Pž-4682/2010-8 · Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

32. Pž-4682/10-8

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u ime Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Dubravke Matas, predsjednice vijeća, dr. sc. Srđana Šimca, suca izvjestitelja i Ivane Mlinarić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja K. G. J. S. A./S, F. B. V. , F., N., kojeg zastupa punomoćnica A. K., odvjetnica u O. društvu M. i partneri, R., P. k. , protiv tuženika 1. D. B. iz S., Š. , 2. L. B. iz S., Š. , 3. mldb. M. B. iz S., Š. , kojeg zastupa posebni skrbnik, tuženica pod 1. D. B., 4. mldb. Z. S. B., iz S., Š. , kojeg zastupa posebni skrbnik D. L., 5. mldb. T. B., iz S., Š. , kojeg zastupa posebni skrbnik D. L. i 6. J. U. iz Z., S. , koju zastupa punomoćnik M. M., odvjetnik u Z., S. 18, radi utvrđenja, te po protutužbi radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice J. U. protiv presude i rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-695/09 od 8. ožujka 2010., u sjednici vijeća održanoj 27. listopada 2014.

p r e s u d i o j e

Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-695/09 od 8. ožujka 2010. i sudi:

Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

Utvrđuje se da po odredbi čl. 11. st. 3. i t. 8. Kolektivnog ugovora od 20. prosinca 2006. (K. F. A. C. B. A.) koji je sastavni dio Ugovora o radu sklopljenog 18. veljače 2008. između tužitelja K. G. J. S. A./S i pokojnog T. B., iznos od 70.000,00 USD ima se podijeliti u jednakim dijelovima malodobnoj djeci pok. T. B., tako da svako malodobno dijete primi po 23.333,00 USD i to, trećetuženik M. B. iznos od 23.333,00 USD, četvrtotuženik Z. S. B. iznos od 23.333,00 USD i petotuženik T. B. iznos od 23.333,00 USD.

r i j e š i o j e

1. Uvažava se žalba tuženice J. U. i ukida rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-695/09 od 8. ožujka 2010. u točki I. izreke i predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

2. O naknadi troškova žalbenog postupka odlučit će prvostupanjski sud svojom konačnom odlukom.

Obrazloženje

Prvostupanjski sud je pobijanom presudom utvrdio da se iznos od 70.000 USD sukladno odredbama Kolektivnog ugovora od 20. prosinca 2006. (dalje: Kolektivni ugovor), koji je sastavni dio Ugovora o radu sklopljenog između tužitelja i pok. T. B. od 18. veljače 2008. (dalje: Ugovor o radu), ima podijeliti u jednakim dijelovima djeci pok. T. B., tužiteljima od 3. do 5. Na taj način prvostupanjski sud je usvojio jedan od više postavljenih eventualnih tužbenih zahtjeva.

Pobijanom presudom odbačeni su protutužbeni zahtjevi tuženice pod 6. i tuženika pod 4. i 5. te je odbijen kao neosnovan zahtjev tužitelja i tuženice pod 6. za naknadu troškova postupka.

Tužitelj je bio poslodavac pok. T. B. na temelju Ugovora o radu pa je zatražio od suda da kao o prethodnom pitanju odluči o diobi ugovorne naknade na koju tuženici polažu pravo nakon smrti pok. T. B.. Na taj način tužitelj bi otklonio opasnost od dvostruke isplate nekom od tuženika. Tuženik ne spori obvezu na isplatu ove naknade, međutim želi da se utvrde ovlaštenici te tražbine. Prvotuženica je majka pokojnika, drugotuženik je otac pokojnika, tuženici od 3. do 5. su djeca pokojnika, dok je šestotuženica bila u izvanbračnoj zajednici s pokojnikom i u Ugovoru o radu je označena kao korisnik ove naknade.

Pokojnik je kao pomorac umro prirodnom smrću tijekom rada kod tužitelja. Za slučaj njegove smrti utvrđeno je pravo ovlaštenika na naknadu u iznosu od 70.000,00 USD. Kako bi izbjegao grešku kod isplate ove naknade tužitelj se obratio sudu sa zahtjevom da utvrdi ovlaštenike prava na ovu naknadu.

Prvostupanjski sud je i pored činjenice što je pokojnik označio svoju izvanbračnu družicu – šestotuženicu, kao ovlaštenika prava na ovu naknadu, utvrdio da se naknada ima podijeliti na jednake dijelove pokojnikovoj malodobnoj djeci. Prvostupanjski sud drži da iako je pokojniku bio ostavljen izbor koga će naznačiti kao ovlaštenika prava na ovu naknadu, da takvo raspolaganje ne bi bilo svrhovito niti životno i pravno prihvatljivo. Zato prema njegovoj ocjeni ova naknada treba pripasti srodnicima pokojnika iz kojeg kruga se isključuju treće osobe. Pored toga, prvostupanjski sud je zaključio zajednica pokojnika i šestotuženice nije mogla steći status izvanbračne, jer nije trajala tri godine (čl. 3. Obiteljskog zakona). Pokojnik je umro 18. studenoga 2008., a bračna zajednica s bivšom suprugom prestala je 14. listopada 2007. Zato bi prema ocjeni prvostupanjskog suda davanje prednosti šestotuženici pri isplati ove naknade u odnosu na pokojnikove srodnike, bilo protivno duhu zakona i moralu društva. Pored navedenog, prvostupanjski sud je odbacio protutužbene zahtjeve uz obrazloženje da je riječ o preuranjenim zahtjevima.

