II Kž-110/2000-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Kž 110/00-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Milana Gudelja, kao predsjednika vijeća, te Ante Potrebice i Vesne Vrbetić, kao članova vijeća i tajnice u vijeću - sudske savjetnice Sanje Katušić-Jergović, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. S. M., zbog kaznenog djela iz čl. 35. st. 1. KZRH u svezi čl. 19. i 43. OKZRH, odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 9. veljače 2000.g. broj Kv I 86/00 (K 57/98) o produljenju pritvora tijekom trajanja postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 25. veljače 2000.g.,

r i j e š i o j e :

Odbija se žalba opt. S.M. kao neosnovana.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, na temelju čl. 189. st. 2. ZKP/93, produljen je pritvor protiv opt. S.M. iz razloga predviđenog u čl. 182. st. 2. toč. 1. ZKP/93, u tijeku postupka koji se protiv njega vodi zbog kaznenog djela pokušaja ubojstva u stjecaju iz čl. 35. st. 1. KZRH u svezi čl. 19. i 43. OKZRH.

Protiv tog rješenja podnio je žalbu opt. S.M. po branitelju, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači i pritvor protiv njega ukine, a uz prihvaćanje mjere za osiguranje prisutnosti optuženika (jamstva i obećanja).

Žalba nije osnovana.

Suprotno žalbenim navodima prvostupanjski je sud pravilno zaključio da postoje okolnosti iz čl. 182. st. 2. toč. 1. ZKP/93.

Naime, optuženik je znao da se protiv njega vodi kazneni postupak, ali je usprkos tome bez dozvole i izvješćivanja suda napustio Republiku Hrvatsku, te se nastanio u Republici Slovačkoj. Nakon izdavanja međunarodne tjeralice optuženik je lišen slobode tek 23. rujna 1999.g. i izručen na traženje Republike Hrvatske dana 9. prosinca 1999.g.

Dakle, iz podataka u spisu slijedi da optuženik nije dulje vrijeme boravio na adresi svog prebivališta u Z., ..., a niti na adresi koju je ostavio sudu - Z., ..., već je postupio suprotno preuzetoj obvezi da sudu javi svaku promjenu svoje adrese i napustivši Republiku Hrvatsku, postao nedostupan sudu.

Stoga se ne mogu prihvatiti žalbeni navodi da je optuženik o tjeralici, tj. i o činjenici da se vodi – 2 –

II Kž 110/00-3

postupak protiv njega saznao tek prilikom zadržavanja na graničnom prijelazu Republike Slovačke i Republike Austrije, jer je presuda i rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske bila donesena još 1991.g. Stoga je neprijeporno da je o tome saznao za života njegovog tadašnjeg branitelja.

Svoju namjeru da trajno boravi u Republici Hrvatskoj, na adresi ..., Z., optuženik nije dokazao ispravom na koju se poziva (ugovorom o najmu stana), a valja napomenuti da optuženik za Republiku Hrvatsku nije čvršće vezan ni obiteljskim, a niti poslovnim obvezama.

Slijedom iznesenog i dalje postoje okolnosti koje opravdavaju mjeru pritvora zbog opasnosti od optuženikovog bijega, odnosno skrivanja - navedene u čl. 182. st. 2. toč. 1. ZKP/93.

O prijedlogu žalbe za ukidanje pritvora uz polaganje jamstva nije ovlašten odlučivati ovaj sud, već će to učiniti vijeće suda prvog stupnja, sukladno čl. 180. st. 1. ZKP/93.

Kako se navodima žalbe, dakle, osnovanost pobijanog rješenja ne dovodi s uspjehom u sumnju, trebalo ju je temeljem čl. 398. st. 3. ZKP/97 odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 25. veljače 2000.g.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Sanja Katušić-Jergović, v.r.

Milan Gudelj, v.r.