Gž-1812/2004-2 · Županijski sud u Bjelovaru

Gž-1812/04-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Bjelovaru kao drugostupanjski sud u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to Vlaste Mladinić kao predsjednice vijeća, te Smiljke Premužić i Branke Pirin, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice I. M., iz B., zastupane po punomoćnici G. G., odvjetnici iz Z., protiv tuženika B. d.d. B., ..., zastupanog po punomoćniku F. B., odvjetniku u Č. i umješača A. Z., d.d. ..., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru broj: P- 798/04-15 od 30. rujna 2004. godine, u nejavnoj sjednici vijeća održanoj dana 27. siječnja 2005. godine,

p r e s u d i o j e :

I. O d b i j a s e žalba tužiteljice kao neosnovana i p o t v r đ u j e presuda Općinskog suda u Bjelovaru broj: P-798/04-15 od 30. rujna 2004. godine.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova odgovora na žalbu u iznosu od 1.220,00 kuna.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom presuđeno je tako da izreka u cijelosti glasi:

"I. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

"Nalaže se tuženiku B. d.d. B., ..., da isplati tužiteljici I. M., iz B. iznos od 45.000,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate, kao i da joj naknadi prouzročeni parnični trošak, sve u roku od 15 dana."

II. Tužiteljica je dužna tuženiku naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.135,00 kuna, u roku od 15 dana."

Protiv te presude žali se tužiteljica po punomoćniku zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. Zakona o parničnom postupku (NN 53/9, 91/92, 112/99, 88/01 i 117/03 - u daljnjem tekstu ZPP), te predlaže da drugostupanjski sud pobijanu presudu ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje.

U odgovoru na žalbu tuženik po punomoćniku ističe da se u cijelosti protivi navodima iz žalbe, navodeći da je prvostupanjski sud pravilno postupio kada je u cijelosti odbio tužbeni zahtjev tužiteljice, ocijenivši da tuženik nije pasivno legitimiran u ovom predmetu, te predlaže da drugostupanjski sud žalbu tužiteljice odbije kao neosnovanu i potvrdi prvostupanjsku presudu, te traži trošak sastava odgovora na žalbu sa PDV- om u iznosu od 1.220,00 kuna.

Žalba nije osnovana.

Žaliteljica ne navodi niti obrazlaže koje je to bitne povrede parničnog postupak počinio prvostupanjski sud, a ovaj sud ispitujući pobijanu presudu, sukladno čl. 365. st. 2. ZPP-a, ne nalazi postojanje bitnih povreda parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4, 8, 9. i 11. ovog Zakona na koje pazi po službenoj dužnosti, pa je neosnovan žalbeni navod tužiteljice da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu paničnog postupka.

Prvostupanjski sud je pravilno zaključio da je crijep koji pada s krova zgrade na pločnik opasna stvar, budući da ugrožava sve koji se kreću pločnikom, te da bi za štetu koju je tužiteljica pretrpjela padom crijepa s krova zgrade u B. u ulici ..., bili odgovorni vlasnici, odnosno suvlasnici te zgrade, a sukladno čl. 174. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima (u daljnjem tekstu ZOO).

Među strankama nije sporno da tuženik nije ni vlasnik, ni suvlasnik zgrade sa koje je crijep pao na glavu tužiteljice i nanio joj ozljede, već da je prinudni upravitelj te zgrade, određen po Gradskom Poglavarstvu Grada B.. Prinudni upravitelj, sukladno čl. 385. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (u daljnjem tekstu ZV), ima sve ovlasti upravitelja nekretninom, propisano odredbama ove glave Zakona. Upravitelj upravlja nekretninom u ime i za račun suvlasnika u granicama ovlasti utvrđenih ugovorom (čl. 93. i čl. 378. st. 3. ZV-a).

Odredbom čl. 379. st. 1. ZV-a propisane su upraviteljeve dužnosti i ovlasti, a odredbom st. 3. tog članka, je propisano da upravitelj koji postupa suprotno obvezama iz stavka 1. dužan je naknaditi štetu suvlasnicima koja nastane radi njegove nemarnosti ili propusta, pa neosnovano žaliteljica prigovara da on odgovara temeljem te odredbe i za štetu koja nastane trećim osobama, zbog propuštanja upravitelja da održava zajedničke dijelove nekretnine.

Stoga je pravilno prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je utvrdio da tuženik kao prinudni upravitelj nije pasivno legitimiran u ovom predmetu, odnosno da ne odgovara on za štetu nastalu tužiteljici, jer nije ni vlasnik ni suvlasnik opasne stvari, pa je osnovano tužbeni zahtjev tužiteljice i odbio.

Radi navedenog, valjalo je žalbu tužiteljice, a sukladno čl. 368. st. 1. ZPP-a, odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku pobijanu presudu.

Ovaj sud tuženiku nije dosudio trošak za sastav odgovora na žalbu, jer ovaj trošak nije bio potreban za vođenje postupka.

Radi navedenog, presuđeno je kao u izreci.

U Bjelovaru, 27. siječnja 2005. godine

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Vlasta Mladinić,v.r.