P-7095/2009-33 · Općinski sud u Splitu

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Josipu Mrkonjiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja: 1. T. N. rođ. B. ud. A., 2. T. M. pok. A., OIB:, G., 3. T. K. pok. A., OIB:., svi zastupani po pun. E. Š., odvj. u S., protiv tuženika: J. O. d.d. Z., OIB:, zastupano po OD G. i partneri, Z., radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 02. svibnja 2016. god. u nazočnosti punomoćnika stranaka, odluka objavljena dana 31. svibnja 2016. god.

p r e s u d i o j e

1. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužiteljima solidarno na ime imovinske štete ukupan iznos od 7.774,80 kuna sa zakonskom zateznom kamatom koju čini eskontna stopa HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećana za pet postotnih poena, koja kamata na navedeni iznos teče od 02.12.2008.god. pa do 01.08.2015.god., a od 01.08.2015.god. pa nadalje do dana isplate po stopi od 8,14% godišnje, a u slučaju promjene stope po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

2. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužiteljima solidarno na ime neimovinske štete ukupan iznos od 260.000,00 kuna, i to tužiteljici ad 1) N. T. rođ. B., ud. A., iznos od 110.000,00 kuna, tužitelju ad 2) M. T. pok. A., iznos od 75.000,00 kuna te tužitelju ad 3) K. T. pok. A. iznos od 75.000,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom koju čini eskontna stopa HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećana za pet postotnih poena, koja kamata na navedene iznose teče od podnošenja tužbe odnosno od 28.05.2009.god., pa do 01.08.2015.god., a od 01.08.2015.god. pa nadalje do dana isplate po stopi od 8,14% godišnje, a u slučaju promjene stope po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatme stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

Za više traženi iznos od 30.000,00 kuna tužbeni zahtjev tužitelja odbija se kao neosnovan.

3. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja pod točkom 3. koji glasi:

Zapisnik o glavnoj raspravi u parničnom postupku

„3. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužiteljima solidarno na ime dospjele zakonske zatezne kamate na isplaćeni nesporni dio glavnice ukupan iznos od 140.451,67 kuna sa zakonskom zateznom kamatom koju čini eskontna stopa HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećana za pet postotnih poena, koja kamata na navedeni iznos teče od 13.06.2013.god. pa do 01.08.2015.god., a od 01.08.2015.god. pa nadalje do dana isplate po stopi od 8,14% godišnje, a u slučaju promjene stope po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamate stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.“

4. Usvaja se podredni tužbeni zahtjev tužitelja pod točkom 3. koji glasi:

„3. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe solidarno isplatiti tužiteljima dospjelu zakonsku zateznu kamatu na isplaćeni iznos glavnice od 266.643,40 kuna počevši od dana podnošenja tužbe 28.05.2009.god. pa do dana isplate 03.06.2013.god., i to tužiteljici ad 1) N. T. rođ. B., ud. A. zakonsku zateznu kamatu na iznos od 113.321,70 kuna, od 28.05.2009.god. pa do 03.06.2013.god., tužitelju ad 2) M. T. pok. A. zakonsku zateznu kamatu na iznos od 76.660,85 kuna od 28.05.2009.god. do 03.06.2013.god. i tužitelju ad 3) K. T. pok. A. zakonsku zateznu kamatu na iznos od 76.660,85 kuna od 28.05.2009.god. do 03.06.2013.god., koju zakonsku zateznu kamatu čini eskonta stopa HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećana za 5 postotnih poena.“

5. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužiteljima solidarno dosuđeni parnični trošak u iznosu od 123.800,00 kuna sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi od 8,14% godišnje, a u slučaju promjene stope po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamate stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, koja kamata na navedeni iznos teče od dana presuđenja pa do dana isplate.

Obrazloženje

Kod ovog suda zaprimljena je dana 28. svibnja 2009. god. tužba tužitelja od 1) do 3) protiv tuženika radi naknade štete.

U tužbi se navodi da je u prometnoj nezgodi koja se dogodila dana 21.11.2008.god. u K. Š. oko 17,15 sati smrtno nastradao suprug predlagateljice pod 1), a otac predlagatelja pod 2) i 3) rođen 14.01.1950.god.

