I Kž-1060/2008-7 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 1060/08-7

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Lidije Grubić Radaković, kao predsjednice vijeća, te dr. sc. Zdenka Konjića, Hajrije Novoselec, Ante Potrebice i Vesne Vrbetić kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Zdravka Stojanovića kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženika M. K. zbog kaznenog djela iz čl. 90. u svezi s čl. 33 st. 1. Kaznenog zakona, odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Vukovaru od 27. lipnja 2008., broj K-15/08, u sjednici vijeća održanoj 03. ožujka 2009, u nazočnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Petra Pulišelića,

p r e s u d i o j e:

Žalba optuženika M. K. odbija se kao neosnovana, te potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

Pobijanom presudom Županijskog suda u Vukovaru proglašen je krivim optuženi M. K. što je na način i pod okolnostima opisanim u izreci te presude počinio kazneno djelo ubojstva u pokušaju iz čl. 90. u svezi s čl. 33 st. 1 Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97; 27/98; 50/00; 129/00; 51/01; 105/04, 84/05 i 71/06; u daljnjem tekstu: KZ) pa je za isto, na temelju tih zakonskih propisa i uz primjenu odredaba o sudskom ublažavanju kazne iz čl. 57 st. 2.i 4. toč. d KZ osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 3 (tri) godine.

Temeljem čl. 80. st. 1. KZ prema optuženiku je primijenjena sigurnosna mjera oduzimanja predmeta, te mu je oduzeto sredstvo izvršenja djela (nož duljine oštrice 12 cm), a temeljem čl. 132. st. 2. ZKP-a, oštećenik je sa imovinskopravnim zahtjevom upućen na parnicu.

Istom je presudom prema optuženiku na temelju čl. 75. st. 1., 2. i 3. KZ primijenjena sigurnosna mjera obveznog psihijatrijskog liječenja koja može trajati do prestanka razloga zbog kojih je primijenjena, a najdulje do prestanka izvršenja kazne zatvora, a temeljem čl. 122. st. 4. ZKP optuženik je oslobođen plaćanja troškova kaznenog postupka.

Protiv te presude žalbu podnosi optuženik putem branitelja S. D., odvjetnika u O. zbog odluke o kazni s prijedlogom da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači u pogledu odluke o kazni te „okrivljeniku izrekne blažu kaznu kojom bi se nesumnjivo postigla svrha

I Kž 1060/08-7

kažnjavanja“.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Temeljem čl. 373. st. 1. ZKP, predmet je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na dužno razgledavanje, koje je pismeno predložilo da se žalba optuženika odbije kao neosnovana i prvostupanjska presuda potvrdi, kod kojeg prijedloga je ostao i na sjednici vijeća nazočan zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske.

Žalba nije osnovana.

Iako optuženik navodi da se žali samo zbog odluke o kazni, iz sadržaja žalbe proizlazi da se žali i zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, tvrdeći da nije namjeravao oduzeti život oštećeniku, na što međutim prema čl. 363. st. 7. ZKP nije ovlašten, jer se u postupku izjasnio da se smatra krivim za djelo koje mu je stavljeno na teret.

Pobijajući odluku o kazni optuženik navodi da je sud prvog stupnja okolnosti značajne za odmjeravanje kazne ispravno utvrdio, ali je podcijenio značaj utvrđenih olakotnih okolnosti, te propustio, kao olakotno cijeniti okolnosti u kojima je živio prije počinjenja djela, dok je precijenio značaj otegotne okolnosti, njegove dosadašnje osuđivanosti, zbog čega mu je odmjerena previsoka kazna.

Međutim, nije u pravu optuženik kada navodi da mu je odmjerena previsoka kazna, jer je sud prvog stupnja sve utvrđene okolnosti koje su u smislu čl. 56. KZ od utjecaja na odluku o kazni pravilno ocijenio, čime je i okolnost socijalnog okruženja u kojem je optuženik živio prije počinjenja djela, iako je prvostupanjski sud izrijekom ne navodi, ipak u dovoljnoj mjeri našla odraza u visini izrečene kazne, jednako kao i dosadašnja osuđivanost, tako da njihova preocjena nije potrebna.

Naime, prvostupanjski je sud u konkretnom slučaju, sve utvrđene olakotne okolnosti smatrao posebno izraženim, te je optuženiku unatoč činjenici što je djelo ostalo u pokušaju, pravilno izrekao kaznu zatvora u trajanju od tri godine, koja predstavlja najnižu mjeru kazne, koja se uz primjenu odredbi o sudskom ublažavanju kazne iz čl. 57. st. 2 i 4. toč. d KZ, za presuđeno kazneno djelo uopće može izreći. Stoga žalba optuženika zbog odluke kazni nije osnovana.

Ispitujući pobijanu presudu u smislu čl. 379. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP ovaj sud, kao sud drugog stupnja, nije našao da bi bila ostvarena koja od povreda kaznenog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti, niti je na štetu optuženika povrijeđen kazneni zakon. Slijedom iznesenog valjalo je žalbu optuženika odbiti kao neosnovanu, te potvrditi presudu prvog stupnja, pa je na temelju čl. 387. ZKP, odlučeno kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 3. ožujka 2009.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Zdravko Stojanović, v. r.

Lidija Grubić Radaković, v. r.

I Kž 1060/08-7