Rev-1646/1994-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1646/1994-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Borisa Guttmanna kao predsjednika vijeća, te Stanka Hautza, Vlatke Potočnjak-Radej, Miljenke Vraničar i Tome Gložinića kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I.S. iz R., koga zastupa punomoćnik N.M., odvjetnica iz P., protiv tuženika Republike Hrvatske za Ministarstvo unutarnjih poslova - Policijska uprava Rijeka, koga zastupa Javni pravobranitelj Republike Hrvatske, radi isplate, rješavajući reviziju tužitelja protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Rijeci od 17. studenog 1993. br. Gž-1083/93, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci od 7. svibnja 1993. br. P-98/93, u sjednici održanoj dana 28. ožujka 1996.,

p r e s u d i o j e :

Odbija se revizija kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

"Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

I. Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju na ime razlike otpremnine iznos od 52.572 HRD sa kamatama od 1. I. 1992. do isplate po stopi propisanoj odredbom čl. 277. st. 1. Zakona o obveznim odnosima u roku od 15 dana pod prijetnjom izvršenja.

II. Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju troškove parničnog postupka u roku od 15 dana pod prijetnjom izvršenja." Naprotiv tužitelj je dužan naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 100.000 HRD u roku od 15 dana.

Sud drugog stupnja odbio je kao neosnovanu žalbu tužitelja i presudu suda prvog stupnja potvrdio. Protiv pravomoćne presude suda drugog stupnja izjavio je reviziju tužitelj iz razloga označenih u čl. 385. st. 1. toč. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku. Predloženo je da se revizija prihvati. Na reviziju nije odgovoreno, a Državni odvjetnik Republike Hrvatske se o reviziji nije izjasnio. Revizija nije osnovana.

Predmet spora jest zahtjev tužitelja na isplatu 52.572 HRD za koji iznos tužitelj smatra da je tuženica obračunom poreza neosnovano umanjila otpremninu koja mu pripada zbog odlaska u mirovinu. U postupku je utvrđeno da je tužitelj stekao pravo na mirovinu s 1. I. 1992.; da je tužitelju prilikom odlaska u mirovinu obračunata otpremnina u visini pet osobnih dohodaka u iznosu od 118.174 HRD te da je tuženica na taj iznos otpremnine obračunala porez i tužitelju isplatila iznos od 65.602 HRD, dakle, otpremninu umanjila za 52.572 HRD.

S obzirom na utvrđenje da je revident stekao pravo na mirovinu s 1. I. 1992. godine, a toga dana i pravo na otpremninu za zakonito i pravilno rješenje ovoga spora mjerodavni su propisi koji su bili u primjeni na dan stjecanja prava na mirovinu (1. I. 1992.), a to su odredbe Zakona o pripadnosti javnih prihoda Republici Hrvatskoj i jedinicama lokalne samouprave i stopama republičkih poreza koji se zakon primjenjivao od 1. I. 1992. - u daljnjem tekstu: Zakon ("NN", br. 73/91 i 18/92).

Iz odredbe čl. 11. Zakona proizlazi da je tim zakonom uveden porez iz netto plaće i drugih osobnih primanja, te da je od plaćanja takve vrste poreza oslobođen samo zajamčeni osobni dohodak i mirovina do iznosa zajamčenih osobnih dohodaka (čl. 15. Zakona), a otpremnina kao "druga osobna primanja" prema odredbama toga Zakona nije isključena iz plaćanja ovoga poreza. Dosljedno tome tuženica je na otpremninu pravilno obračunala porez iz netto plaća - drugih osobnih primanja zbog čega je zahtjev tužitelja na isplatu tog dijela otpremnine neosnovan.

Tužitelj neosnovano smatra da osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz Zakona o neposrednim porezima. Ovo zato jer je tim zakonom regulirano pitanje poreza iz brutto osobnog dohotka, dok je Zakonom mjerodavnim za razrješenje ovog spora regulirano pitanje poreza iz netto plaća i drugih osobnih primanja prema kojem zakonu otpremnina kao kategorija drugih osobnih primanja nije oslobođena od plaćanja poreza uvedenog navedenim Zakonom.

Također treba reći da nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka zato jer po prosudbi ovog revizijskog suda ne postoji bitna povreda odredaba parničnog postupka koju ističe revident i jer ne postoji ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku na koju povredu revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. Zakona o parničnom postupku).

Iz razloga iznijetih odlučeno je kao u izreci (čl. 393. Zakona o parničnom postupku).

U Zagrebu, 28. ožujka 1996.

Predsjednik vijeća:

Boris Guttmann v.r.