Gž-11/2007-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Gž 11/07-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića, kao predsjednika vijeća, mr. sc. Jasne Brežanski i Davorke Lukanović- Ivanišević, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja B. Š. iz S., zastupanog po punomoćniku I. Š., odvjetniku iz S., protiv tuženika K. k. „S.“ iz S., zastupanog po punomoćniku Z. Z., odvjetniku iz S., rješavajući žalbu tužitelja izjavljenu protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu broj AP 1/05-6 od 3. srpnja 2007., u sjednici održanoj 23. listopada 2007.,

r i j e š i o j e:

Ukida se rješenje Županijskog suda u Zagrebu broj AP 1/05-6 od 3. srpnja 2007. i predmet vraća istome sudu na ponovni postupak.

Obrazloženje

Rješenjem suda prvog stupnja odbačena je tužba tužitelja B. Š. iz S. od 2. svibnja 2005. kao nepravovremena te je tužitelju naloženo tuženiku naknaditi parnični trošak u iznosu od 24.605,40 kn u roku od 15 dana.

Protiv navedenog rješenja žalbu je izjavio tužitelj pozivajući se na žalbene razloge bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

Tako tužitelj smatra da u postupku nije utvrđeno da bi ikada sporni pravorijek bio tužitelju upućen niti dostavljen na adresu njegovog prebivališta u S., …, budući da o tome nema dokaza u spisu. K tome smatra da datum 22. prosinca 2004. ne može biti dan dostave pravorijeka tužitelju u I. kada se iz priloženih dokaza po tužitelju u to vrijeme više tužitelj nije nalazio u I., zbog čega se i nije moglo više smatrati da bi to mogla biti poštanska adresa tužitelja k tome ističući da je široj sportskoj javnosti bilo poznato da se tužitelj u vrijeme dostave pravorijeka nalazi u S. A. D..

Predložio je tužitelj da se pobijano rješenje preinači tako što bi se tužbeni zahtjev prihvatio, a podredno predlaže da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati istome sudu na meritorno suđenje po podnesenoj pravovremenoj tužbi.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Žalba je osnovana.

Prvostupanjski je sud odbacio tužbu tužitelja smatrajući da je ona nepravovremena, a pri tome polazeći od utvrđenja da je tužitelju pravorijek dostavljen 28. prosinca 2004. kada je pismeno stiglo na adresu tužitelja u I., pa budući da je tužbu podnio 29. travnja 2005. da je propustio zakonom predviđeni rok od tri mjeseca za utuženje propisan odredbom čl. 36. st. 3. Zakona o arbitraži ("Narodne novine", broj 88/01-dalje: ZOA). U obrazlaganju razloga takve svoje odluke prvostupanjski je sud ocijenio podatke iz poštanske omotnice na listu 7. spisa, a iz obrazloženja pravorijeka kojega tužitelj poništava tužbom sudu, zaključuje da je očito tužitelju pokušavana dostava pravorijeka i na adresu prebivališta u S.. Zbog toga ne prihvaća tvrdnje tužitelja da je za pravorijek saznao tek 8. veljače 2005. kada se nalazio u S. A. D. ustvrđujući da tužitelj nije dostavio nikakav dokaz iz kojega bi takva činjenica bila vidljiva.

Ne mogu se za sada prihvatiti takvi razlozi prvostupanjske odluke, jer je ostvaren žalbeni razlog nepotpunog utvrđenog činjeničnog stanja .

Naime, suprotno razlozima prvostupanjskog rješenja tužitelj je u podnesenoj tužbi za poništaj pravorijeka dostavio presliku poštanske omotnice o primanju pismena (list 7. spisa), ali i presliku putovnice (list 8. i 9. spisa).

Sud je u pobijanoj odluci ustvrdio da je izveo dokaze uvidom u sva pismena, ali je ocijenio samo podatke iz poštanske omotnice na listu 7. spisa.

Nasuprot tome preslika putovnice tužitelja sa ondje upisanim podacima nije ocijenjena kao dokaz, a upravo se tužitelj na njene podatke poziva kada dokazuje pravovremenost podnesene tužbe s tvrdnjom da se u vrijeme dostavljanja pravorijeka nije više nalazio u Izraelu.

Nadalje prvostupanjski sud navodi da iz poštanske omotnice na listu 7. spisa proizlazi da je iz Z. pravorijek otposlan tužitelju 22. prosinca 2004. na adresu u I., a da iz podataka sa iste te omotnice proizlazi da je pismeno stiglo na adresu u I. 28. prosinca 2004. Međutim takva činjenična utvrđenja nisu potpuna jer su rukom na omotnici upisani samo brojevi 28. i 12., a nema u nastavku broja 2004., pa nije jasno čime se sud rukovodio kada je zaključio da tako upisani brojevi označavaju dan, mjesec i posebno godinu kada je predmetna poštanska pošiljka stigla u I..

Odredbom iz čl. 36. st. 3. ZOA propisano je da se tužba za poništaj pravorijeka može podnijeti u roku od tri mjeseca od dana kada je stranci koja ju je podnijela dostavljen pravorijek ili, ako je tužba podnesena u jednom od slučajeva iz čl. 33. ili 34. toga zakona, od dana kada je stranci koja je tužbu podnijela dostavljena odluka Arbitražnog suda o jednom od tih zahtjeva.

