Rev-2461/1995-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-2461/1995-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića, kao predsjednika vijeća, te Vladimira Drakulića, Damira Mratovića, dr. Ivana Kaladića i Davorke Lukanović-Ivanišević, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja. 1. I. Č.-K., 2. F. K. iz K. B., zastupani po punomoćniku S. F., odvjetnici iz Z., protiv tuženika Osnovne škole "Antun Nemčić Gostovinski" Koprivnica, radi sklapanja ugovora o kupoprodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo, rješavajući reviziju tuženika izjavljenu protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Bjelovaru od 23. veljače 1995. godine, br. Gž-256/95., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Koprivnici od 22. rujna 1994. godine, br. P-523/94., u sjednici održanoj dana 3. studenog 1999. godine,

p r e s u d i o j e :

Prihvaća se revizija tuženika i preinačuju presuda Županijskog suda u Bjelovaru od 23. veljače 1995. godine, br. Gž-256/95. i presuda Općinskog suda u Koprivnici od 22. rujna 1994. godine, br. P-523/94. i sudi:

"Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja naveden u izreci presude suda prvog stupnja."

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja prihvaćen je tužbeni zahtjev tužitelja te je presuđeno da je tužena dužna tužiteljima prodati stan na kojem postoji stanarsko prvo tužitelja, a koji se nalazi u Koprivničkim Bregima, zajedno sa zajedničkim dijelovima i uređajima zgrade, a kako je to pobliže navedeno u izreci presude suda prvog stupnja.

Ujedno je odlučeno da je tužena dužna tužiteljima naknaditi parnični trošak u iznosu od 3.337,60 kn.

Odlučujući o žalbama stranaka sud drugog stupnja je odbio žalbu tužene, a prihvatio žalbu tužitelja, te preinačio odluku o parničnom trošku tako da je tužiteljima dosuđen parnični trošak u iznosu od 5.680,00 kn.

Protiv pravomoćne presude suda drugog stupnja reviziju je izjavio tuženik zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže ukidanje pobijane presude odnosno preinaku na način da se tužbeni zahtjev odbije.

Tužitelji su podnijeli odgovor na reviziju, predlažući da se revizija kao neosnovana odbije.

Nadležni državni odvjetnik nije se izjasnio o podnesenoj reviziji.

Revizija je osnovana.

Sporno je jesu li nakon što je Pravilnikom tužene sporni stan utvrđen stanom za službene potrebe tužitelji mogli steći stanarsko pravo na tom stanu, odlukom tužene kojom se odobrava zamjena stana u prizemlju za sporni na katu.

U postupku je utvrđeno da je Pravilnikom o zadovoljavanju stambenih potreba radnika tužene od 2. travnja 1987. godine sporni stan utvrđen kao stan za službene potrebe, te da je zamjena stana na kojem su tužitelji imali stanarsko pravo za sporni stan obavljena na temelju odluke tužene od 25. srpnja 1988. godine.

Pogrešno je pravno stajalište nižestupanjskih sudova da sama zamjena stana u prizemlju za stan na prvom katu ne utječe na pravni status tužitelja kao stanara.

Naime, prema izričitoj zakonskoj odredbi na stanovima za službene potrebe ne može se sticati stanarsko pravo (čl. 8. tada važećeg Zakona o stambenim odnosima, - "Narodne novine", br. 51/85. i 42/86.).

Dakle, nakon što je tužiteljima odobrena zamjena stana oni na spornom stanu nisu mogli steći stanarsko pravo, jer je taj stan u kojeg su uselili temeljem odredbe o zamijeni stana, tada prema Pravilniku tužene bio stan za službene potrebe.

Prema odredbi čl. 1. Zakona o prodaji stanova na kojem postoji stanarsko pravo ("Narodne novine", br. 43/92., 69/92., 25/93., 48/93., 2/94., 44/94., 47/94., 58/95., 11/96. i 11/97.) predmet prodaje su samo stanovi na kojima postoji stanarsko pravo, a ne i stanovi na kojima ne postoji stanarsko pravo.

Iz iznijetog proizlazi da je na pravilno utvrđeno činjenično stanje, pogrešno primijenjeno materijalno pravo kada je prihvaćen tužbeni zahtjev.

Radi iznijetog temeljem čl. 395. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br.53/91. i 91/92.) odlučeno je kao u izreci.

Odluka o trošku nije donesena, jer tužena nije postavila zahtjev za naknadu parničnog troška.

U Zagrebu, 3. studenog 1999.

Predsjednik vijeća:

Stanko Jesenković, v.r.