Do nesreće je došlo krivnjom I. T., sina M. koji je upravljao vozilom marke F. U. 4., reg. oznake i boja …, koje je vozilo u vlasništvu M. I. iz K. S.,

Predmetno vozilo je bilo osigurano kod J. osiguranja d.d., polica br. … Do same nesreće je došlo na način da je navedenog dana oko 17,15 sati u mjestu K. Š. prednik oštećenih pok. A. T. upravljao mopedom marke Y. reg. oznake i broja " iz pravca S. u pravcu T. svojom desnom kolničkom trakom kada se osobni automobil F. u. nepažljivo uključio na kolnik sa sjeverne strane, iz pravca T. u pravcu S., ne provjerivši pri tom da li nailaze vozila iz suprotnog smjera, te je prepriječio put predniku oštećenih koji je isprovociran radnjom vozača automobila počeo naglo kočiti te pao sa motocikla i tom prilikom smrtno stradao.

Prilikom upravljanja vozilom vozač I. T. sin T. po njegovom kazivanju i kazivanju policajaca koji su sačinili očevid nije koristio naočale za vid iako su mu bile potrebne i unatoč tome što je u njegovoj vozačkoj dozvoli upisano ograničenje korištenja pomagala - naočala za vid.

Na mopedu je bilo ispravno putno svjetlo, a vozač mopeda je koristio zaštitnu kacigu koja je kaciga pronađena na cesti otkopana sa ispucanim vizirom.

Prije podnošenja tužbenog zahtjeva tužitelj se putem punomoćnika dana 08.04.2009.god. obratio preporučenim pismom sa povratnicom sa zahtjevom na isplatu naknade štete u mirnom postupku.

Protiv vozača automobila I. T. vodi se po prijedlogu O. državnog odvjetništva kazneni postupak pred O. sudom u S. u postupku pod poslovnim brojem K-1064/09.

Uslijed navedenog nesretnog događaja predlagatelji su pretrpjeli imovinsku i neimovinsku štetu.

Imovinska šteta koju su pretrpjeli tužitelji sastoji se u troškovima pogreba u ukupnom iznosu od 14.418,20 kuna.

Neimovinska šteta sastoji se u duševnim bolovima koje su tužitelji pretrpjeli i trpe uslijed gubitka oca i supruga a iznose 220.000,00 kuna po oštećeniku odnosno ukupno 660.000,00 kuna.

Pokojni A. T. i tužitelji su živjeli u trajnoj obiteljskoj zajednici koja je prekinuta navedenim nesretnim slučajem.

Tužitelji predlažu donijeti slijedeću p r e s u d u :

1. Dužan je tuženiku roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužiteljima na ime imovinske štete ukupan iznos od 14.418,20 kuna sa zakonskom zateznom kamatom koju čini eskontna stopa HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećana z a5 postotnih poena, a koja kamata na navedeni iznos teče od 02.12.2008.god. pa do dana isplate.

2. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužiteljima na ime neimovinske štete ukupan iznos od 660.000,00 kuna odnosno svakom tužitelju iznos pod po 220.000,00 kuna, sa zakonskom zateznom kamatom koju čini eskontna stopa HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećana za 5 postotnih poena, a koja kamata na navedeni iznos teče od 04.02.2009.god. pa do dana isplate.

3. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužitelju parnični trošak.

U odgovoru na tužbu tuženik priznaje pasivnu legitimaciju.

Iako postoji odgovornost vozača vozila osiguranog od automobilske odgovornosti kod tuženika za nastanak predmetne prometne nezgode po mišljenju tuženika postoji i doprinos prednika tužitelja za nastanak štetnog događaja i samu štetu. Tuženik drži da je kritične prigode došlo do neprimjerene reakcije od prednika tužitelja u trenutku kada je uočio vozilo osiguranika tuženika koja je dovela do njegovog pada na kolnik iako za takvu reakciju nije bilo potrebe. Težini zadobivenih povreda glave i u konačnici smrtnom ishodu sasvim sigurno je doprinijela i činjenica ne korištenja odnosno nepropisnog korištenja zaštitne kacige jer bi ista vrlo vjerojatno spriječila zadobivanje povreda glave obzirom na dinamiku nastanka nezgode. Osporava se visina zatražene štete.

