Gž-1382/2012-2 · Županijski sud u Puli - Pola



Posl. br. Gž-1382/12-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli – Pola u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Marijana Rogića kao predsjednika vijeća, Dolores Peruško kao suca izvjestitelja i člana vijeća te Zorana Šarića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja C (ABC) ABCABC, ABC, zastupanog po punomoćnici Zlati Vidak, odvjetnici iz Labina, protiv tuženika CŽ iz [adresa], zastupanog po punomoćniku mr. sc. Rudolfu Frančuli, odvjetniku iz Pule, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Labinu, posl.br. P-233/10 od 16. prosinca 2011., u sjednici održanoj 18. studenog 2013.,

p r e s u d i o j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja - i u cijelosti se potvrđuje presuda Općinskog suda u Labinu, posl.br. P-233/10 od 16. prosinca 2011.

II. Odbijaju se zahtjevi tužitelja i tuženika za naknadom troškova žalbenog dijela postupka.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim je isti zahtijevao utvrđenje da je vlasnik nekretnine označene kao k. č. [katastarska čestica], pašnjak sa 798 m2, upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te da z.k. odjel Općinskog suda u Labinu nakon pravomoćnosti presude izvrši upis prava vlasništva predmetne nekretnine sa imena i suvlasnosti tuženika na ime i vlasnosti tužitelja. Ujedno je određeno da je tužitelj dužan naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 5.735,00 kn, u roku od 15 dana.

Protiv te odluke pravovremenu i dopuštenu žalbu putem svoje punomoćnice podnosi tužitelj i to iz svih žalbenih razloga. U žalbi, u bitnome, navodi kako je prvostupanjski sud dokaze ocijenio u suprotnosti s čl. 8. Zakona o parničnom postupku (dalje ZPP) jer sud mora jasno obrazložiti i dati valjane razloge kojim svjedocima vjeruje, a kojima ne i zbog čega. Sud prvog stupnja je propustio utvrditi i obrazložiti činjenicu da je prije diobe između pravnih prednika stranaka (1984.), a za života pok. FŽ provedena vansudska dioba oko 40 godina ranije, te da tužitelja i njegove pravne prednike od usmene diobe nitko nije smetao u posjedu cijelog "dolca". Ističe da je njegov otac kao pošten posjednik vršio posjed predmetne nekretnine do diobe 1984., a i nakon toga do svoje smrti te da je već tu proteklo vrijeme potrebno za dosjelost. Predmetna nekretnina je diobom pripala pravnom predniku tuženika zbog pogreške geometra. Nadalje, navodi da se iz odluke prvostupanjskog suda ne može jasno vidjeti na temelju čega je sud utvrdio nepoštenje posjeda tužitelja i njegovih pravnih prednika. Tuženik nije nikada bio u posjedu predmetne nekretnine, a tužitelj je u posjedu iste od smrti svog oca.

Žalbeni je prijedlog tužitelja da se prvostupanjska odluka preinači na način da se tužbeni zahtjev prihvati u cijelosti, odnosno podredno da se ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak. Potražuje i trošak žalbenog dijela postupka.

Sa tom je žalbom postupljeno u smislu odredbe čl. 359. ZPP-a.

U odgovoru na žalbu tuženik ističe kako tužitelj žalbu temelji na propustu geometra, a kojeg su kao stručnu osobu pozvali upravo pravni prednici tužitelja da im točno identificira nekretnine jer stranke to očito nisu znale. Ističe kako se u skladu s odredbom čl. 352. st. 1. ZPP-a u žalbi ne mogu iznositi nove činjenice koje nisu bile istaknute u prvostupanjskom postupku. Posjed tužitelja nije bio pošten te tužitelj ni njegovi pravni prednici nisu dobili nikakvo dopuštenje od tuženika i to im je oduvjek bilo poznato. Tužitelj je prisustvovao diobi i 1984., kao i 2001. pa nisu istiniti njegovi navodi da je tek pred dvije godine saznao da predmetna nekretnina nije njegovo vlasništvo. Predlaže odbijanje žalbe tužitelja kao neosnovane te potražuje trošak žalbenog dijela postupka.

