Rev-1622/1998-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1622/1998-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Veseljka Šeparovića kao predsjednika vijeća, te Ilije Čuljata, Jakoba Miletića, Vjere Delić i Katarine Buljan kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja 1. mldb. A. K. zastupanog po majci i zakonskoj zastupnici D. K. i 2. D. K. , oba iz K., ova pod 2. zastupana po punomoćniku S. K., odvjetniku u Z., protiv tuženika I. P. iz K., zastupanog po punomoćniku M. K., odvjetniku u K., radi utvrđenja očinstva i uzdržavanja, rješavajući reviziju tuženika protiv pravomoćne presude Županijskog suda u gradu Zagrebu br. Gž2 84/97 od 20. siječnja 1998.g. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Krapini br. P2 12/96 od 16. travnja 1997.g., u sjednici održanoj 3. veljače 1999.g.,

p r e s u d i o j e :

Revizija se odbija kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom Županijskog suda u gradu Zagrebu br. Gž2 84/97 od 20. siječnja 1998.g. potvrđena je presuda Općinskog suda u Krapini br. P2 12/96 od 16. travnja 1997.g. kojom je tuženik utvrđen vanbračnim ocem mldb. tužitelja ad.1. te obvezan na ime uzdržavanja mldb. tužitelja ad.1. doprinositi iznos od 500,00 kn mjesečno počev od 22. srpnja 1996.g. na dalje, kao i naknaditi tužiteljima parnični trošak od 7.860,00 kn. Protiv drugostupanjske pravomoćne presude tuženik je izjavio reviziju pobijajući je iz svih revizijskih razloga (čl. 385. st. 1. toč. 1. - 3. Zakona o parničnom postupku - "Narodne novine", broj 53/91 i 91/92, dalje ZPP) predloživši ukidanje obih nižestupanjskih presuda i vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovno rješavanje.

Tužitelji nisu odgovorili na reviziju niti se o istoj izjasnio Državni odvjetnik Republike Hrvatske.

Revizija nije osnovana.

U postupku pred prvostupanjskom sudu utvrđeno je, a koja utvrđenja prihvaća i drugostupanjski sud:

- da su tužiteljica ad.2. i tuženik bili u intimnoj vezi četiri godine, time da su spolne odnose održavali do početka travnja 1988.g., što

- da je kritično vrijeme začeća mldb. tužitelja ad.1. koji

– 2 –

- da je rođen 2. siječnja 1989.g., a

- da je temeljem provedene DNA analize uzoraka krvi i na temelju biostatički izračunate vjerojatnosti, a koja iznosi W=99,999% "praktično dokazano" da je tuženik biološki otac mldb. tužitelja ad.1.

Temeljem prednjih utvrđenja, pravilno su nižestupanjski sudovi primijenili materijalno pravo kada su tuženika utvrdili ocem mldb. tužitelja ad.1., pošto na to jasno upućuju rezultati provedenog vještačenja. Naime, postotak vjerojatnoće očinstva tuženika od 99,999% utvrđen provedenim vještačenjem doista ne ostavlja u tom pravcu nikakve sumnje.

Suprotno revizijskim navodima tuženika, odlučujući o žalbi na prvostupanjsku presudu, drugostupanjski sud je naprotiv ocijenio sve istaknute žalbene navode pa i one istaknute u pravcu bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 13. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91 i 91/92, dalje ZPP) te ispravno ih ocijenivši neosnovanim odbio žalbu tuženika. Naime, prigovorima iznesenim u prvostupanjskom postupku na provedeno liječničko vještačenje tuženik nije doveo u sumnju vještački nalaz glede dokazanog očinstva tuženika. Stoga nema bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. toč. 13. ZPP.

Iznos od po 500,00 kn mjesečno za uzdržavanje mldb. tužitelja suprotno revizijskim navodima tuženika pravilno je određen nižestupanjskim presudama obzirom na životnu dob mldb. tužitelja i njegove ukupne potrebe, te mogućnosti tuženika (čl. 260., 261., 262. i 270. Zakona o braku i porodičnim odnosima - "Narodne novine", broj 51/89 i 59/90) da doprinosi za uzdržavanje mldb. tužitelja ad.1.

Zbog navedenog a temeljem odredbe čl. 393. st. 1. ZPP odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 3. veljače 1999.g.

Predsjednik vijeća:

Veseljko Šeparović, v.r.