Supreme Court dismisses appeal in eviction case, ruling tenant's absence and job loss did not justify lease termination.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia dismissed the tenants' appeal against a final eviction order, ruling the lower courts correctly applied the law. The tenants argued procedural errors and improper application of material law regarding their eviction, but the court found no grounds for interruption of proceedings due to their unknown whereabouts. Furthermore, the court determined the statutory conditions for terminating the lease were met because the tenant was employed and had no valid excuse for non-payment.
Legislator headnote
AI generatedZakon o parničnom postupku; Zakon o stambenim odnosima: An appeal is inadmissible if the lower courts correctly applied procedural rules regarding the interruption of proceedings due to a party's unknown location, and if the material law conditions for lease termination are objectively satisfied by the tenant's employment status and lack of statutory payment exemptions.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 2994/1992-2
P R E S U D A
U IME REPUBLIKE HRVATSKE!
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića kao predsjednika vijeća, te Đorđa Bjegovića, Radomire Felicijan-Maoduš, Borisa Guttmanna i Stanislava Plazonića kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja J. d.d. K., protiv tuženih P.M. i M. oboje iz K., . .,.sada nepoznatog boravišta, po staratelju za poseban slučaj B.M., odvjetniku u K., radi otkaza stanarskog prava, odlučujući o reviziji tuženih protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Karlovcu br. Gž-398/92 od 22. rujna 1992. godine, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Karlovcu br. P-34/92 od 23. lipnja 1992. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 17. lipnja 1993. godine,
p r e s u d i o j e :
Revizija tuženih odbija se kao neosnovana.
O b r a z l o ž e n j e
Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Karlovcu br. P-34/92 od 23. lipnja 1992. godine usvojen je otkaz stanarskog prava u odnosu na tužene i ujedno im naloženo da tužitelju sporni stan predaju na slobodno raspolaganje, a ujedno da mu i naknade parnični trošak u iznosu od 800 HRD sve to u roku od 15 dana i pod prijetnjom izvršenja.
Drugostupanjskom presudom Okružnog suda u Karlovcu br. Gž-398/92 od 22. rujna 1992. godine, odbijanjem žalbe tuženih, navedena je presuda potvrđena.
Protiv pravomoćne presude donesene u drugom stupnju tuženi su pravovremeno izjavili reviziju (odredba čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku, koji je preuzet na temelju čl. 1. Zakona o preuzimanju Zakona o parničnom postupku - "Narodne novine" br. 53/91 - kao zakon Republike Hrvatske) i to zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka (odredba čl. 354. st. 1. u vezi sa odredbom čl. 213. Zakona o parničnom postupku), te pogrešne primjene materijalnog prava, pa predlažu, da se obje nižestupanjske presude ukinu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
Primjerak pravovremene, potpune i dopuštene revizije prvostupanjski je sud - u smislu odredbe čl. 390. Zakona o parničnom postupku - dostavio protivnoj stranci i đutim, protivna stranka nije odgovorila na
Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske, me
reviziju, niti se državno odvjetništvo izjasnilo o podnesenoj reviziji.
Revizija nije osnovana.
Postupak pred nižestupanjskim sudovima proveden je u skladu sa odredbama Zakona o parničnom postupku, pa revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka nije ostvaren:
- zato što, nedvojbeno, nije ostvarena bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku, na koju povredu, prema odredbi čl. 386. Zakona o parničnom postupku, revizijski sud pazi po službenoj dužnosti, te
- zato što nije ostvarena ni relativno bitna povreda, ona u smislu odredbe čl. 354. st. 1. u vezi sa odredbom čl. 213. Zakona o parničnom postupku. Ovu bitnu povredu sud ostvaruje kada ne odredi prekid postupka, ako se stranka nalazi na području koje je zbog izvanrednih događaja (poplava i sl.) odsječeno od suda. Tuženima je, u zato nadležnom postupku, određen staratelj za poseban slučaj upravo zato što su nepoznata boravišta, prava i dužnosti staratelja zbog istog razloga nisu prestala donošenjem konačnog rješenja o prestanku, u toku ovog postupka nije dokazano boravište tuženih (nema pouzdanih dokaza za iznesene pretpostavke o tome), pa to znači da je i navedena odredba pravilno primijenjena, tj. da nije bilo mjesta prekidu postupka.
Pobijana je odluka zakonito donesena, dakle, nije ostvaren ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava s obzirom da su sudovi, i to pravilno, primijenili odgovarajuću odredbu materijalnog prava (arg. iz odredbe čl. 356. Zakona o parničnom postupku).
Prema odredbi čl. 97. st. 1. toč. 3. Zakona o stambenim odnosima, davalac stana može otkazati stanarsko pravo, ako stanar ne plati stanarinu ili ne naknadi troškove vezane uz korištenje stana tri mjeseca uzastopno ili tri mjeseca u zadanjih dvanaest mjeseci. Pretpostavke koje dovode do otkaza stanarskog prava po navedenom osnovu - ostvarene su, kako to proizlazi iz činjenica utvrđenih u toku redovnog postupka. Sa druge strane, nema u predmetu podloge koja bi upućivala na opravdano postojanje zapreke otkazu stanarskog prava u smislu odredbe čl. 98. Zakona o stambenim odnosim. Naime, zapreka otkazu stanarskog prava po osnovu postoji samo ako se istovremeno ispune obje za to predviđene pretpostavke:
a) vrijeme privremene nezaposlenosti, te
b) ako u to vrijeme nositelj stanarskog prava nije imao sredstava za plaćanje predviđenih obveza. Ovdje je nositelj stanarskog prava bio zaposlen, a radni odnos mu je prestao zbog neopravdanog izostanka s posla, što znači da pretpostavke za zapreku otkazu nisu ostvarene. Posebno još valja dodati da u Republici Hrvatskoj nema propisa po kome bi rokovi za plaćanje stanarine prestali teći.
Prema tome, izneseni revizijski razlozi nisu ostvareni, pa je reviziju valjalo odbiti kao neosnovanu i to temeljem odredbe čl. 393. Zakona o parničnom postupku.
U Zagrebu, 17. lipnja 1993.
Predsjednik vijeća:
Stanko Jesenković v.r.