Rev-1415/2011-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1415/11-2

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević predsjednice vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, u pravnoj stvari tužitelja D. mlljt. D. iz V. P., zastupanog po ocu i zakonskom zastupniku D. D. iz V. P., kojeg zastupaju punomoćnici J. D., M. B., P. M. i H. Č., odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda iz G., protiv tuženika Osnovne škole G., G., kojeg zastupaju punomoćnici S. D. i Z. D., odvjetnice iz Zajedničkog odvjetničkog ureda iz D., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž-791/2011-2 od 3. ožujka 2011., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Daruvaru, Stalna služba u Garešnici broj P-657/10-15 od 24. studenoga 2010., u sjednici održanoj 22. travnja 2015.,

r i j e š i o j e:

Revizija tužitelja odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

„I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„Tuženik Osnovna škola G., G., …, dužan je tužitelju D. mlljt. D. iz V. P. .. platiti na ime naknade štete iznos od 36.000,00 kn s kamatom po stopi od 14% godišnje počam od 31. ožujka 2010. godine, a u slučaju promjene zatezne kamate prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena do isplate, kao i nadoknaditi mu parnični trošak ovog postupka, sve to u roku od 15 dana.“

II. Nalaže se tužitelju da tuženiku nadoknadi troškove postupka u iznosu od 5.275,00 kn u roku od 15 dana.“

Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda.

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tužitelj pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. toč. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08 i 123/08 – dalje: ZPP). Predlaže Vrhovnom sudu Republike Hrvatske prihvatiti reviziju, te pobijane presude ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija nije dopuštena.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi stavka 1. ovoga članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, dok prema stavku 3. u reviziji iz stavka 2. ovoga članka stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela i izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

Iz sadržaja naprijed navedenih odredaba ZPP jasno proizlazi da je, da bi se moglo pristupiti ocjeni je li riječ o pravnom pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana i s time u vezi dopuštenosti revizije, potrebno da revizija sadrži slijedeća tri elementa: određeno navedeno pravno pitanje, da je riječ o pitanju o čijem rješenju ovisi odluka u konkretnom sporu i određeno navedeni razlozi zbog kojih revident smatra da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana. U slučaju da je u reviziji izostao bilo koji od navedenih elemenata nema pretpostavki za razmatranje takve revizije u smislu čl. 382. st. 2. ZPP.

U naprijed navedenom pravcu revident navodi kao pravno pitanje slijedeće:

„Postoji li odgovornost škole u slučajevima nastanka ozljede za vrijeme trajanja nastave, odnosno školskog sata ili odmora, ako djelatnici iste nisu postupali sukladno rasporedu dežurnih učitelja, odnosno bili prisutni u školskim prostorijama u vrijeme kada su temeljem zakonskih propisa i školskih akata morali biti, te u prvostupanjskom postupku dokazali da bi i pri brižljivom nadzoru nastala šteta tužitelju.“

Što se tiče razloga važnosti postavljenog pitanja u smislu odredbe čl. 382. st. 3. ZPP revident u prilogu revizije dostavlja presudu Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž-772/2010- 2 od 23. rujna 2010. i navodi da je u toj presudi sud zauzeo stajalište da škola odgovara po načelu krivnje te da je tuženik dužan dokazati da bi i pri brižljivom obavljanju nadzora nastala šteta.

Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadom štete koju je, kako tvrdi, pretrpio kod tuženika 30. ožujka 2010. kada je pod velikim odmorom bez nadzora djelatnika tuženika igrao nogomet, a kojom prilikom ga je drugi učenik udario po desnoj nozi, te je zadobio tjelesne ozljede.

Nižestupanjski sudovi polazeći od utvrđenja:

- da su učenici po odobrenju nastavnika i u njegovoj prisutnosti igrali nogomet u školskoj dvorani za vrijeme velikog odmora,

- da se igra odvijala bez grubosti prema pravilima,

- da je lopta bila kod mlljt. tužitelja, a drugi učenik (I. L.) udario je u tužitelja kada mu je loptu želio oduzeti,

- da je uslijed naleta drugog učenika mlljt. tužitelj pao i ozlijedio se,

zaključuju da u okolnostima konkretnog slučaja nastanak štete ne bi bio spriječen i da su nastavnici gledali kako se odvijala igra, jer za zaustavljanje igrača koji se približavao tužitelju u namjeri da mu oduzme loptu, nije bilo razloga. K tomu, u obrazloženju pobijane presude navodi se da u toj fazi igre, dok se jedan od igrača približava drugom, ne može se pretpostaviti da će doći do njihovog fizičkog kontakta, kao što se ne može pretpostaviti niti to da će koji od igrača pasti i ozlijediti se, tako da se niti pri brižljivom nadzoru nije mogao spriječiti nastanak štete, jer ni kod takvog nadzora ne bi nastavnik imao razloga zaustaviti kretanje igrača koji je krenuo od drugog oduzeti loptu na način na koji se to čini prema pravilima igre. Stoga, imajući na umu odredbu čl. 1058. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05 i 41/08 – dalje: ZOO) prema kojoj se tuženik oslobađa od odgovornosti ako bi šteta nastala i pri brižljivom obavljanju nadzora, odbijaju tužbeni zahtjev. Iz presude Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž-772/2010-2 od 23. rujna 2010. na koju se poziva revident u smislu razloga važnosti postavljenog pravnog pitanja u predmetnoj reviziji proizlazi da sudovi polaze od utvrđenja da je upravo udarac štapom koji je tužitelj zadobio 9. svibnja 2007. od drugog učenika za vrijeme dok su se nalazili pod nadzorom tuženika uzrokovao razvoj katarakte lijevog oka, te je stoga 21. kolovoza 2007. učinjena i operacija, zaključuju da tuženik nije dokazao da je maloljetnike odnosno maloljetnog učenika koji je tamo tužitelju zadao udarac štapom nadzirao na način kako je to tuženik bio dužan činiti ili da bi šteta nastala i pri brižljivom obavljanju nadzora, radi čega je imajući na umu odredbu čl. 1058. st. 1. ZOO ocijenjeno da je tuženik odgovoran za štetu koja je nastala tužitelju.

Slijedom izloženog, o pitanju koje revident postavlja u reviziji ne postoji različita praksa drugostupanjskog suda, već se radi o drugačijem činjeničnom stanju rezultat kojeg je u ovom predmetu zaključak da bi šteta tužitelju nastala i pri brižljivom obavljanju nadzora radi čega je tužbeni zahtjev odbijen (čl. 1058. st. 1. ZOO), dok je u drugom slučaju (presuda Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž 772/2010-2 od 23. rujna 2010.) ocijenjeno da tuženik nije dokazao da je mlljt. učenika nadzirao na način kako je to bio dužan činiti ili da bi šteta nastala i pri brižljivom obavljanju nadzora, pa je tužbeni zahtjev prihvaćen.

Prema tome, suprotno tvrdnji tužitelja iznesenoj u reviziji ne postoji različita praksa drugostupanjskog suda, nego se radi o različitoj činjeničnoj i pravnoj situaciji.

Stoga, nije ispunjen minimum pretpostavki za dopustivost predmetne revizije u smislu čl. 382. st. 2. i 3. ZPP.

Zbog navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP, reviziju tužitelja odbaciti kao nedopuštenu.

Zagreb, 22. travnja 2015.

Predsjednica vijeća:

Davorka Lukanović-Ivanišević, v.r.