I Kr-119/1996-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kr 119/1996-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Senke Klarić-Baranović, kao predsjednice vijeća, te Katice Jelić i Ane Garačić, kao članova vijeća i više savjetnice Zlate Lipnjak-Bosanac, kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv os. A. H., zbog kriv. djela iz čl. 126. st. 1. toč. 1. KZRH, odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno ublažavanje kazne dostavljenom s prijedlogom Općinskog suda u Puli od 18. travnja 1996. godine br. K-401/94 (Kv-55/96), u sjednici održanoj 13. lipnja 1996. godine,

r i j e š i o j e:

Odbija se zahtjev os. A.H. za izvanredno ublažavanje kazne.

O b r a z l o ž e n j e

Pravomoćnom presudom, što je čine presuda Općinskog suda u Puli od 28. veljače 1995. godine br. K-401/94 i presuda Županijskog suda Puli od 10. svibnja 1995. godine br. Kž-67/95, A.H. je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine i dva mjeseca zbog kriv. djela teške krađe iz čl. 126. st. 1. toč. 1. KZRH.

Osuđenik se nalazi na izdržavanju kazne u KZ L. i ista mu teče, s uračunatim pritvorom, od 17. rujna 1994. godine.

Osuđenik je podnio zahtjev za izvanredno ublažavanje kazne i navodi da je 4. lipnja 1994. godine u prometnoj nezgodi zadobio teške tjelesne povrede, tako da mu je u lijevu butnu kost ugrađena metalna šipka koja operacijom treba biti izvađena u šestom mjesecu (1996. godine). Osim toga, njegov otac ima malu mirovinu od 700 kn, a majka, narušenog zdravlja, radi i ima plaću od oko 1.500 kn, pa bi roditeljima njegova pomoć bila od velike koristi (l. 241).

Općinski sud u Puli, dostavljajući osuđenikov zahtjev, predložio je da se on odbije, a negativna su i mišljenja općinskog državnog odvjetnika i državnog odvjetnika Republike Hrvatske.

Zahtjev nije osnovan.

Činjenica da je osuđenik doživio prometnu nezgodu u kojoj je bio povrijeđen, tako da mu je bila ugrađena šipka u lijevu nogu, bila je poznata sudu, jer je to optuženik iznosio u svojoj obrani tijekom postupka (l. 40, 157). No, to nije ni bitno, jer je on u takvom stanju zdravlja i izvršio krivično djelo za koje je osuđen. Potreba, pak, vađenja šipke iz butne kosti lijeve noge operacijskim putem, a što se može provesti i za vrijeme izdržavanja kazne, nije od takvog značaja da bi očito dovela do blaže osude sve da je postojala u vrijeme donošenja pravomoćne presude, imajući u vidu raniju osuđivanost osuđenika.

Jednako tako, imovinske prilike osuđenikovih roditelja nemaju onaj značaj koji im pridaje osuđenik, s obzirom da upravo on nije radio, da je vršio krivična djela i da su se roditelji trebali brinuti o njemu, a on o njima, dakako, nije vodio brigu niti do sada.

Stoga nisu ispunjeni uvjeti za izvanredno ublažavanje kazne iz čl. 399. ZKP, pa je osuđenikov zahtjev trebalo odbiti na temelju čl. 401. st. 6. ZKP.

U Zagrebu, 13. lipnja 1996. godine,

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Zlata Lipnjak-Bosanac, v.r.

Senka Klarić-Baranović, v.r.