I Kž-564/1998-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž-564/1998-3

U I M E R E P U B L I K E H R V ATSKE

PRESUDA

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Milana Gudelja, kao predsjednika vijeća, te Ante Potrebice, Vesne Vrbetić, Neve Šibl i Senke Klarić-Baranović, kao članova vijeća i višeg savjetnika Marka Raše, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. T. B., zbog kaznenog djela iz čl. 196. st. 2. OKZRH, odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Čakovcu od 22. rujna 1998. godine broj K-36/98, u sjednici održanoj 12. siječnja 1999. godine, saslušavši zamjenika državnog odvjetnika Republike Hrvatske Vladimira Turka,

p r e s u d i o j e :

Odbija se kao neosnovana žalba državnog odvjetnika i potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

Županijski sud u Čakovcu, presudom od 22. rujna 1998. godine broj K-36/98 proglasio je krivim opt. T.B. zbog kaznenog djela protiv drugih društvenih vrijednosti, zlouporabe opojnih droga iz čl. 196. st. 2. OKZRH i na temelju čl. 47. OKZRH izrekao mu uvjetnu osudu, utvrdivši mu na temelju čl. 196. st. 2. OKZRH kaznu zatvora u trajanju od jedne godine koja se neće izvršiti ako optuženik za vrijeme od dvije godine ne počini novo kazneno djelo.

Na temelju čl. 122. st. 1. ZKP/97 optuženik je obvezan na platež troškova kaznenog postupka iz čl. 119. st. 2. toč. 6. ZKP/97 u paušalnom iznosu od 1.000,00 kn.

Protiv te presude žali se državni odvjetnik zbog odluke o kazni i predlaže da se pobijana presuda preinači i optuženiku izrekne kazna zatvora.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske u pismenom podnesku od 22. prosinca 1998. godine broj DOKŽ-1249/98 predložio je da se žalba državnog odvjetnika prihvati.

Žalba nije osnovana.

Žaleći se zbog odluke o kaznenopravnoj sankciji državni odvjetnik ističe da se u konkretnom slučaju radi o kvalificiranom obliku kaznenog djela, što uz okolnost da ima sve više evidentiranog kriminaliteta ove vrste, za što je sada predviđena i kazna dugotrajnog zatvora, opravdava izricanje jedino bezuvjetne kazne zatvora.

Za razliku od žalitelja ovaj sud, kao sud drugog stupnja, ne nalazi da bi navedene okolnosti opravdavale izricanje drugačije kaznenopravne sankcije. Prije svega optuženik nije proglašen krivim za kvalificirani oblik djela koji je predviđen u čl. 196. st. 3. OKZRH, a stupanje na snagu novog Kaznenog zakona koji je po zapriječenoj kazni stroži za odnosno djelo nije argumenat za strože kažnjavanje u konkretnom slučaju.

Naime, izbor vrste i mjere kazne počinitelju kaznenog djela sud određuje na temelju stupnja krivnje, pogibeljnosti djela i svrhe kažnjavanja, a u granicama koje su određene zakonom za počinjeno kazneno djelo.

U konkretnom slučaju sud prvog stupnja je uzeo u obzir sve okolnosti koje utječu na vrstu i mjeru kaznenopravne sankcije, cijeneći optuženiku kao olakotno da se radi o relativno mladoj osobi koja je iskreno priznala djelo i izrazila kajanje, dok mu otegotnih okolnosti nije našao pa cijeneći pri tome i okolnosti pod kojima je djelo počinjeno, te stupanj krivnje optuženika, opravdano mu je izrekao uvjetnu osudu koju prihvaća i ovaj sud nalazeći da će ova kaznenopravna sankcija kao mjera upozorenja samo prijekorom ostvariti svrhu odnosno omogućiti ostvarenje svrhe kaznenopravnih sankcija, bez izvršenja izrečene kazne zatvora.

S obzirom na navedeno trebalo je žalbu državnog odvjetnika na temelju čl. 387. ZKP/97 odbiti kao neosnovanu, te je stoga odlučeno kao u izreci.

U Zagrebu, 12. siječnja 1999. godine.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Marko Rašo, v.r.

Milan Gudelj, v.r.