Podneskom od 26.08.2013.god. tužitelji navode da je tuženik dana 12.06.2013.god. isplatio na račun tužiteljice pod 1) na ime nespornog dijela potraživanja naknade štete ukupan iznos od 266.643,40 kuna. Tužitelji su suglasni s podneskom tuženika od 28.05.2013.god. u kojem se navodi da je isplaćeni iznos od 266.643,40 kuna uračunat iznos 110.000,00 kuna isplaćen tužiteljici pod 1) T. N. na ime glavnice neimovinske štete zbog smrti supruga, iznos od 75.000,00 kuna isplaćen tužitelju pod 2) T. M. na ime glavnice neimovinske štete zbog smrti oca, iznos od 75.000,00 kuna isplaćen tužitelju pod 3) K. T. na ime glavnice neimovinske štete zbog smrti oca, te iznos od 6.643,40 kuna isplaćen tužiteljima na ime glavnice imovinske štete za troškove pogreba.

Tuženik je nesporni dio platio četiri godine nakon podnošenja tužbe pa je dužan platiti i dospjele zakonske zatezne kamate na taj dio glavnice.

Tužitelji su više puta uređivali tužbeni zahtjev, tako da su podneskom od 01.03.2016.god. konačno uredili tužbeni zahtjev tako da sada isti glasi:

1. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužiteljima solidarno na ime imovinske štete ukupan iznos od 7.774,80 kuna sa zakonskom zateznom kamatom koju čini eskontna stopa HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećana za pet postotnih poena, koja kamata na navedeni iznos teče od 02.12.2008.god. pa do 01.08.2015.god., a od 01.08.2015.god. pa nadalje do dana isplate po stopi od 8,14% godišnje, a u slučaju promjene stope po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamate stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

2. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužiteljima solidarno na ime neimovinske štete ukupan iznos od 290.000,00 kuna, i to tužiteljici ad 1) N. T. rođ. B., ud. A., iznos od 120.000,00 kuna, tužitelju ad 2) M. T. pok. A., iznos od 85.000,00 kuna te tužitelju ad 3) K. T. pok. A. iznos od 85.000,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom koju čini eskontna stopa HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećana za pet postotnih poena, koja kamata na navedene iznose teče od podnošenja tužbe odnosno od 28.05.2009.god. pa do pa do 01.08.2015.god., a od 01.08.2015.god. pa nadalje do dana isplate po stopi od 8,14% godišnje, a u slučaju promjene stope po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamate stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

3. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužiteljima solidarno na ime dospjele zakonske zatezne kamate na isplaćeni nesporni dio glavnice ukupan iznos od 140.451,67 kuna sa zakonskom zateznom kamatom koju čini eskontna stopa HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećana za pet postotnih poena, koja kamata na navedeni iznos teče od 13.06.2013.god. pa do 01.08.2015.god., a od 01.08.2015.god. pa nadalje do dana isplate po stopi od 8,14% godišnje, a u slučaju promjene stope po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamate stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

4. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužiteljima solidarno dosuđeni parnični trošak sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi od 8,14% godišnje, a u slučaju promjene stope po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamate stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, koja kamata na navedeni iznos teče od dana presuđenja pa do dana isplate.

Ukoliko ovaj sud naše da je točka 3. tužbenog zahtjeva uređena podneskom od 26.08.2013.god. neosnovana, tužitelji postavljaju podrednu točku 3. tužbenog zahtjeva koja glasi:

3. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe solidarno isplatiti tužiteljima dospjelu zakonsku zateznu kamatu na isplaćeni iznos glavnice od 266.643,40 kuna počevši od dana podnošenja tužbe 28.05.2009.god. pa do dana isplate 12.06.2013.god., i to tužiteljici ad 1) N. T. rođ. B., ud. A. zakonsku zateznu kamatu na iznos od 113.321,70 kuna, od 28.05.2009.god. pa do 12.06.2013.god., tužitelju ad 2) M. T. pok. A. zakonsku zateznu kamatu na iznos od 46.660,85 kuna od 28.05.2009.god. do 12.06.2013.god. i tužitelju ad 3) K. T. pok. A. zakonsku zateznu kamatu na iznos od 76.660,85 kuna od 28.05.2009.god. do 12.06.2013.god., koju zakonsku zateznu kamatu čini eskonta stopa HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećana za 5 postotnih poena.

