I Kž-Us-93/2014-8 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž-Us 93/14-8

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Dražena Tripala, kao predsjednika vijeća, te Vesne Vrbetić i Žarka Dundovića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Marijane Kutnjak Ćaleta, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. M. K., zbog kaznenog djela iz čl. 347. st. 1. KZ/97, odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Osijeku od 24. travnja 2014. godine, br. K-Us-6/13, u sjednici održanoj 29. listopada 2014. godine, u prisutnosti opt. M. K. i branitelja A. B., odvjetnika iz V.,

p r e s u d i o j e :

Odbija se kao neosnovana žalba opt. M. K. i potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

Županijski sud u Osijeku, presudom od 24. travnja 2014. godine, br. K-Us-6/13 proglasio je krivim opt. M. K. zbog kaznenog djela protiv službene dužnosti, primanja mita iz čl. 347. st. 1. Kaznenog zakona (“Narodne novine” br. 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03 – odluka Ustavnog suda, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08, 57/11 i 77/11– dalje u tekstu: KZ/97) i na temelju čl. 347. st. 1. u svezi čl. 57. st. 4. toč. b. KZ/97 osudio ga na kaznu zatvora u trajanju od sedam (7) mjeseci.

Na temelju čl. 158. st. 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – Odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13 i 145/13 – dalje u tekstu: ZKP/08) ošt. D. Č. se upućuje da imovinskopravni zahtjev ostvaruje u parnici.

Na temelju čl. 82. KZ/97 u svezi čl. 4. st. 1. Zakona o postupku oduzimanja imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom i prekršajem utvrđuje se da novčani iznos od 245,24 kn predstavlja imovinsku korist koju je optuženik ostvario kaznenim djelom iz čl. 347. st. 1. KZ/97 i taj iznos je imovina Republike Hrvatske, te se privremeno oduzeti novac i to jedna novčanica od 20 EUR i jedna novčanica od 10 £, u ukupnom iznosu od 245,24 kn trajno

I Kž-Us 93/14-8

oduzima od optuženika te se kao imovina Republike Hrvatske ima uplatiti u korist državnog proračuna u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude.

Na temelju čl. 77. KZ/97 prema optuženiku je primijenjena sigurnosna mjera zabrane obavljanja dužnosti carinskog službenika u trajanju od dvije (2) godine.

Na temelju čl. 148. ZKP/08 optuženik je obvezan na plaćanje troškova kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. do 5. ZKP/08 u ukupnom iznosu od 2.038,20 kn te u paušalnom iznosu od 500,00 kn.

Protiv te presude žali se optuženik po branitelju A. B., odvjetniku iz V. iz svih žalbenih osnova i predlaže da se pobijana presuda preinači i optuženik oslobodi od optužbe ili preinači o odluci o kaznenoj sankciji na način da se izrečena kazna zatvora zamijeni radom za opće dobro ili podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku. Moli da se optuženika i branitelja pozove na sjednicu vijeća.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Na temelju čl. 474. st. 1. ZKP/08 prije dostave sucu izvjestitelju spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Sjednica vijeća održana je u prisutnosti optuženika te njegova branitelja A. B., odvjetnika iz V. a u odsutnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske koji nije pristupio a o sjednici je uredno izvješten.

Žalba nije osnovana.

Žaleći se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08 optuženik najprije parafrazira tu zakonsku odredbu da bi zatim naveo da je izreka presude nerazumljiva, jer ne sadrži opis namjere odnosno bitne elemente inkriminiranog kaznenog djela.

U navedenom, optuženik nije u pravu budući je u činjeničnom opisu navedeno da je optuženik "u zamjenu za nepoduzimanje bilo kojeg, za tu vrstu strane robe, propisanih carinski dopuštenih postupanja ili uporabe od D. Č. zatražio novac, pa kada mu je D. Č. predao novčani iznos od 20 EUR i 10 £, predmetnu stranu robu pustio u slobodan promet", što u dovoljnoj mjeri konkretizira subjektivni element djela koji se ostvaruje u svijesti o svim obilježjima iz bića djela odnosno u svijesti da se radi o činidbi i protučinidbi.

Nedokazanost namjere na koju upire optuženik u žalbi je žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, o čemu će više biti riječi kod obrazlaganja tog žalbenog osnova.

Kako je prvostupanjski sud i za sva svoja utvrđenja dao dostatne razloge dovodeći u korelaciju obranu optuženika s ostalim provedenim dokazima, prije svega iskazima saslušanih svjedoka, nije ostvarena niti daljnja bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08, kao niti ona iz čl. 468. st. 3. ZKP/08.

I Kž-Us 93/14-8

Optuženik u pobijanoj presudi nalazi i proturječje između izreke i razloga pobijane presude navodeći da je u izreci navedeno da je optuženik "pustio u slobodan promet" D. Č., a da je u postupku utvrđeno da je odveden u prostorije policije u trenutku kada je išao po račune, po koje ga je uputio optuženik.

Navedeni prigovor se također odnosi na prigovor utvrđenom činjeničnom stanju, jer nema nikakvog proturječja između izreke i obrazloženja pobijane presude.