Tuženica pod 6., J. U. je protiv presude i rješenja u točki I. njegove izreke, podnijela je žalbu navodeći u njoj da je prvostupanjski sud tendenciozno, netočno, proizvoljno i neosnovano protumačio jasne odredbe ugovora sklopljenog između stranaka, kao i stvarnu volju koju je jasno izrazio pokojnik. Pored navedenog, prvostupanjski sud se sasvim pogrešno upustio u ocjenu trajanja izvanbračne zajednice pokojnika i tuženice pod 6. U zakonu o nasljeđivanju spominje se bračna zajednica koja je trajala duže vrijeme. Njeno vrijeme nije precizno određeno kao u Obiteljskom zakonu i ocjena o njoj donosi se na temelju svih okolnosti slučaja. Točno je da je brak pokojnika i S. B. formalno razveden 14. listopada 2017., ali je njihova životna zajednica prestala još 2002. godine. Pokojnik i tuženica pod 6. živjeli su u izvanbračnoj zajednici s namjerom da je pretvore u trajnu životnu i bračnu zajednicu, što potvrđuje i zajednička kupnja nekretnine u Zagrebu. Slijedom navedenog, tuženica pod 6. je predložila drugostupanjskom sudu uvažiti njenu žalbu u cijelosti.

Žalba tuženice pod 6. je osnovana.

Nakon što su pobijana presuda i rješenje prvostupanjskog suda ispitani na temelju odredbe čl. 365. st. 2. u vezi s čl. 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst i 25/13; dalje: ZPP), u granicama razloga navedenih u žalbi, te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da presuda i rješenje u pobijanom dijelu nisu pravilni i zakoniti.

U odnosu na žalbu protiv presude

Odredbom čl. 11. Kolektivnog ugovora propisano je:

Smrt za vrijeme službe

U slučaju smrti časnika Kompanija će isplatiti ovlaštenicima časnika naknadu u iznosu od 70.000,00 USD. Ugovoreno je da će slijedeći najbliži krvni srodnici imati pravo na gore navedenu naknadu: preživjeli bračni drug, djeca ili roditelji i to navedenim redom.

Kompanija je suglasna platiti dodatnu naknadu u iznosu od 15.000,00 USD svakom djetetu ispod dobi od dvadesetjedne (21) godine, najviše četvoro djece.

7. Ovlaštenici ("beneficiaries"). Imena i adrese ovlaštenika će biti priopćeni u trenutku zaposlenja. Ako nije drugačije primljeno pismeno, Kompanija će smatrati da je ovlaštenik srodnik po krvi ("next of kin as beneficiary").

U trenutku sklapanja Ugovora o radu između pokojnika i tužitelja, pokojnik je u ugovoru svojevoljno kao ovlaštenika prava na naprijed navedenu naknadu označio tuženicu pod 6., J. U..

Odredbe ugovora primjenjuju se onako kako glase (čl. 319. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, „Narodne novine“ broj 35/05 i 41/08; dalje: ZOO).

Pri tumačenju spornih odredbi ne treba se držati doslovnog značenja pojedinih izričaja, već treba istraživati zajedničku namjeru ugovaratelja i odredbu tako razumjeti kako to odgovara načelima obveznog prava utvrđenim ovim Zakonom (čl. 319. st. 2. ZOO-a).

Jedno od osnovnih načela oporučnog prava je sloboda oporučnog raspolaganja.

Polazeći od jasnih odredaba Kolektivnog ugovora i jasno izražene pokojnikove volje u Ugovoru o radu, te od načela slobode oporučnog raspolaganja, a ovdje je doista riječ o oporučnom raspolaganju, ali ne s imovinom koju je pokojnik posjedovao u trenutku smrti, već s pravom na naknadu za slučaj njegove smrti, na koju pravo stječe ovlaštenik kojeg je on odredio za života. Prvostupanjski sud je po ocjeni ovog suda pogrešno zaključio da bi ova naknada pripala osobama koje pokojnik za života nije odredio kao ovlaštenike za njeno stjecanje. Riječ je o zaključcima suprotnim pokojnikovoj slobodno izraženoj volji te ujedno i o ocjenama koje nepotrebno dovode u pitanje pokojnikovu izvanbračnu zajednicu s J. U.. Upravo je nju pokojnik sigurno s važnim razlogom svojevoljno odredio kao ovlaštenicu prava na ovu naknadu. Ocjenjivati takvo njegovo ponašanje protivnim zakonu i moralu društva te protivnim logici životne i pravne prihvatljivosti, kako to navodi prvostupanjski sud, je promašeno. Za odluku o predmetu spora u ovoj pravnoj stvari mjerodavna je isključivo životna i pravna logika pokojnika, točnije njegova stvarna volja te njegove vrijednosti i osjećaji kojima se rukovodio pri njenom izražavanju. Pokojni T. B. je slobodno i svjesno za života raspolagao njegovim pravom iz Kolektivnog ugovora i odlučio da ono za slučaj njegove smrti pripadne J. U..