U dokaznom postupku sud je pregledao dopis PP M. od 09.01.2009.god., uvjerenje o prebivalištu tužitelja pod 1), 2) i 3) te A. T., izvadak iz matice umrlih br. 2520/2008 za A. T., vjenčani list N. i A. T., rodni list za M. T. i K. T., službenu bilješku P. S. od 20.12.2008.god., nalaz i mišljenje od 27.11.2008.god, zapisnik o očevidu istražnog centra Ž. od 21.11.2008.god., otpusno pismo K. S. od 27.11.2008.god., račun B. d.o.o. br. 02-353-29 od 29.11.2008.god., br. 354/08 od 29.11.2008.god., račun J. d.o.o. br. 149/08 od 01.12.2008.god., uplatnicu br. 357/08 od 01.12.2008.god., zahtjev za naknadu štete s potvrdom o primitku pošiljke od 08.04.2009.god., povratnicu od 10.04.2009.god., zapisnik ovog suda K-1064/09 od 16.06.2010.god., presudu ovog suda K-1064/09 od 16.06.2010.god., kombinirano vještvo prometne nezgode N. K., dipl. ing. i dr. M. D. G. od 05.11.2012.god., izvještaj o provedenoj analizi oštećenja zaštitne kacige vozača mopeda F. prometnih znanosti, Z. za prometno tehničko vještačenje od 03.07.2013.god., dopunu vještva prometne nezgode od 02.02.2016.god., mišljenje dr. Š. A., dopis od 15.06.2009.god. i od 02.05.2011.god., spis ovog suda P-1064/09.

Punomoćnici stranaka popisali su parnični trošak.

Tužbeni zahtjev tužitelja djelomično je osnovan.

Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete zbog smrti A. T., njihova supruga i oca, koji je umro u bolnici dana 25. 11. 2008. zbog posljedica prometne nezgode u kojoj je 21. 11. 2008. godine prilikom pada s motora i udarca u asfalt zadobio više ozljeda, što je dovelo do njegove smrti.

Odredbom čl. 1101. st. 1. Zakona o obveznim odnosima propisano je da u slučaju smrti neke osobe pravo na pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete imaju članovi njezine uže obitelji (bračni drug, djeca i roditelji).

U provedenom postupku utvrđeno je da je dana 21.11.2008.god. u K. Š. oko 17,15 sati došlo do prometne nesreće na način da je prednik tužitelja pok. A. T. upravljao mopedom marke Y. reg. oznake i broja iz pravca S. u pravcu T. svojom desnom kolničkom trakom kada se osobni automobil F. U. 4., reg. oznake i boja koje je vozilo u vlasništvu M. I. iz K. S., P. bb, a kojim je upravljao I. T., sina M., uključio na kolnik sa sjeverne strane, iz pravca T. u pravcu S., ne provjerivši pri tom da li nailaze vozila iz suprotnog smjera, te je prepriječio put predniku tužitelja koji je počeo naglo kočiti i pao sa motocikla i tom prilikom smrtno stradao. Predmetno vozilo je bilo osigurano kod J. osiguranja d.d., polica br.

P. vozača automobila I. T. vodio se po prijedlogu O. državnog odvjetništva kazneni postupak pred O. sudom u Splitu u postupku pod poslovnim brojem K-1064/09 u kojem je oglašen krivim za ovu nesreću.

Među strankama sporan je suodgovornost prednika tužitelja i osiguranika tuženika za predmetnu prometnu nesreću, kao i činjenica je li prednik tužitelja, vozač motocikla, koristio zaštitnu kacigu koja je bila na cesti.

Iz pisanog kombiniranog vještva prometne nezgode sudskih vještaka dipl. ing. N. K. i dr. M. D. G. od 05.11.2012.god. sud je utvrdio da su kod sada pok. A. T. ozljede nastale nakon pada na kolnik i udarcem lijeve strane tijela i glave o podlogu, da ozljede glave čine cjelinu i bile su takvih karakteristika da su dovele do smrtnog ishoda. T. ozljede A. T. je mogao zadobiti u slučaju da je koristio zaštitnu kacigu, kao i u slučaju da istu nije koristio. Na raspravi dana 08. rujna 2014. god. sudski vještaci izjavljuje da je primarno mjesto udara bilo na mjestu gdje se nalazi razderno gnječna rana, a to je lijeva tjemeno sljepoočna regija glave, koji dio glave pokriva standardna kaciga. Po ocjeni sudskih vještaka priroda ozljede kod pok. A. T. govori u prilog da u trenutku sraza glave s podlogom na glavi nije imao kacigu. U svom dopunskom vještvu od 02.02.2016.god. vještaci konstatiraju da se sa sigurnošću ne može reći da li bi kaciga djelomično ublažila djelovanje sile prilikom udara glave o asfaltnu podlogu, te da li bi pri tome došlo do teškog ozljeđivanja (sa smrtnom posljedicom), o tome se vještaci ne mogu izjasniti jer zaključivanje ovisi o nizu, za vještače, ne dokazanih čimbenika.

