Revr-1597/2011-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Revr 1597/11-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu, u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića, predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja i Jasne Guštek članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. S. iz M., kojeg zastupa punomoćnik H. P., odvjetnik u Z., protiv tuženika Z. d.o.o. Z., kojeg zastupa punomoćnik Z. P., odvjetnik u Z., radi utvrđenja i isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu br. Gžr-570/11-2 od 26. travnja 2011., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu br. Pr-2462/09-13 od 27. prosinca 2010., u sjednici vijeća 6. lipnja 2012.,

p r e s u d i o j e:

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda prvoga stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim je traženo da se utvrdi da je nedopuštena odluka tuženika o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 23. rujna 2009., da se utvrdi sudski raskid ugovora o radu s danom 3. studenoga 2010., te da se tuženik obveže tužitelju nadoknaditi štetu u visini od 24.880,00 kn. Ujedno je naloženo tužitelju da tuženiku nadoknadi parnične troškove u iznosu od 6.150,00 kn. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja i potvrđena je prvostupanjska presuda.

Protiv presude suda drugoga stupnja tužitelj je pravodobno podnio reviziju iz čl. 382. st. 1. toč. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11 – dalje: ZPP), zbog počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP, odnosno zbog pogrešne primjene materijalnog prava, uz prijedlog da se revizija prihvati, pobijana presuda preinači u skladu s revizijskim navodima, odnosno da se obje nižestupanjske presude ukinu i predmet vrati sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje.

Na reviziju nije odgovoreno.

Revizija tužitelja nije osnovana.

U smislu odredbe čl. 392. a st. 1. ZPP ovaj sud ispitao je pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga navedenih u reviziji, pazeći po službenoj dužnosti na pogrešnu primjenu materijalnog prava i na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP.

Postupajući u skladu s gore citiranom odredbom ovaj sud ne nalazi da bi sud drugoga stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP.

Isto tako ovaj sud ne nalazi da bi sud drugoga stupnja počinio bilo koju bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP, pri čemu tužitelj pobliže niti ne navodi u čemu bi se ta bitna povreda sastojala.

U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno da je poslodavac imao opravdani razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu, jer je tužitelj počinio osobito tešku povredu obveza iz radnog odnosa, radi čega daljnji nastavak radnog odnosa tužitelja kod tuženika nije moguć, sve u smislu odredbe čl. 107. st. 1. Zakona o radu („Narodne novine“ br. 38/95, 54/95, 65/95, 17/01, 82/01, 114/03, 142/03, 30/04, 137/04, dalje ZR).

Iz utvrđenja nižestupanjskih sudova proizlazi da je tužitelj odbio postupiti po radnom nalogu svog pretpostavljenog 15. rujna 2009., ne navodeći nikakav opravdani razlog za to odbijanje, a isto tako je tužitelj odbijanje ponovio pred direktorom tuženika dva dana kasnije, kada je bio i upozoren na mogućnost otkazivanja ugovora o radu.

Nižestupanjski sudovi su utvrdili da je prema ugovoru o radu tužitelj bio dužan obavljati i druge poslove po nalogu poslodavca, a ne samo poslove svog radnog mjesta prodavač – skladištar, te da je i ranije obavljao poslove ugradnje građevinske stolarije, kakav mu je zadatak dan i kritične zgode, i to na terenu, u okolici Z. Stoga je zaključak drugostupanjskog suda da je poslodavac u granicama svojih ovlasti promijenio mjesto rada tužitelju, radi čega upućivanje tužitelja na rad u P. nije od utjecaja na zakonitost i pravilnost pobijane odluke o otkazu. Isto tako nižestupanjski sudovi navode da je ugovorom o radu tužitelj preuzeo obvezu obavljati „sve ostale poslove po nalogu pretpostavljenih“, a što pokriva i upućivanje tužitelja na rad u P., na teren, te obavljanje poslova ugradnje građevinske stolarije.

Kako tužitelj tuženiku nije htio iznijeti razloge odbijanja radnog zadatka, niti nakon upozorenja da mu se može dati otkaz zbog toga, u takvoj situaciji pravilno tuženik nije omogućio radniku iznošenje obrane u smislu čl. 110. st. 2. ZR.

S ocjenom nižestupanjskih sudova da je tužitelj počinio osobito tešku povredu radne dužnosti, koja opravdava izvanredni otkaz ugovora o radu, u cijelosti je suglasan i ovaj sud. Prema odredbi čl. 396. a ZPP kad revizijski sud odbije reviziju iz čl. 382. st. 1. ZPP može umjesto posebnog obrazloženja pozvati se na razloge iz prvostupanjske odnosno drugostupanjske presude ako ih prihvaća. Budući da ovaj sud u cijelosti prihvaća razloge u obrazloženju drugostupanjske presude revident se na iste upućuje u smislu citirane zakonske odredbe, a koja će se sukladno st. 2. čl. 396. a ZPP objaviti na internetskim stranicama. Radi navedenog nije ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, pa je na temelju čl. 393. ZPP odlučeno kao i u izreci.

U Zagrebu, 6. lipanj 2012.

Predsjednik vijeća:

Željko Glušić, v.r.