Žalba tužitelja nije osnovana.

Predmet ove parnice je zahtjev tužitelja za utvrđenjem prava vlasništva na nekretnini označenoj kao k. č. [katastarska čestica], pašnjak sa 798 m2, upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Tužitelj tvrdi da je predmetnu nekretninu stekao neprekidnim posjedom predmetne nekretnine kroz sedamdeset godina.

Temeljem provedenih dokaza u prvostupanjskom postupku je utvrđeno:

- da je na nekretnini k. č. [katastarska čestica], livada sa 435 m2, upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao vlasnik upisan tužitelj te da je na nekretnini k. č. [katastarska čestica], pašnjak sa 798 m2, upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao vlasnik upisan tuženik;

- da je kao vlasnik nekretnine k. č. [katastarska čestica] bila upisana CŽZ supruga F u 1/2 dijela i mlt. ŽCŽZ Z u 1/2 dijela, da su na temelju pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Labinu posl.br. O-129/74 od 2. studenog 1974. iza pok. FŽ uknjiženi ŽŽ i ZŽ, svaki u 1/4 dijela te da je nakon toga na temelju ugovora o razvrgnuću sastavljenom u [adresa] 2. listopada 1984. uknjiženo pravo vlasništva na ime ŽŽ, a nakon njegove smrti prema rješenju o nasljeđivanju posl.br. O-354/96 od 7. siječnje 1997. upisani su njegovi sinovi OŽ i CŽ;

- da su pravni prednici stranaka ZŽ i ŽŽ sklopili ugovor o razvrgnuću zajednice nekretnina 2. listopada 1984. kojim su nekretnine podjelili na način da je pravnom predniku tužitelja pripala k. č. [katastarska čestica], k. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica], sve u k. o. [katastarska općina], a da je pravnom predniku tuženika k. č. [katastarska čestica], k. č. [katastarska čestica], k. č. [katastarska čestica], kč. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica];

- da je 1984. prilikom razvrgnuća i cijepanja nekretnine na licu mjesta bio nazočan geometar pa je strankama bilo poznato o kojim se nekretninama radi te na koji se način cijepaju i dijele, kao i koje im nekretnine imaju pripasti;

- da je 2001. u postupku diobe izvršeno cijepanje k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na način da je ta čestica kao pašnjak sa 14194 m2 cijepana na k. č. [katastarska čestica] pašnjak s 5795 m2, k. č. [katastarska čestica] pašnjak s 4154 m2 i k. č. [katastarska čestica] pašnjak s 798 m2, a koje su upisane na tuženika i OŽ svakom u 1/2 dijela, kao i da je provedbom rješenja o diobi posl.br. Z-235/05 od 2005. k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] diobom pripala tuženiku te da takvo stanje egzistira i danas;

- da je u prijavnom listu za katarstar utvrđeno da k. č. [katastarska čestica] ima površinu od 10747 m2, a ne 14194 m2 kako je bilo upisano u katastarskom operatu, te da je kao posjednik k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] upisan tužitelj, a kao posjednik 1523/7 k. o. [katastarska općina] tuženik, dok su na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ostali upisani kao posjednici tuženik i OŽ;

- da je k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u naravi oranica koja je ravna i obrađuje se, a da se oko nje nalazi k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koja je u naravi pašnjak s voćkama i višim raslinjem, da je ograđena živicom i suhozidom te da je održavana;

- da granica između navedenih nekretnina nije vidljiva na terenu te da je sporna k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] različito nivelirana u odnosu na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na način da pada prema njoj;

- da je k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ima površinu od 435 m2, da je po kulturi oranica, da se u posjedovnom listu vodi kao "dolac" te da se stoga ne radi o zabludi da bi ista predstavljala i površinu sada k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina];

- da je tzv. "dolac" ranije bio okružen k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koja je u naravi pašnjak zvan "ograda" površine 10747 m2 (u knjigama 14194 m2), a nakon cijepanja okružena je s k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], zv. "ograda", u naravi pašnjak površine 798 m2;

- da je tužitelj za pristup svojoj nekretnini prolazio preko predmetne nekretnine te da ga u tome nitko nije ograničavao, no međutim da je isti znao ili mogao znati da mu pravo posjeda te nekretnine ne pripada pa nije bio pošten posjednik;

- da tužitelj nije sudu ponudio dokaz da bi k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] pripadala njegovoj k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te da je vlasništvo stekao diobom pravnih prednika stranaka.

Navedena su utvrđenja i zaključci rezultat pravilne činjenične i pravne ocjene po sudu prvog stupnja izvedenih i predočenih mu dokaza, ocjene za koju su dati valjani i uvjerljivi razlozi, koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud.

Posjednik neke nekretnine može steći nekretninu u vlasništvo dosjelošću, dakle na jedan od originarnih načina, ali pritom mora dokazati da su ispunjeni uvjeti koje je ranije za to stjecanje "tražila" odredba čl. 28. st. 4. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima, odnosno oni koje sada "traži" odredba čl. 159. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, a između ostalog i to da se posjed nekretnine vrši kroz vrijeme potrebno za dosjedanje i da kroz to cijelo vrijeme posjed bude savjestan odnosno pošten. Provedenim dokazima to nije utvrđeno.

Naime, pravni prednik tužitelja je sa pravnim prednikom tuženika 1984. razvrgnuo suvlasničku zajednicu nekretnina na način da je prema njihovom dogovoru nekretnina k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] pripala u vlasništvo pravnom predniku tuženika, a kako je i sam tužitelj tom prilikom bio prisutan kod indentifikacije nekretnina ta činjenica mu nije mogla ostati nepoznata. Kako je tužitelju i njegovom pravnom predniku bilo poznato da je nekretnina k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] vlasništvo pravnog prednika tuženika njihov posjed te nekretnine nije bio pošten te nije imao potrebne kvalitete za stjecanje prava vlasništva dosjelošću.

Nisu osnovani žalbeni navodi tužitelja da je njegov pravni prednik dosjelošću stekao vlasništvo nekretnine k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], budući da se je 1984. upravo pravni prednik tužitelja odrekao svih prava koja je do tada imao u pogledu predmetne nekretnine te sve ovlasti u vezi s njom prepustio pravnom predniku tuženika, a koji je tim činom postao vlasnik predmetne nekretnine.

Sud prvog stupnja je sve dokaze u postupku ocijenio u skladu s odredbama čl. 8. i čl. 221.a ZPP-a te ni u tom pogledu nisu osnovani žalbeni navodi tužitelja. Naime, kako su svi svjedoci u postupku različito iskazivali na okolnost posjeda predmetne nekretnine sud prvog stupnja nije prihvatio njihove iskaze, budući da iz svih ostalih u postupku izvedenih dokaza jasno utvrdio kako tužitelj ni nije mogao biti u poštenom posjedu te nekretnine. Stoga, činjenica na koji način je vršen posjed, bilo tužitelja, bilo tuženika, nije ni relevantna za odlučivanje u ovoj pravnoj stvari pa ni u tom dijelu nije osnovana žalba tužitelja.

Slijedom navedenog valjalo je žalbu tužitelja kao neosnovanu odbiti, tome sukladno potvrditi pobijanu presudu suda prvog stupnja i odlučiti kao u izreci (po čl. 368. st. 1. ZPP-a).

Kako je odbijena žalba tužitelja, kao neosnovana, valjalo je odbiti i njegov zahtjev za naknadu troškova žalbenog dijela postupka, a na temelju odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 166. st. 1. ZPP-a. U skladu s odredbom čl. 155. st. 1. ZPP-a odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog dijela postupka, budući da isti nisu bili potrebni za odlučivanje u ovoj pravnoj stvari.

U Puli-Pola, 18. studenog 2013.

Predsjednik vijeća

Marijan Rogić