Rev-1228/2006-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1228/06-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sucu Ivanu Mikšiću, u pravnoj stvari tužiteljice B. M. iz V., zastupane po R. B., odvjetniku u V., protiv tuženika C. b. d.d. Z., P.

V., zastupanog po B. K., odvjetniku u V., radi raskida ugovora, odnosno utvrđenja ništavosti i naknade štete, odlučujući o dopuštenosti revizije tužiteljice protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Virovitici br. Gž 1322/05-2 od 5. listopada 2006., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Virovitici br. P 98/03 od 8. srpnja 2005., 28. veljače 2007.,

r i j e š i o j e:

Revizija se odbacuje.

Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova odgovora na reviziju.

Obrazloženje

Presudom suda drugog stupnja odbijena je kao neosnovana žalba tužiteljice, te je potvrđena prvostupanjska presuda kojom je suđeno:

„I. Odbija se u cijelosti tužbeni zahtjev koji glasi:

„Raskida se ugovor o dugoročnom kreditu s valutnom klauzulom koji je tužena zaključila s tužiteljicom i to ugovor broj: … u dijelu odobrenog namjenskog kredita za kupnju dionica u novčanom iznosu od 15.800,00 kuna, a koji je sklopljen 12. prosinca 1997. kao i ugovor o kupnji 79 dionica II emisije redovnih dionica serije A-1, nominalne vrijednosti jedne dionice 200,00 kn u roku od 15 dana.

Utvrđuje se ništavim ugovor o dugoročnom kreditu s valutnom klauzulom broj: …, koji su dana 12. prosinca 1997. godine zaključili tužena kao kreditor i tužiteljica kao korisnik kredita, ugovor o kupnji (prijenosu), ugovor o zalaganju 79 dionica na ime tužene, serije A-1 nominalne vrijednosti o po 200,00 kn po dionici, koju su istog dana sklopili tužena kao prenositelj odnosno zalogoprimac i tužiteljica kao stjecatelj odnosno zalogodavac.

Nalaže se tuženoj da tužiteljici nadoknadi parnični trošak u ovoj pravnoj stvari, a sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.“

II. Odbija se u cijelosti protutužbeni zahtjev koji glasi:

„Nalaže se tužiteljici – protutuženoj isplatiti tuženoj – protutužiteljici sa naslova naknade štete iznos od 18.223,41 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama propisanom Uredbom o visini stope zatezne kamate na taj iznos tekućom od dana raskida ugovora pa do isplate, kao i naknaditi troškove ovog postupka sve u roku 15 dana.“

III. Svaka strana snosi svoje troškove postupka.“

Protiv te drugostupanjske presude reviziju je izjavila tužiteljica na temelju dopuštenja drugostupanjskog suda, sukladno odredbi čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05 – dalje: ZPP) ističući kao revizijske razloge pogrešnu primjenu materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka, s prijedlogom da nižestupanjske presude budu ukinute i predmet da bude vraćen na ponovno suđenje ili da pobijana presuda bude preinačena na način da se tužbeni zahtjev prihvati u cijelosti.

U odgovoru na reviziju tuženik predlaže da revizija bude odbijena kao neosnovana, te ističe zahtjev za naknadu troška sastava odgovora u iznosu od 5.480,00 kn.

Ovaj spor proizlazi iz ugovora o dugoročnom kreditu s valutnom klauzulom sklopljenim između stranaka 12. prosinca 1997., kojim je tuženik kao kreditor odobrio tužiteljici kao korisniku kredita kredit u visini kunske protuvrijednosti devizne svote od 15.000,00 DEM, s tim da je 70% odobrenog kredita predstavljao nenamjenski kredit, a 30% namjenski kredit namijenjen za kupnju dionica tuženika.

Tužiteljica traži da se taj ugovor raskine u dijelu odobrenog kredita za kupnju dionica u iznosu od 15.800,00 kn, odnosno da se utvrdi njegova ništavost kao i ništavost ugovora o zalogu dionica sklopljenog između stranaka istoga dana kojim je radi osiguranja naplate kredita tužiteljica dala tuženiku u zalog kupljene dionice.

Tužbeni zahtjev sudovi su ocijenili neosnovanim, a obrazlažući odluku kojom je dopustio reviziju protiv svoje presude drugostupanjski sud je samo naveo: „Imajući u vidu činjenicu da se kod ovoga suda nalazi više predmeta o spornom pitanju primjene odredaba o raskidu ugovora odnosno utvrđenju ništavosti pravnog posla, kao i činjenice da se radi o postupcima iste vrste koji se vode kod drugih sudova, radi osiguranja jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, temeljem čl. 219. st. 2. ZIDZPP, dopuštena je revizija u ovom predmetu.“

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi st. 1. istoga članka stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako je drugostupanjski sud u izreci te presude odredio da je protiv nje revizija dopuštena. Drugostupanjski sud može tako odlučiti ako ocijeni da odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalno-pravnog ili postupovno-pravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana. U obrazloženju presude drugostupanjski sud će naznačiti zbog kojeg je pravnog pitanja dopustio reviziju i izložiti razloge iz kojih je smatrao da je ono važno osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana. Prema odredbi čl. 392. st. 2. ZPP reviziju podnesenu protiv drugostupanjske presude iz čl. 382. st. 2. istog zakona odbacit će rješenjem sudac izvjestitelj, odnosno ako on to ne učini, vijeće revizijskog suda ako utvrde da ona nije izjavljena zbog pravnog pitanja zbog kojega je dopuštena.

Budući da u obrazloženju drugostupanjske presude nije naznačeno niti jedno konkretno materijalnopravno ili postupovnopravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana o čijem bi rješenju ovisila odluka u ovom sporu, a takvo pitanje nije naznačeno niti u reviziji već je istaknuto da se revizija izjavljuje temeljem čl. 382. i 385. a) ZPP i da su nižestupanjski sudovi „u rješavanju predmeta pogrešno primijenili materijalno pravo, te su također načinili bitne povrede odredaba parničnog postupka“, osnovano je zaključiti da revizija nije izjavljena zbog pravnog pitanja zbog kojega je izvanredna revizija dopuštena.

Pravno pitanje zbog kojeg dopušta izvanrednu reviziju drugostupanjski sud mora konkretizirati, te se revizija može izjaviti samo zbog tog pitanja, pa ako takovo pitanje drugostupanjski sud nije naveo revizijski sud nije ovlašten ispitivati pobijanu presudu u granicama drugih razloga zbog kojih je izjavljena.

Slijedom navedenog na temelju odredbe čl. 392. st. 2. ZPP predmetnu reviziju valjalo je odbaciti.

Odlučujući o zahtjevu tuženika za naknadu troškova odgovora na reviziju ovaj sud je ocijenio da ti troškovi nisu bili potrebni za vođenje parnice (čl. 155. st. 1. ZPP), pa je stoga zahtjev odbijen kao neosnovan.

U Zagrebu, 28. veljače 2007.

Sudac:

Ivan Mikšić, v.r.