Revr-1779/2012-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Revr 1779/12-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević predsjednice vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Đure Sesse člana vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i Željka Šarića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice S. P. iz Z., zastupane po punomoćnici A. G., odvjetnici iz Z., protiv tuženika M. d.o.o. iz Z., zastupanog po punomoćniku D. M., odvjetniku iz Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gžr-1659/10-2 od 5. lipnja 2012., kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pr-6069/05-51 od 21. svibnja 2010., u sjednici vijeća održanoj 5. veljače 2014.,

r i j e š i o j e:

Revizija se odbacuje kao nedopuštena.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom u toč. I/ izreke djelomično je prihvaćen tužbeni zahtjev tužiteljice te je naloženo tuženiku da tužiteljici plati iznos od 8.420,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od 21. svibnja 2010. do isplate, kao i trošak parničnog postupka u iznosu od 6.573,23 kn. U toč. II/ izreke prvostupanjske presude tužiteljica je odbijena s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva kao i sa zahtjevom za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 28.227,53 kn. U toč. III/ izreke prvostupanjske presude naloženo je tužiteljici da tuženiku naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 25.279,88 kn, a u toč. IV/ izreke prvostupanjske presude odbijen je tuženik s dijelom zahtjeva za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 2.395,12 kn.

Drugostupanjskom presudom u toč. I. izreke odbijena je žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda u dijelu kojim je tužiteljica odbijena sa dijelom tužbenog zahtjeva i sa dijelom zahtjeva za naknadu troškova parničnog postupka, dok je pod toč. II. izreke drugostupanjske presude prihvaćena žalba tuženika i preinačena prvostupanjska presuda u dijelu u kojem je prihvaćen tužbeni zahtjev tužiteljice kao i zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka, te je u tom dijelu tužiteljica odbijena s tužbenim zahtjevom kao i sa zahtjevom za naknadu troškova parničnog postupka. Ujedno je tužiteljici naloženo da tuženiku naknadi daljnji trošak parničnog postupka u iznosu od 2.395,12 kn, a u toč. III. izreke drugostupanjske presude naloženo je tužiteljici da tuženiku naknadi trošak žalbe u iznosu od 2.192,27 kn.

Protiv drugostupanjske presude reviziju je izjavila tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući da revizijski sud prihvati reviziju i ukine nižestupanjske presude i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Tuženik nije podnio odgovor na reviziju.

Revizija nije dopuštena.

Prema odredbi čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 i 148/11 – dalje: ZPP) revizija je dozvoljena protiv drugostupanjske presude ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 200.000,00 kn, ako je presuda donesena u sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa i ako je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama čl. 373. a) i čl. 373. b) ZPP.

U smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi iz čl. 382. st. 1. ZPP, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka o sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

U konkretnoj pravnoj stvari vidljivo je da revizija nije izjavljena temeljem odredbe čl. 382. st. 2. ZPP niti postoje pretpostavke da bi se revizija mogla izjaviti temeljem čl. 382. st. 1. toč. 3. ZPP, jer drugostupanjska presuda nije donesena prema odredbama čl. 373. a) i čl. 373. b) ZPP.

U konkretnoj pravnoj stvari predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od ukupno 102.160,00 kn. Dakle, ne radi se o sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa slijedom čega revizija nije dozvoljena niti temeljem čl. 382. st. 1. toč. 2. ZPP.

Obzirom da je vrijednost predmeta spora pobijanog dijela drugostupanjske presude 102.160,00 kn revizija nije dopuštena niti prema odredbi iz čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP, jer vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude ne prelazi iznos od 200.000,00 kn. Obzirom na navedeno, temeljem odredbe čl. 392. st. 1. ZPP valjalo je reviziju tužiteljice odbaciti kao nedopuštenu i riješiti kao u izreci rješenja.

U Zagrebu, 5. veljače 2014.

Predsjednica vijeća:

Davorka Lukanović-Ivanišević, v.r.