Rev-3735/1999-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-3735/1999-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu, u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića, kao predsjednika vijeća, te Damira Mratovića, Ivke Zlokić, dr. Ivana Kaladića i Davorke Lukanović-Ivanišević, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja J. J., zastupanog po punomoćniku B. B., odvjetniku iz S., protiv tuženika N. d.d. K., otok V., zastupan po punomoćniku M. A., odvjetniku iz V. i M. H., odvjetniku iz H., radi isplate, rješavajući reviziju tuženika protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Splitu, br. Gž-1231/99 od 21. svibnja 1999. godine, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu, br. IV P- 1262/96 od 20. listopada 1998. godine, u sjednici održanoj dana 06. studenog 2001. godine,

p r e s u d i o je:

Revizija se odbija kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja, koja je potvrđena presudom suda drugog stupnja obvezan je tuženik na isplatu minimalne plaće tužitelju za razdoblje od 01. svibnja 1993. godine pa do prestanka radnog odnosa 15. siječnja 1995. godine u iznosu od 8.158,79 kn sa zakonskom kamatom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do isplate.

Protiv pravomoćne presude suda drugog stupnja, pravovremenu, potpunu i dopuštenu reviziju je izjavio tuženik zbog bitne povrede odredaba Zakona o parničnom postupku i zbog pogrešne primjene materijalnog prava i predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske pobijanu presudu ukine u cijelosti i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odlučivanje.

Na reviziju nije odgovoreno.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske se o reviziji nije izjasnio. Revizija nije osnovana.

Ispitujući pobijanu presudu kao i pravilnost postupka koji je prethodio njenom donošenju, ovaj sud je utvrdio da nije počinjena bitna povreda odredaba Zakona o parničnom postupku iz čl. 354. st. 2. toč. 10. (“Narodne novine”, br. 53/91, 91/92 i 112/99 – dalje: ZPP), na koju ovaj revizijski sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 386. ZPP-a.

Na ostale bitne povrede odredaba Zakona o parničnom postupku ovaj sud vodi računa ukoliko na njih ukazuje revident.

Revident ukazuje na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, a iz tog razloga po odredbi čl. 385. st. 3. ZPP-a revizija se ne može izjaviti.

Nije ostvaren ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu neisplaćene mu plaće po tuženiku za razdoblje od 01. svibnja 1993. godine do 15. siječnja 1995. godine.

Nižestupanjski sudovi su utvrdili:

- da je tužitelj bio u radnom odnosu kod tuženika u spornom razdoblju, te da nikada nije od tuženika dobio odluku o upućivanju na čekanje;

- da je tužitelju prestao radni odnos kod tuženika dana 15. siječnja 1995. godine;

- da je sud od tuženika zatražio podatke o isplati plaće tužitelju u spornom razdoblju, ali tuženik nije sudu dostavio nikakav dokaz da bi izvršio isplatu plaće tužitelju u razdoblju označenom u tužbi.

S obzirom na iznijeta utvrđenja nižestupanjski sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo kad su obvezali tuženika da tužitelju isplati minimalnu plaću jer je to sukladno odredbi čl. 61. i 62. Zakona o radnim odnosima (“Narodne novine”, br. 25/92, 26/93 i 29/94) iz kojih proizlazi da radnik ima pravo na minimalnu plaću, kad organizacija nije u mogućnosti svojim poslovanjem osigurati plaću u visini utvrđenoj općim aktom.

Dakle, nije ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

Radi iznijetog revizija se pokazuje neosnovanom, pa je temeljem odredbe čl. 393. ZPP-a odlučeno kao u izreci.

U Zagrebu, 06. studenog 2001. godine

Predsjednik vijeća:

Stanko Jesenković, v.r.