Po ocjeni ovog suda promašeno je također i suvišno je bilo ocjenjivati postojanje i utjecaj izvanbračne zajednice pokojnika i tuženice pod 6. na pokojnikovu odluku i na njenu valjanost. Prvo, trajanje i okončanje bračne zajednice samo po sebi nije ni pravno ni životno relevantno za ocjenu o postojanju i trajanju izvanbračne zajednice. I drugo, postojanje izvanbračne zajednice u ovoj pravnoj stvari nije pravno relevantno za donošenje odluke o predmetu spora. J. U. kao ovlaštenica prava na ovu naknadu, ima pravo na tu naknadu neovisno o tome je li s pokojnikom bila u izvanbračnoj zajednici ili ne, jednostavno zato što je takvu volju sasvim jasno iskazao pok. T. B.. Sud valjanost takve volje (koju nitko ne spori) u ovoj pravnoj stvari nije ovlašten ispitivati i još i manje, dovoditi u pitanje.

Prvostupanjski sud se pri donošenju pobijane odluke, čini se na pogrešnom mjestu rukovodio interesima pokojnikove djece. Njihovi interesi nisu povrijeđeni čak i kada je riječ o naknadi koju je u Kolektivnom ugovoru utvrdio tužitelj za slučaj smrti njihovog oca, jer njegova djeca na temelju ovog Kolektivnog ugovora, a što je vidljivo iz naprijed citirane odredbe, imaju pravo na po 15.000,00 USD neovisno o pravu koje je stekla tuženica pod 6.

Tužitelj ima pravni interes na traženje upravo ovakve deklaratorne pravne zaštite (čl. 187. st. 2. ZPP-a). Prvostupanjski sud je usvojio prvi po redu postavljeni deklaratorni tužbeni zahtjev u odnosu na tuženike pod 3., 4. i. 5. Polazeći od naprijed navedenih razloga takva odluka prvostupanjskog suda nije pravilna i zakonita. Zato je odlučeno kao u izreci (čl. 197. i čl. 373. ZPP-a).

U odnosu na pobijano rješenje

Prvostupanjski sud je odbacio protutužbeni zahtjev tuženice pod 6. Prvostupanjski sud pod pretpostavkom osnovanosti takve odluke, može odbaciti samo tužbu ili protutužbu, ne i tužbeni ili protutužbeni zahtjev.

Prvostupanjski je sud obrazložio da tužbeni i protutužbeni zahtjevi nisu u međusobnoj vezi, da se ne mogu prebijati, te da protutužbeni zahtjev ne predstavlja traženje utvrđenja kakvog prava ili pravnog odnosa o čijem postojanju ili nepostojanju ovisi odluka o tužbenom zahtjevu. Zato je protutužbeni zahtjev ocijenio preuranjenim, jer odluka o tužbenom zahtjevu je prethodno pitanje za odlučivanje o eventualnim zahtjevima za isplatu. Međutim, ovaj sud ocjenjuje da navedeno utvrđenje prvostupanjskog suda odluke nije pravilno. Protutužbom tuženica pod 6. zatražila je kondemnatornu pravnu zaštitu upravljenu na isplatu navedene naknade. Riječ je o iznosu čije plaćanje tužitelj ne spori. Za njega je samo sporno tko je ovlaštenik prava na tu naknadu. Zato ovaj sud ocjenjuje da je neosnovano zaključiti da zahtjev iz protutužbe nije u vezi s tužbenim zahtjevom (čl. 189. ZPP-a) i da zato ne bi bio dopušten. Ovdje nije riječ o prethodnom pitanju u smislu odredbe čl. 12. ZPP-a o tome postoji li neko pravo ili pravni odnos o kojemu sud još nije odlučio. Tuženica pod 6. ima pravo na donošenje meritorne sudske odluke o njenom kondemnatornom tužbenom zahtjevu. O tom će zahtjevu prvostupanjski sud odlučiti u nastavku postupka, uzimajući u obzir upute iz ove odluke.

Slijedom navedenog riješeno je kao u izreci (čl. 380. t. 3. ZPP-a).

O troškovima žalbe tuženice pod 6. prvostupanjski sud će odlučiti u konačnoj odluci (čl. 166. st. 3. i. 4. ZPP-a).

U Zagrebu 27. listopada 2014.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

DUBRAVKA MATAS, v.r.