Legislator Case Law & Legislation
Gž Ovr-764/2018-2 AI generated

Criminal costs seizure allowed; direct payment claim withdrawn; partial remand for new procedure.

Case Number Gž Ovr-764/2018-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Partially Allowed

Legislator summary

AI generated

The court partially upheld the applicant's appeal, vacating the first-instance decision regarding the seizure of funds based on a specific 2010 judgment while rejecting the appeal on other grounds. The applicant argued that the Public Prosecutor lacked standing as an enforcement officer and that the seizure should be delayed due to potential hardship. The court ruled that the Prosecutor was properly authorized to enforce criminal costs but noted the enforcement request had been withdrawn, necessitating a remand for a new procedure under specific enforcement laws.

Legislator headnote

AI generated

čl. 30. st. 4. Zakona o državnom odvjetništvu; čl. 33. st. 2. Zakona o državnom odvjetništvu; čl. 40. st. 1. i 2. Ovršnog zakona; čl. 72. Ovršnog zakona; čl. 65. st. 1. Ovršnog zakona; čl. 210. st. 1. Ovršnog zakona: The public prosecutor is authorized to act as an enforcement officer for criminal costs, but if the enforcement request is withdrawn, the court must remand the case for a new procedure rather than ruling on the merits of the seizure.

Keywords

AI generated
criminal costs enforcement public prosecutor standing enforcement officer authorization seizure of funds withdrawal of enforcement request remand for new procedure enforcement delay conditions

Cited Legislation

AI generated
čl. 30. st. 4. Zakona o državnom odvjetništvu
čl. 33. st. 2. Zakona o državnom odvjetništvu
čl. 40. st. 1. i 2. Ovršnog zakona
čl. 72. Ovršnog zakona
čl. 65. st. 1. Ovršnog zakona
čl. 210. st. 1. Ovršnog zakona
čl. 380. točka 2. i 3. Zakona o parničnom postupku
čl. 21. stavak 1. Ovršnog zakona

Cited Case Law

AI generated
Županijski sud u Zadru, poslovni broj K-37/2009 od 23. travnja 2010.
Županijski sud u Zadru, poslovni broj K-31/2015 od 7. kolovoza 2017.

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

Poslovni broj Gž Ovr-764/2018-2

51000 Rijeka

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci OIB: 22883124500, po sutkinji Branki Ježek Mjedenjak, u ovršnom postupku ovrhovoditelja O. d.o. u Z., Z., OIB: …, protiv ovršenika D. L. iz B., OIB: …, zastupan po punomoćnici T. G., odvjetnici iz Z., radi ovrhe na novčanim sredstvima ovršenika, rješavajući žalbu ovršenika, izjavljenu protiv rješenja Općinskog suda u Zadru, poslovni broj Ovr-559/2018 od 18. svibnja 2018., dana 14. siječnja 2019.

r i j e š i o j e

1. Odbija se žalba ovršenika kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Zadru, poslovni broj Ovr-559/2018 od 18. svibnja 2018. u točki I. izreke u dijelu kojim je odbijen kao neosnovan prijedlog ovršenika od 8. ožujka 2018. za proglašenje pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava nedopuštenim na računima ovršenika temeljem presude Županijskog suda u Zadru, poslovni broj K-31/2015 od 7. kolovoza 2017., te u točki II. izreke.

2. Djelomičnim uvaženjem žalbe ovršenika ukida se prvostupanjsko rješenje u točki I. izreke u dijelu kojim je odbijen kao neosnovan prijedlog ovršenika od 8. ožujka 2018. za proglašenje pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava nedopuštenim na računima ovršenika temeljem presude Županijskog suda u Zadru, poslovni broj K-37/2009 od 23. travnja 2010. te se u tom dijelu predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovan postupak.

Obrazloženje

Rješenjem suda prvog stupnja u točki I. izreke odbijen je kao neosnovan prijedlog ovršenika od 8. ožujka 2018., za proglašenje pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava nedopuštenim na računima ovršenika temeljem presude Županijskog suda u Zadru, poslovni broj K-37/2009 od 23. travnja 2010. i poslovni broj K-31/2015 od 7. kolovoza 2017.

U točki II. izreke rješenja odbijen je prijedlog ovršenika od 8. ožujka 2018. za odgodu ovrhe, kao neosnovan.

Protiv tog rješenja žalbu podnosi ovršenik pozivajući se na sve žalbene razloge iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13. i 89/14. - dalje ZPP) u vezi s člankom 21. stavak 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/12., 25/13., 93/14., 55/16. i 73/17. - dalje OZ).