Odredbom iz čl. 30. st. 7. ZOA propisano je da ako se stranke nisu drukčije sporazumjele, da se dostava pravorijeka obavlja prema odredbama čl. 4. toga istoga zakona, s time da se na sporazumni zahtjev obje stranke dostava pravorijeka može izvršiti i preko suda iz čl. 43. st. 5. toga zakona ili preko javnog bilježnika.

Odredbom iz čl. 4. propisano je i to u st. 1. da ako se stranke nisu drukčije sporazumjele, da će se smatrati da su pisana priopćenja dostavljena onoga dana kada budu predana na poštansku adresu adresatu ili osobi ovlaštenoj za primanje pisanih priopćenja .

U stavku 2. iste zakonske odredbe propisano je da je poštanska adresa ona adresa na koju adresat redovito prima poštu. Ako adresat nije izričito odredio drugu adresu ili to ne proizlazi iz okolnosti slučaja, da će poštanska adresa biti adresa sjedišta ili podružnice adresata, njegovog uobičajenog boravišta ili adresa navedena u glavnom ugovoru ili u ugovoru o arbitraži.

Stavkom 3. iste zakonske odredbe propisano je da ako ni jedno od mjesta navedenih u st. 2. toga članka nije poznato, da će se smatrati da su pisana priopćenja dostavljena onoga dana kada bude pokušana njihova predaja na posljednju poznatu poštansku adresu, pod uvjetom da su bila uredno otpremljena preporučenim pismom uz povratnicu ili na drugi način kojim se može potvrditi da je predaja bila pokušana.

Prema tome, za početak tijeka roka za tužbu u konkretnom slučaju odlučan je trenutak dostave pravorijeka tužitelju.

Dostava pravorijeka smatra se izvršenom kada je pismeno predano adresatu na njegovu poštansku adresu ili osobi ovlaštenoj za primanje pisanih priopćenja.

Poštanska adresa adresata je ona adresa na kojoj adresat redovito prima poštu, a može, poštanska adresa, ali pod određenim okolnostima biti (za fizičku osobu) adresa njegovog uobičajenog boravišta, ili adresa navedena u glavnom ugovoru ili ugovoru o arbitraži.

Prema tome, a shodno prije navedenim zakonskim odredbama, tek ako ni jedno od prije navedenih mjesta nije poznato, može se posegnuti za dostavom koju predviđa čl. 4. st. 3. ZOA što znači da se predaja pismena može izvršiti na posljednju poznatu poštansku adresu pod uvjetom da je pismeno bilo uredno otpremljeno preporučenom pošiljkom uz povratnicu koja predstavlja dokaz o predaji pismena adresatu. S tim u svezi, a u nedostatku povratnice postoji mogućnosti po ovoj zakonskoj odredbi da se o datumu dostave pismena adresatu prosuđuje i na neki drugi način kojim se može potvrditi da je predaja bila pokušana.

U konkretnom slučaju, međutim, prvostupanjski sud nije naveo valjane razloge o tome da li je prilikom dostave pravorijeka poštivano pravilo dostave pismena i to prvenstveno na adresu tužitelja na kojoj redovito prima poštu.

Nadalje, za mogućnost dostave pismena na adresu tužiteljevog uobičajenog prebivališta sud nije cijenio okolnosti navedene po tužitelju da se tužitelj više nije nalazio u I. u vrijeme dostave pismena na tu adresu čime je zapravo osporavao da bi adresa u I. predstavlja adresu njegovog uobičajenog prebivališta u vrijeme dostave pravorijeka tužitelju.

Prvostupanjski sud osim toga nije dao razloge niti da li je pismeno uopće bilo uredno otpremljeno preporučenim pismom i to uz povratnicu u I., sve kada bi se i uzelo da bi to eventualno mogla biti tužiteljeva adresa uobičajenog prebivališta odnosno boravišta. Slijedom prije navedenih zakonskih odredbi proizlazi da bi se pak mogla smatrati dostava urednom na neki drugi način, (bez povratnice) predajom pismena na posljednju poznatu adresu, potrebno je bilo u postupku izvjesno utvrditi da li je adresatu tj. tužitelju na toj adresi dostava makar pokušana što je sud propustio učiniti.

U ponovnom će postupku sud zato utvrditi na koju je poštansku adresu trebalo pravorijek po njegovom donošenju dostaviti tužitelju te potom ocijeniti da li je pravorijek uredno i kada dostavljen tužitelju, a imajući na umu propisane mogućnosti i redoslijed ovih mogućnosti dostave po čl. 30. ZOA. U tu svrhu svakako valja pribaviti arbitražni spis.

Iz svega navedenog ne može se sa sigurnošću za sada prihvatiti utvrđenje da bi datumi pokušane dostave pravorijeka tužitelju bili 22. prosinca 2004. odnosno 28. prosinca 2004. istekom kojega bi mogao za tužitelja teći rok od tri mjeseca za ovo utuženje.

Valjalo je stoga prihvatiti žalbu tužitelja i pobijano rješenje ukinuti te predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak pozivom na odredbu iz čl. 366. st. 1. ZPP.

U Zagrebu, 23. listopada 2007.

Predsjednik vijeća:

Stanko Jesenković, v. r.