer se tim Zakonom uređuju kazneno- materijalna i kazneno-procesna pitanja oko ratnih zločina i uređuje odgovornost nadležnih zapovjednika za njima podređene osobe u postrojbama koje nisu u formalnoj strukturi neke vojske. Spomenute zakonske odredbe ne dokazuju osnovanost tužbenog zahtjeva, jer iz njih ne proizlazi da bi činjenica što je tužiteljica pripadala ... pukovniji značila da je ona samim time zasnovala radni odnos s tuženicom te da joj pripada naknada plaće po toj osnovi kao i naknada štete.

Predmet spora je zahtjev tužiteljice da se utvrdi da je zasnovan radni odnos između tužiteljice i tuženice Republike Hrvatske, Ministarstva obrane dana 1. kolovoza 1998. u svojstvu djelatne vojne osobe-vojnikinja, na radnom mjestu čistačica na neodređeno vrijeme, da tuženica naknadi štetu tužiteljici zbog povrede prava iz radnog odnosa, pretrpljenih duševnih bolova i straha u iznosu od 50.000,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama od podnošenja tužbe do isplate kao i da joj isplati na ime mjesečnih plaća za razdoblje od 1. siječnja 2000. do 31. srpnja 2001. iznos od 46.550,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama.

Tužiteljica naime tvrdi da je bila djelatnica ... pukovnije što dokazuje vojnom iskaznicom te štednom knjižicom H. b. d.d. putem koje tvrdi da je od tuženice primala plaću od zasnivanja radnog odnosa.

Tijekom postupka koji je prethodio reviziji je utvrđeno:

- da je tuženica izdala tužiteljici vojnu iskaznicu u kojoj je navedeno da je tužiteljica djelatnica Ministarstva obrane Republike Hrvatske,

- da je tužiteljica u razdoblju od 1998. bila angažirana za rad od strane društva M. d.o.o. Bosna i Hercegovine, koje je s društvom A. d.o.o. kao naručiteljem sklopilo ugovor o izvođenju radova na izgradnji cesta u Republici Hrvatskoj te joj je ta tvrtka isplaćivala plaću,

- da stranke nisu sklopile ugovor o radu, niti postoji akt o prijamu tužiteljice u djelatnu vojnu službu Republike Hrvatske, a tužiteljica tijekom obavljanja poslova i radova u ... pukovniji nije bila zdravstveno i mirovinski osigurana niti je dobivala isplate od tuženice već su joj putem H. b. d.d. isplaćivani iznosi od raznih pravnih osoba, a niti jedna isplata nije bila izvršena kao pripadnici … pukovnije od strane Republike Hrvatske, odnosno Ministarstva obrane Republike Hrvatske,

- da se ... pukovnija nije nalazila u sastavu Oružanih snaga Republike Hrvatske, a u razdoblju od svibnja 1996. do 2000. izvodila je zemljane radove na autocestama, magistralnim i lokalnim cestama u Republici Hrvatskoj temeljem ugovora o izvođenju radova na području Republike Hrvatske od 15. siječnja 1997. koji su tog dana sklopili RH A. d.o.o. kao naručitelj i društvo M. d.o.o. iz G..

Nižestupanjski sudovi su odbili tužbeni zahtjev kao neosnovan utvrdivši da tužiteljica nije s tuženicom sklopila ugovor o djelatnoj vojnoj službi niti postoji akt o prijamu tužiteljice u djelatnu vojnu službu te smatraju neosnovanim tužbeni zahtjev da se utvrdi da je tužiteljica u radnom odnosu kod Republike Hrvatske – Ministarstva obrane Republike Hrvatske u svojstvu djelatne vojne osobe, a da iz tog razloga nije osnovan ni zahtjev za isplatu naknada plaća za utuženo razdoblje, kao i naknadu štete, jer nisu ostvarene pretpostavke za postojanje odštetne odgovornosti na strani tuženice.

Odbijajući tužbeni zahtjev nižestupanjski sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo.

Odredbom čl. 12. Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 23/95 i 33/95) državljani Republike Hrvatske stupaju u oružane snage kao djelatne vojne osobe aktom o prijamu u djelatnu vojnu službu ili ugovorom o djelatnoj vojnoj službi.

Tijekom postupka je utvrđeno da ne postoji akt o prijamu tužiteljice u djelatnu vojnu službu niti ugovor o djelatnoj vojnoj službi, a također tužiteljica s tuženicom nije sklopila ugovor o radu zbog čega je pravilno stajalište nižestupanjskih sudova da između stranaka nije nastao radnopravni odnos.

Vojna iskaznica je javna isprava kojom se dokazuje pripadnost Hrvatskoj vojsci, kako to proizlazi iz odredbe čl. 1. Pravilnika o vojnoj iskaznici ("Narodne novine", broj 57/91) no međutim pravilna je ocjena nižestupanjskih sudova da pripadnost Hrvatskoj vojsci ne znači da je imatelj vojne iskaznice u radnom odnosu s Republikom Hrvatskom.

Zbog toga je pravilno pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova da tužbeni zahtjev da se utvrdi kako je zasnovan radni odnos s tuženicom u svojstvu djelatne vojne osobe na neodređeno vrijeme koji radni odnos nije raskinut i da se naloži tuženici naknaditi tužiteljici štetu i isplatiti joj naknadu plaće nije osnovan. Zbog toga nije se ostvario revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

Kako nije utvrđeno ni da je u postupku koji je prethodio reviziji počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 8. ZPP na koju povredu revizijski sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP odbiti reviziju tužitelja kao neosnovanu.

U Zagrebu, 17. veljače 2010.

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v.r.