Na raspravi dana 02. svibnja 2016. god. sudski vještaci navode da kaciga u trenutku kontakta glave prednika tužitelja s podlogom nije bila na glavi prednika tužitelja. Na pitanje da li bi zaštitna kaciga prevenirala smrtnu posljedicu vještaci navode da za to postoji mogućnost. Sa sigurnošću se može reći kako bi kaciga ublažila djelovanje sile prilikom udarca glave o podlogu, ali se ne može sa sigurnošću odgovoriti na pitanje da li bi došlo do teškog ozljeđivanja prednika tužitelja sa smrtnom posljedicom. Kod njega bi zasigurno postojala realno veća šansa za preživljavanje, ali u kojem postotku vjerojatnosti to je nemoguće reći.

S obzirom na navedena utvrđenja, sud zaključuje da ne postoji suodgovornost prednika tužitelja za štetni događaj iako je protivno odredbi čl. 114. Zakona o sigurnosti prometa na cestama («Narodne novine» br. 67/08, dalje: ZOSPC) propustio za vrijeme vožnje na cesti, na glavi nositi propisanu, homologiranu i uredno pričvršćenu zaštitnu kacigu.

Naime, po ocjeni ovoga suda jedini uzrok ove prometne nesreće je neodgovorna vožnja vozača vozila osiguranog kod tuženika I. T. koji se upravljajući osobnim vozilom marke F. u. uključio sa makadamskog proširenja izvan ruba kolnika na kolnik glavne ceste a da pri tome nije provjerio da li nailaze vozila iz suprotnog smjera pa je na taj način prepriječio put predniku tužitelja koji je zbog toga počeo naglo kočiti kako ne bi došlo do direktnog sraza vozila, zatim pao sa motocikla i tom prilikom smrtno stradao. Vozač I. T. prilikom upravljanja vozilom nije koristio naočale za vid iako su mu bile potrebne, što je u njegovoj vozačkoj dozvoli bilo upisano kao ograničenje.

Ocjena je ovog suda da nema suodgovornosti za štetni događaj na strani vozača motocikla zato što nije imao na glavi zaštitnu kacigu. Vještak je iskazao da postoji mogućnost da bi zaštitna kaciga prevenirala smrtnu posljedicu ali sa sigurnošću se može reći kako bi kaciga ublažila djelovanje sile prilikom udarca glave o podlogu. Vještak ne može sa sigurnošću odgovoriti na pitanje bi li došlo do teškog ozljeđivanja prednika tužitelja sa smrtnom posljedicom. Kod njega bi zasigurno postojala realno veća šansa za preživljavanje, ali u kojem postotku vjerojatnosti to je nemoguće reći. Po ocjeni ovog suda ukoliko bi kaciga i ublažila udarac ne bi spriječila nastanak oštećenja glave pa time i smrtnu posljedicu. Dakle, u konkretnom slučaju utvrđeno je da štetne posljedice ne bi bile spriječene ni da je prednik tužitelja na glavi imao zaštitnu kacigu.

Sud je sukladno važećoj sudskoj praksi i citiranoj odredbi čl. 1101. st. 1. ZOO-a tužiteljima dosudio pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete zbog gubitka supruga i oca u tragičnoj nesreći. Pravična novčana naknada za duševne boli tužiteljima zbog smrti supruga i oca predstavlja novčanu naknadu za bol izazvanu saznanjem o smrti, ali i za sve kasnije boli koje će trpjeti zbog gubitka kao što je ljubav, briga, pažnja i dr. koje bi im suprug i otac pružao. Određena svota novca nije naknada štete u pravom smislu jer pravična novčana naknada ne znači novčani ekvivalent oštećenog dobra već se njome oštećenom daje određeno zadovoljenje (satisfakcija), mogućnost da donekle ublaži duševne bolove koje trpi.