U žalbi kao i u prijedlogu za proglašenje pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava nedopuštenim, ovršenik ustraje na prigovoru da Općinsko državno odvjetništvo ne može imati status ovrhovoditelja odnosno stranke u ovom postupku. Ukazuje na odredbu članka 32. stavak 1. Zakona o državnom odvjetništvu te na činjenicu da u konkretnom slučaju Republika Hrvatska nije označena kao ovrhovoditelj dok vezano za odredbu članka 33. stavak 2. istog zakona ukazuje kako niti državni odvjetnik nije označen kao ovrhovoditelj. Dalje smatra da se u pogledu zahtjeva za izravnu naplatu po presudi Županijskog suda u Zadru poslovni broj K-37/2009 od 23. travnja 2010., ukoliko je zahtjev povučen, nije mogla donositi meritorna sudska odluka o prijedlogu ovršenika već da se postupak ovrhe trebao obustaviti.

Predlaže pobijano rješenje ukinuti.

Na žalbu nije odgovoreno.

Žalba je djelomično osnovana.

Sud prvog stupnja pobijano rješenje donosi povodom prijedloga ovršenika od 8. ožujka 2018. kojim je sukladno članku 210. stavak 1. OZ-a zatraženo da se odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava odnosno da se proglasi nedopuštenim pljenidba i prijenos novčanih sredstava u postupku izravne naplate koji se pred Financijskom agencijom (dalje FINA) vodi povodom dva zahtjeva ovrhovoditelja od 7. veljače 2018. temeljem dvije ovršne isprave - presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj K-37/2009 od 23. travnja 2010. i presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj K-31/2015 od 7. kolovoza 2017. (traži se naplata troškova kaznenog postupka od ovršenika kao okrivljenika).

Povodom prijedloga ovršenika da se proglasi nedopuštenim pljenidba i prijenos novčanih sredstava sud prvog stupnja utvrđuje da je jedan od zahtjeva ovrhovoditelja za izravnu naplatu povučen i to onaj koji se temelji na ovršnoj ispravi - presudi Županijskog suda u Zadru poslovni broj K-37/2009 od 23. travnja 2010., pa prijedlog ovršenika u pogledu ovog zahtjeva za izravnu naplatu nalazi bespredmetnim.

Sud dalje smatra da je neosnovan prijedlog ovršenika da se proglasi nedopuštenim pljenidba i prijenos novčanih sredstava u postupku izravne naplate u pogledu drugog zahtjeva ovrhovoditelja koji se temelji na ovršnoj ispravi - presudi Županijskog suda u Zadru poslovni broj K-31/2015 od 7. kolovoza 2017. Uvažavajući tvrdnje ovršenika da državno odvjetništvo ne može imati ulogu ovrhovoditelja budući da se naplata tražbine traži u korist državnog proračuna radi čega da ovrhovoditelj jedino može biti Republika Hrvatska, sud prvog stupnja utvrđuje da je ovršenik u prijedlogu istaknuo žalbeni razlog iz članka 50. stavak 1. točka 7. OZ-a odnosno da ovrhovoditelj nije ovlašten pokretati ovrhu u konkretnom slučaju. Primjenom odredbe članka 32. Zakona o državnom odvjetništvu, sud prvog stupnja otklanja kao neosnovan ovaj žalbeni prigovor ovršenika nalazeći da aktivna legitimacija ovrhovoditelja za naplatu troškova kaznenog postupka proizlazi iz navedene zakonske odredbe pa prijedlog ovršenika u pogledu ovog zahtjeva za izravnu naplatu nalazi neosnovanim.

Stoga u konačnici sud prvog stupnja primjenom odredbe članka 210. stavak 1. i 2. OZ- a, točkom I. izreke pobijanog rješenja odbija kao neosnovan prijedlog ovršenika za proglašenje pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava nedopuštenim povodom oba zahtjeva ovrhovoditelja za izravnu naplatu.

Citirajući sadržaj članka 65. stavak 1. OZ-a u vezi s člankom 210. stavak 2. OZ-a, prvostupanjski sud utvrđuje da ovršenik nije dokazao postojanje kumulativnih pretpostavki za odgodu ovrhe pa točkom II. pobijanog rješenja odbija kao neosnovan prijedlog ovršenika da se odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava.

