Rev-137/2011-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev 137/11-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića, predsjednika vijeća, Vlatke Potočnjak-Radej, člana vijeća i mr. sc Lucije Čimić, člana vijeća i sutkinje izvjestiteljice, u pravnoj stvari tužitelja P. d.o.o. S., kojeg zastupa punomoćnik E. M., dipl. iur, protiv tuženice M. P. iz S., koju zastupa punomoćnik S. Č., odvjetnik u S., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gžmal-618/10 od 13. rujna 2010., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P2-7288/09 od 9. ožujka 2010., u sjednici održanoj 13. srpnja 2011.,

r i j e š i o j e:

Odbacuje se revizija tužitelja kao nedopuštena.

Obrazloženje

Drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda kojom je odlučeno:

„I. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi poslovni broj Ovrv-4168/07 koje je javni bilježnik I. B. donio dana 17. listopada 2007. (točka I. rješenja o ovrsi). II. Dužan je tužitelj, u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe, naknaditi tuženoj trošak postupka u iznosu od 307,50 kn.“

Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. ZPP zbog rješenja materijalnopravnog pitanja navodeći da o istom pravnom pitanju postoji različita praksa drugostupanjskih sudova, a važno je za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana. Predlaže da se pobijana presuda preinači.

Tuženica nije odgovorila na reviziju tužitelja.

Revizija nije dopuštena.

Prema odredbi čl. 392. a. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 2/07, 84/08 i 123/08 – dalje: ZPP), u povodu revizije iz čl. 382. st. 2. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana zbog kojeg je podnesena.

Predmet ovog spora je plaćanje ugovorne kazne na temelju odredbe čl. 3. Odluke o izmjenama i dopunama Odluke o javnim parkiralištima na području Grada Splita („Službeni glasnik Grada Splita“ broj 26/05 - dalje: Odluka Grada Splita), kojom je iza čl. 27. unesen novi članak 27. a., a kojim je propisano da se za povredu ugovora iz čl. 27. Odluke Grada Splita plaća ugovorna kazna u iznosima navedenim u točki 27. a. st. 1. navedene Odluke.

Članak 3. Odluke Grada Splita, u dijelu u kojem su iza čl. 27. uneseni novi članci 27. a. i 27. b., ukinut je odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-II-2131/08 od 17. ožujka 2009. s odgodom primjene do 31. prosinca 2009. Razlozi zbog kojih je Ustavni sud Republike Hrvatske donio takvu odluku upućuju na pravno stajalište o istom pravnom pitanju izraženom u odlukama tog suda poslovni broj U-II-355/07 i U-II-3924/07 od 10. prosinca 2008.

U konkretnom slučaju drugostupanjski sud je u pobijanoj odluci zauzeo shvaćanje da se odredba čl. 27. a. Odluke Grada Splita ne može primijeniti jer je ta odredba u protivnosti s odredbom čl. 350. st. 3. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine“ broj 35/05 i 41/08 - dalje: ZOO).

Materijalnopravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana u smislu čl. 382. st. 2. ZPP zbog kojeg tužitelj podnosi reviziju je:

-da li čl. 27. a. Odluke Grada Splita ostaje na snazi do isteka „roka prilagodbe“ (odgode primjene) po odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-II-2131/08 od 17. ožujka 2009.

Pobijanu drugostupanjsku presudu sud temelji na odredbi čl. 37. st. 2. Ustavnog zakona jer je ocijenio da odredba čl. 27. a. Odluke nije u skladu s odredbom čl. 350. st. 3. ZOO, kojom je propisano da ugovorna kazna ne može biti ugovorena za novčane obveze, zbog čega se ta odredba ne može primijeniti tako da se primjenjuje neposredno zakon. Ispitujući pravno shvaćanje drugostupanjskog suda u odnosu na materijalnopravno pitanje koje je revident postavio u reviziji potrebno je istaknuti da je odredbom čl. 37. st. 2. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 49/02 – pročišćeni tekst) propisano da će sud ako u postupku utvrdi da drugi propis kojeg bi trebalo primijeniti, odnosno pojedina njegova odredba, nisu suglasni s Ustavom i zakonom, na konkretan slučaj neposredno primijeniti zakon.

Dakle, u ovom postupku, neovisno o tome je li ili više nije na snazi čl. 3. u dijelu u kojem su iza čl. 27. uneseni novi članci 27. a. i 27. b. Odluke grada Splita, za primjenu odredbe Odluke grada Splita kao drugog propisa (podzakonskog akta) u smislu čl. 37. st. 2. Ustavnog zakona, odlučno je pitanje je li navedena odredba Odluke Grada Splita (podzakonskog akta) u skladu sa zakonom.

Prema tome, u konkretnom slučaju o postavljenom pitanju iz revizije ne ovisi odluka u ovom sporu, niti drugostupanjski sud temelji odluku na negativnom stavu o tom pitanju, već tužbeni zahtjev smatra neosnovanim iz drugih razloga.

Budući da u ovom sporu odluka ne ovisi o rješenju naprijed navedenog materijalnopravnog pitanja, to pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana pa revizija nije dopuštena i na temelju odredbe čl. 392. st. 2. ZPP reviziju je valjalo odbaciti.

U Zagrebu, 13. srpnja 2011.

Predsjednik vijeća:

Ivan Mikšić, v.r.