Stoga nije osnovana žalba zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka na koje ukazuje optuženik, kao niti koja od onih na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju čl. 476. st. 1. toč. 1. ZKP/08.

Žaleći se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja optuženik osporava namjeru na počinjenje djela, navodeći da je novac od oštećenika uzeo radi provjeravanja tečaja da vidi da li će imati dovoljno novaca za troškove tranzita robe. D. Č. nije pustio da se udalji s graničnog prijelaza i da nastavi vožnju kroz Republiku Hrvatsku, već ga je uputio po račune u vozilo.

Navedene tvrdnje optuženika protivne su svim provedenim dokazima pa prvostupanjski sud takvu obranu optuženika, koju sada ponavlja u žalbi, osnovano nije prihvatio.

Naime, svjedok Č. je bio kategoričan u iskazu da mu je optuženik, nakon što je uzeo novac, rekao da može ići i nakon toga ga je privela policija, što je i potvrdio svjedok D. F., pomoćnik za graničnu kontrolu u Policijskoj postaji T.. Svjedok F. je iskazao i da mu je Č. rekao da je optuženiku dao novac na njegovo traženje, ali nikakvog carinskog postupka nije bilo, odnosno nije dobio papire za to. Vozilo Č. je sa zaustavne trake pušteno da uđe u Republiku Hrvatsku, što se po pravilnom postupanju ne bi smjelo dogoditi ukoliko se treba obaviti carinski postupak. Stoga je i naredio da se vozač Č., nakon razgovora sa carinikom, dovede u prostorije gdje radi policija.

Kada se navedeno poveže s činjenicom da optuženik, kada je i on doveden u prostorije policije, nije želio predati novac, već je isti oduzet pretragom, te sa iskazima svjedoka, carinika K., L. i S., koji su iskazali da optuženik carinu nije naplatio, niti je to mogao u konkretnom slučaju, osnovano prvostupanjski sud zaključuje da je optuženik bio svjestan svih tih činjenica. Stoga je novac, koji je uzeo, bio za nepoduzimanje propisanih carinskih postupaka koji su obavljeni u skladu sa carinskim zakonom tek nakon ovog događaja.

To što je Č. priveden u prostorije policije, ne znači da ga optuženik za primljeni novac nije pustio da s vozilom slobodno ode i nastavi put kroz Republiku Hrvatsku. Zaustavljanje po djelatnicima policije ne oduzima radnji optuženika taj značaj, jer je djelo bilo već dovršeno, a to nedvojbeno proizlazi iz iskaza svjedoka Č..

Stoga osnovano prvostupanjski sud zaključuje o namjeri optuženika, kada je uzeo novac da je bio svjestan da Č. u danim okolnostima nije niti trebao platiti carinu, jer suhomesnate proizvode nije niti mogao unijeti u Republiku Hrvatsku, a za tekstilnu robu trebao se obratiti špediteru. Takav zaključak prvostupanjskog suda nije žalbenim navodima s

I Kž-Us 93/14-8

uspjehom osporen, pa nije osnovana žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

Povredu kaznenog zakona optuženik ne obrazlaže, a ispitivanjem pobijane presude na temelju čl. 476. st. 1. toč. 2. ZKP/08 nije utvrđeno da bi na štetu optuženika bio povrijeđen kazneni zakon.

Nije osnovana niti žalba zbog odluke o kazni, budući je sud prvog stupnja pravilno utvrdio i ocijenio sve okolnosti koje utječu na odabir vrste i visine kaznene sankcije, cijeneći optuženiku kao olakotno obiteljske prilike, da je oženjen i otac troje djece, njegovo primjereno držanje pred sudom i raniju neosuđivanost, a kao otegotno da je djelo počinio kao carinski službenik zadužen za kontrolu poštivanja zakonskih propisa i zakonitog postupanja prilikom prometa ljudi, vozila i roba preko granične crte kojim ponašanjem je kao osoba zadužena za kontrolu zakonitog postupanja svojim postupanjem ostvario teže nepravo, jer je sam povrijedio zakon, čime je uvelike narušio ugled službe koju je obavljao što dovodi do nepovjerenja građana prilikom postupanja carinskih službenika u istovrsnim situacijama, kao i da je kazneno djelo počinio u cilju pribavljanja imovinske koristi.

Činjenica da je optuženik bio sudionik Domovinskog rata, što ističe u žalbi, nije okolnost koja bi bila od utjecaja na još blaže kažnjavanje, jer se upravo od takvih ljudi očekuje da poštuju zakone države koju su stvarali a ne da narušavaju ugled službe u kojoj su radili a time i države, što dovodi do nepovjerenja građana u institucije države.

Stoga izrečenu kaznu zatvora prihvaća i Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao sud drugog stupnja, nalazeći da će se njome ostvariti svrha kažnjavanja predviđena zakonom.

Ostale izrečene mjere su u skladu sa zakonom.

Iz svih navedenih razloga na temelju čl. 482. ZKP/08 odlučeno je kao u izreci.

Zagreb, 29. listopada 2014.

Zapisničar

Predsjednik vijeća

Marijana Kutnjak Ćaleta, v.r.

Dražen Tripalo, v. r.