Kao prvo se ističe da ovlaštenje ovršenika na pobijanje zahtjeva za izravnu naplatu proizlazi iz materijalno pravne odredbe članka 210. OZ-a koja propisuje moguća pravna sredstava ovršenika u postupku izravne naplate koji provodi FINA.

Prema članku 210. stavak 1. OZ-a nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz članka 209. stavak 1. OZ-a odnosno obračuna poslodavca prema odredbi članka 209. stavak 5. OZ-a ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava odnosno rješenje kojim će se pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenim.

Odredba članka 210. stavak 2. OZ-a propisuje da se na prijedlog za odgodu prijenosa iz stavka 1. istog članka na odgovarajući način primjenjuju odredbe OZ-a o odgodi ovrhe a na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim na odgovarajući se način primjenjuju odredbe OZ-a o žalbi protiv rješenja o ovrsi (članci 50. i 53.).

Pravilnom primjenom citiranih odredbi, sud prvog stupnja je odlučio o neosnovanosti prijedloga ovršenika od 8. ožujka 2018. za proglašenje pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava nedopuštenim na računima ovršenika temeljem presude Županijskog suda u Zadru, poslovni broj K-31/2015 od 7. kolovoza 2017. Iako je pogrešan stav suda da bi se radilo o žalbenom razlogu iz članka 50. stavak 1. točka 7. OZ-a, pravilan je zaključak suda da je ovrhovoditelj aktivno legitimiran pokrenuti predmetni postupak ovrhe.

To stoga što je odredbom članka 30. stavak 4. Zakona o državnom odvjetništvu („Narodne novine“ broj: 76/09., 153/09., 116/10., 145/10., 57/11., 130/11., 72/13., 148/13., 33/15., 82/15.) propisano da nadležno državno odvjetništvo zastupa Republiku Hrvatsku u svim postupcima koji se vode radi zaštite imovinskih prava i interesa pred sudovima, upravnim i dr. tijelima, ako zakonom ili na njemu utemeljenom odlukom nadležnog državnog tijela nije određeno drugačije, a u članku 33. stavak 2. toga Zakona stoji da u ovršnom postupku radi naplate troškova kaznenog postupka državni odvjetnik ima prava i dužnosti ovrhovoditelja.

Budući da predmetna tražbina za koju je predložena ovrha (troškovi kaznenog postupka) predstavlja prihod državnog proračuna pravilno je ovrhovoditelj zatražio prijenos tih sredstava na račun državnog proračuna, pa su utoliko neosnovane žalbene tvrdnje ovršenika.

Međutim, točku I. izreke pobijanog rješenja u dijelu kojim je odbijen kao neosnovan prijedlog ovršenika od 8. ožujka 2018. za proglašenje pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava nedopuštenim na računima ovršenika temeljem presude Županijskog suda u Zadru, poslovni broj K-37/2009 od 23. travnja 2010., valjalo je ukinuti te u tom dijelu predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovan postupak. To iz razloga što je prema utvrđenju prvostupanjskog suda i stanja spisa, ovrhovoditelj u međuvremenu povukao zahtjev za izravnu naplatu ne temelju citirane ovršne isprave. Stoga nije bilo mjesta meritornom odlučivanju o neosnovanosti prijedloga ovršenika radi proglašenja takvog zahtjeva nedopuštenim već je trebalo postupiti sukladno odredbi članka 40. stavak 1. i 2. OZ-a u vezi s člankom 72. OZ-a, na što se osnovano ukazuje žalbom ovršenika.

Dalje treba reći da je sud prvog stupnja pravilno postupio kada je odbio kao neosnovan prijedlog da se odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava (odgoda ovrhe), uz pravilan zaključak da u konkretnom slučaju ne postoji kumulativna ispunjenost pretpostavki iz članka 65. stavak 1. OZ-a u vezi s člankom 210. stavak 1. OZ-a jer ovršenik ničime nije učinio vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu ili da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje niti je dokazao da bi bila ispunjena neka od pretpostavki propisanih točkama 1.- 8. članka 65. stavak 1. OZ-a.

Navedeni zaključak suda prvog stupnja na kojem se temelji odluka iz točke II. izreke pobijanog rješenja o odgodi ovrhe, ne dovodi se u pitanje žalbom ovršenika.

Stoga je pozivom na odredbu članka 380. točka 2. i 3. ZPP-a u vezi s člankom 21. stavak l. OZ-a, odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

U Rijeci 14. siječnja 2019.

Sutkinja

Branka Ježek Mjedenjak v. r.

Za točnost otpravka-ovlašteni službenik

Renata Škrtić