Gž-1192/2009 · Županijski sud u Šibeniku

Broj: Gž 1192/ 09

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Šibeniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Gorana Stošić, kao predsjednika vijeća, Višnje Devčić i Tonija Šantić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. N. iz Š., zastupanog po punomoćniku Ž. Č., odvjetniku u Zajedničkom odvjetničkom uredu Ž. Č. i D. Č. iz Š., protiv tuženika Republike Hrvatske, za Ministarstvo unutarnjih poslova, zastupanog po Općinskom državnom odvjetništvu Šibenik, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Šibeniku od 7. svibnja 2007. god., pod br. P – 1984/97, na sjednici vijeća održanoj dana 28. rujna 2009. god.,

p r e s u d i o j e:

Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja, te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Šibeniku od 7. svibnja 2007. god., pod br. P – 1984/97.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev kojim je tužitelj na ime naknade štete tražio isplatu iznosa od ukupno 135.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana presuđenja do konačne isplate ( toč. 1 izreke ), te je tužitelj obvezan na naknadu parničnog troška tuženiku u iznosu od 18.150,00 kn ( toč. 2 izreke ).

Protiv te presude žalbu je podnio tužitelj, pobijajući je zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353 st. 1 Zakona o parničnome postupku ( NN br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03 i 88/05, dalje ZPP – a ), pa je predložio da drugostupanjski sud pobijanu presudu djelomično preinači, i to na način da prihvati tužbeni zahtjev glede osnova odgovornosti za predmetnu štetu, a djelomično ukine, i to glede visine štete, i u tom ukinutom dijelu vrati predmet prvostupanjskom sudu na daljnji postupak, ili podredno, da pobijanu presudu u cijelosti ukine i predmet vrati na ponovni postupak i suđenje.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Žalba nije osnovana.

Gž 1192/ 09

Iako tužitelj prvostupanjsku presudu pobija i zbog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka, u žalbi ne ističe u čemu bi se ta povreda sastojala, pa kako ista nije donesena uz bitne povrede iz odredbe čl. 354 st. 2 ZPP – a, na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti ( ovlaštenje iz odredbe čl. 365 st. 2 ZPP – a ), to se žalba tužitelja, podnesena iz ovog žalbenog razloga, ukazuje neosnovanom.

Neosnovani su i žalbeni razlozi pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava.

Naime, prvostupanjski je sud u postupku ispitao sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke, pa je na temelju izvedenih dokaza, i njihove valjane ocjene (čl. 8 ZPP – a), pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, te je i materijalno pravo pravilno primijenio kada je tužbeni zahtjev odbio.

Između stranaka u ovoj pravnoj stvari nije sporno da su dana 17. srpnja 1997. god. službenici tuženika na zakonit način izvršili pretres stana tužiteljevih roditelja, kojom prilikom su pronašli određenu količinu opijata (opojne droge), te da su nad tužiteljem proveli kriminalističku obradu u prostorijama Odsjeka za droge PU Šibensko – kninske, kao i da je tijekom te kriminalističke obrade kod tužitelja došlo do ozljeđivanja, na način da je on rukama probio prozorsko staklo, uslijed čega je isti zadobio tešku tjelesnu povredu u vidu duboke posjekotine na podlaktici desne ruke s rezanjem žile, tetive mišića fleksora trećeg prsta i dlana te nervusa medijanusa.

Sporno je, međutim, ostalo pitanje osnova odgovornosti tuženika, odnosno pitanje da li je do navedenog ozljeđivanja tužitelja došlo uslijed nezakonitog, odnosno nepravilnog i neuobičajenog rada policijskog službenika, koji je provodio kriminalističku obradu nad tužiteljem, ili je pak sam tužitelj, svojim ponašanjem, prouzročio nastanak te ozlijede.

U svezi naprijed istaknute sporne činjenice prvostupanjski je sud detaljnom analizom u postupku izvedenih dokaza, i to - pregledom naredbe za pretragu stana tužiteljevih roditelja u Š., trg …, izdane od Prekršajnog suda u Šibeniku dana 16. svibnja 1997. god.; Plana lišenja slobode i provođenja krim. obrade tuženika od 10. srpnja 1997. god.; saslušanjem svjedoka J. B. sina A. (svjedok pretrage stana); A. L. sina Z. (svjedok koji je istog dana u svezi istog događaja bio priveden zajedno s tužiteljem, a koji je naveo da nema nikakvih direktnih saznanja o načinu nastanka štetnog događaja, ali da je utužene prigode čuo glas tužitelja, potom grebanje stolice o pod a zatim i lom stakla, što sve da je trajalo otprilike 15 – tak sekundi, nakon čega da je u sobu, u kojoj da se nad njim provodila krim. obrada, ušao policajac i kazao da je tužitelj htio pobjeći te da su ga u tome spriječili, dok tužitelj da mu je naknadno kazao kako ga je policajac triskao, a kada se ustao i htio otići, da ga je policajac gurnuo, uslijed čega da je udario o prozor); zatim svjedoka J. A. (svjedok koji je istog dana u svezi istog događaja bio priveden zajedno s tužiteljem i svjedokom A. L., a koji je također naveo da nema nikakvih direktnih saznanja o nastanku štetnog događaja, ali da je utužene prigode vidio, budući da su vrata prostorija u kojima se provodila krim obrada nad njim i tužiteljem do određenog trenutka bila otvorena, kako policajac tuče tužitelja pendrekom, a nakon što su se vrata zatvorila da je čuo lom stakla, dok tužitelj da mu je kazao da je ruku ozlijedio na način što je sam htio skočiti kroz prozor jer da više nije mogao izdržati), te V. B. zv. '' B. '' (svjedok koji je vršio krim. obradu nad tužiteljem, a koji je kazao da se detalja samog događaja više ne sjeća); nadalje nalaza i mišljenja te iskaza vještaka dr. V.

Gž 1192/ 09

N., specijaliste psihijatra, a koji su dati temeljem psihijatrijskog intervjua s tužiteljem i medicinske dokumentacije, iz kojih proizlazi da zbog intenzivnog straha kojeg je tužitelj osjećao utužene prigode, kao i činjenice da se tijekom krim. obrade suočio s mogućim posljedicama posjedovanja i konzumiranja droge (prilikom pretrage stana, i to u spavaćoj sobi tužitelja, pronađeno je 31 tableta opojne droge '' ekstazy '' te 1 paketić od 1,1 gr opojne droge marihuana), postoji mogućnost da je sam, bez primjene fizičke sile od strane policije, pokušao skočiti kroz prozor; pregleda otpusnice OB Š. od 23. srpnja 1997. god. i Povijesti bolesti Kirurške ambulante OB Š. od 22. i 29. srpnja 1997. god. (iz istih proizlazi da tužitelj dugih povreda, osim ove teške, nije imao), te stranačkog iskaza samog tužitelja, iz kojeg proizlazi da ga je policijski djelatnik, koji je nad njim vršio krim obradu, maltretirao, na način da ga je triskao i tukao šakama u predjelu pleksusa, a onda da ga je snažno udario nogom u prsa uslijed kojeg udarca da je i poletio prema prozoru, pri čemu da su vrata prostorije cijelo vrijeme bila zatvorena - kao i činjenice da tužitelj nakon štetnog događaja nije stavio pritužbu na rad djelatnika tuženika, pravilno utvrdio da utužena šteta nije posljedica nepravilnog ili nezakonitog rada djelatnika tuženika, već postupka samog tužitelja, odnosno, da je predmetna šteta posljedica samoozljeđivanja od strane tužitelja.

Kraj takvog činjeničnog utvrđenja, pravilnim se ukazuje zaključak prvostupanjskog suda da se tuženik prema tužitelju ne nalazi u obvezi naknade utužene štete, budući da mu istu njegovi djelatnici nisu niti počinili.

Prema tome, kako se istaknutim žalbenim razlozima ne dovodi u sumnju pravilnost činjeničnih utvrđenja i zaključaka prvostupanjskog suda, već se ističu tvrdnje i prigovori koje je tužitelj isticao i tijekom postupka pred prvostupanjskim sudom i koje je taj sud pravilno ocijenio u razlozima pobijane presude, to se žalba tužitelja, podnesena iz žalbenog razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, također ukazuje neosnovanom.

Na tako pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski je sud i materijalno pravo pravilno primijenio kada je tužbeni zahtjev odbio, pa se neosnovanom ukazuje žalba tužitelja i zbog žalbenog razloga pogrešne primjene materijalnog prava.

Zakonita je i odluka o parničnome trošku, i to kako glede osnova (čl. 154 st. 1 ZPP – a), tako i glede odmjerene visine (čl. 155 ZPP – a).

Stoga je, jer se nisu ispunili istaknuti žalbeni razlozi, neosnovanu žalbu tužitelja valjalo odbiti te odlučiti kao u izreci (čl. 368 st. 1 ZPP – a).

U Šibeniku, 28. rujna 2009. god.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Goran Stošić, v.r.