Visinu pravične novčane naknade za duševne bolove koje tužitelji trpe zbog smrti supruga i oca sud ocjenjuje za tužiteljicu pod 1 – suprugu iznosom od 220.000,00 kuna, a za tužitelja pod 2 i 3 iznosom od po 150.000,00 kuna.

Budući da je nesporno da je tuženik isplatio tužiteljima s ovog osnova nematerijalne štete i to tužiteljici pod 1) na ime glavnice neimovinske štete zbog smrti supruga iznos od 110.000,00 kuna, a tužitelju pod 2) i 3) na ime glavnice neimovinske štete zbog smrti oca iznos od po 75.000,00 kuna trebalo je naložiti tuženiku da tužiteljima isplati i preostali iznos s osnova nematerijalne štete i to tužiteljici pod 1) iznos od 110.000,00 kuna, a tužitelju pod 2) i 3) iznos od po 75.000,00 kuna, a za više traženo je tužbeni zahtjev s ovog osnova trebalo odbiti kao neosnovano. Stoga je trebalo djelomično usvojiti tužbeni zahtjev tužitelja pod točkom 2.

Prema mjesnim običajima tužitelji su za sahranu trebali kupiti sve ono što je po ocjeni ovog suda bilo nužno i navedeno u priloženim računima B. d.o.o. br. 02-353-29 od 29.11.2008.god., br. 354/08 od 29.11.2008.god., račun J. d.o.o. br. 149/08 od 01.12.2008.god., i platiti u ukupnom iznosu od 14.418,20 kuna.

Budući da je nesporno da je tuženik već isplatio tužiteljima s ovog osnova materijalne štete iznos od 6.643,40 kuna trebalo je naložiti tuženiku da tužiteljima isplati i preostali materijalni trošak koji su imali u iznosu od 7.774,80 kuna pa je stoga trebalo usvojiti tužbeni zahtjev tužitelja pod točkom 1.

Tužitelji su neosnovano obračunali i utužili zakonsku zateznu kamatu na isplaćeni nesporni dio glavnice za period od utužena do isplate u ukupnom iznosu od 140.451,67 kuna. Naime, dok glavna obveza (glavni dug) ne bude ispunjen, tj. dok glavni dug ne bude plaćen, zatezne kamate su kao sporedna tražbina nedjeljive od njega i cjelina su s glavnim dugom. Dakle, dok postoji glavna obveza ne mogu se osnovano zahtijevati zatezne kamate na neisplaćeni iznos zateznih kamata. Zbog navedenog trebalo je tužbeni zahtjev pod točkom 3 odbiti kao neosnovan.

Međutim, podredni tužbeni zahtjev pod točkom 3 trebalo je usvojiti jer je tuženik sa zakašnjenjem platio tužiteljima nesporni iznos glavnice od 266.643,40 kuna i to kako je u tužbenom zahtjevu navedeno od dana podnošenja tužbe 28.05.2009.god. pa do dana isplate 03.06.2013.god.

Na dosuđene iznose sukladno odredbi čl. 29. st. 1 ZOO-a tužiteljima pripadaju i zakonske zatezne kamate koje teku od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa kako je to navedeno u izreci pa do isplate.

Neosnovan je prigovor tuženika da bi tužitelji povukli dio tužbenog zahtjeva jer se smanjenje tužbenog zahtjeva ne smatra (djelomičnim) povlačenjem tužbe pa za njega nije potreban pristanak tuženika (stav VSRH Rev-662/08-2 od 08.04.2009.god.).

Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 3. ZPP-a.

Tužiteljima je sukladno važećoj odvjetničkoj Tarifi, VPS-u i popisanom trošku trebalo obistiniti za sastav tužbe 6.430,00 kuna, za zastupanje na 3 ročišta od po 6.430,00 kuna, za sastav četiri obrazložena podneska po 6.430,00 kuna, za zastupanje na 5 ročišta od po 6.000,00 kuna, za sastav 2 obrazložena podneska po 6.000,00 kuna, ukupno 93.440,00 kuna. Utvrđeni iznos je trebalo uvećati za 25% PDV-a od 23.360,00 kuna, troškove vještačenja od 2.000,00 kuna i pristojbe 5.000,00 kuna, ukupno 123.800,00 kuna.

U Splitu, dana 31. svibnja 2016. god.

S U D A C :

Josip Mrkonjić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba Županijskom sudu u Splitu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u 3 primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave pisanog otpravka ove odluke.

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika