Gzp-2022/2010-8 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Gzp 2022/10-8

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, po sucu mr. sc. Jadranku Jugu, u pravnoj stvari I predlagatelja V. B., iz S., II predlagatelja J. G., iz S., i III predlagatelja V. M., iz S., svih zastupanih po punomoćniku A. K., odvjetniku u S., protiv protustranke Republike Hrvatske, koju zastupa Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, Građansko-upravni odjel, radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, rješavajući o zahtjevu predlagatelja od 12. studenog 2010., 20. lipnja 2011.,

r i j e š i o j e:

I. Općinski sud u Splitu dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod poslovnim brojem Px-36/11 u roku od 8 (osam) mjeseci računajući od dana dostave ovog rješenja.

II. Određuje se primjerena naknada zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku predlagateljima V. B., J. G. i V. M. u iznosu od po 7.000,00 (sedamtisuća) kuna svakom.

III. Nalaže se Republici Hrvatskoj isplatiti primjerenu naknadu iz točke II. izreke ovog rješenja u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva predlagatelja Ministarstvu pravosuđa Republike Hrvatske za njezinu isplatu, računajući od dana pravomoćnosti ovog rješenja.

Obrazloženje

Predlagatelji su 12. studenog 2010. podnijeli zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku u smislu odredbe članka 27. stavka 1. Zakona o sudovima ("Narodne novine" broj 150/05, 16/07, 113/08, 153/09, 116/10, 57/11 - dalje: ZS), smatrajući da im je zbog dugog trajanja postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Splitu pod poslovnim brojem Px-36/11 povrijeđeno ustavno pravo na suđenje u razumnom roku.

Zahtjev je osnovan.

Prema odredbi članka 27. stavka 1. ZS-a stranka u sudskom postupku koja smatra da nadležni sud nije odlučio u razumnom roku o njezinom pravu ili obvezi ili o sumnji ili optužbi za kažnjivo djelo, može neposredno višem sudu uputiti zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku.

U provedenom postupku Vrhovni sud Republike Hrvatske je, na temelju navoda predlagatelja u zahtjevu, pregleda pribavljene preslike spisa Općinskog suda u Splitu poslovni broj Px-36/11, očitovanja Županijskog suda u Splitu od 10. svibnja 2011. i temeljem službene provjere u pisarnici Županijskog suda u Splitu utvrdio slijedeće odlučne činjenice za ocjenu osnovanosti zahtjeva predlagatelja za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku:

Postupak je pokrenut pred Općinskim sudom u Splitu dana 20. svibnja 1991., tužbom I tužiteljice M. B., II tužitelja M. G. i III tužitelja S. G., podnesenom protiv I tuženika S. z. „P.“ S. i II tuženika Z. T., radi činidbe i naknade štete,

Prije nastupa pravno relevantnog razdoblja (6. studenog 1997.), u ovom predmetu su održana ročišta 13. lipnja 1991., 16. srpnja 1991., 11. rujna 1991., 28. listopada 1991., 2. prosinca 1991., 15. siječnja 1992., 13. veljače 1992., 27. svibnja 1992., 2. srpnja 1992. (uviđaj na licu mjesta), 27. listopada 1993., 19. studenog 1993., 19. rujna 1994., 12. listopada 1994., 17. studenog 1994.

Iduće ročište je održano 14. siječnja 2003., na kojem je utvrđeno da je 5. prosinca 1994. zaprimljen dopunski nalaz i mišljenje građevinskog vještaka, koje je uručeno strankama te im je određen rok od 15 dana radi očitovanja na isto i uređenje tužbenog zahtjeva.

Na ročištu 16. travnja 2003. tužitelji su uredili tužbeni zahtjev te je određeno da će se dopunski saslušati tužitelji.

Na ročište 11. srpnja 2003. nije pristupio uredno pozvani II tužitelj M. G., dok je za III tužitelja S. G. dostava poziva bila neuredna. Na tom ročištu je izveden dokaz saslušanjem I tužiteljice M. B..

U podnesku od 31. listopada 2003. punomoćnik tužitelja je, obzirom na iskaz M. B., kao I tužitelja naveo V. B..

Ročište 6. studenog 2003. je odgođeno kako bi tužitelji uredili tužbeni zahtjev, što su učinili u podnesku od 24. studenog 2003.

Na ročištu 11. svibnja 2004. punomoćnik tužitelja je naveo da je II tužitelj S. G. preminuo

Na ročištu 31. kolovoza 2004. tužitelji su dostavili daljnju dokumentaciju, te je postupak prekinut jer je III tužitelj preminuo.

U podnesku od 3. rujna 2004. nasljednici III tužitelja J. G. i V. M. su dostavili pravomoćno rješenje o nasljeđivanju, navodeći da stupaju u postupak. Rješenjem od 8. studenog 2004. određeno je da se postupak nastavlja.

Rješenjem od 15. lipnja 2007. II tuženik je pozvan postaviti punomoćnika za primanje pismena u Republici Hrvatskoj.

Ročište 28. lipnja 2007. je odgođeno budući je punomoćnik tužitelja naveo da nema više punomoć za zastupanje u predmetu, te je predložio da se dostava poziva za ročište obavi izravno tužiteljima.

Ročište 29. listopada 2007. je odgođeno zbog nepristupanja tužitelja i II tuženika. Na ročištu 14. siječnja 2008. tužiteljima je naloženo u roku od 30 dana jasno i nedvojbeno urediti tužbeni zahtjev glede naznačavanja tuženika.

Na ročištu 8. travnja 2008. izveden je dokaz saslušanjem I tužitelja V. B., dok je na ročištu 16. rujna 2008. izveden dokaz saslušanjem svjedoka te je glavna rasprava zaključena.

Dana 30. rujna 2008. glavna rasprava je ponovno otvorena, nakon čega je na ročištu 3. prosinca 2009. glavna rasprava, po izvedenim dokazima, ponovno zaključena, te je na ročištu za objavu 18. prosinca 2009. donesena presuda i rješenje poslovni broj P-2815/09.

Žalbu su protiv navedene odluke podnijeli I, III i IV tužitelj dana 20. svibnja 2010., i dopunu žalbe dana 21. svibnja 2010.

Podneskom od 21. svibnja 2010. punomoćnik tužitelja je obavijestio sud da je II tužitelja umro.

Presudom i rješenjem poslovni broj Gžx-942/10 od 27. siječnja 2011., prvostupanjska odluka je djelomično potvrđena a djelomično ukinuta.

Postupak se pred prvostupanjskim sudom dalje vodi pod poslovnim brojem Px-36/11.

Pravno relevantno razdoblje razmatranja odlučno za ocjenu pripada li predlagatelju pravo na zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, smatra se u pravilu razdoblje od podnošenja tužbe pa do donošenja odluke povodom zahtjeva predlagatelja u ovom predmetu.

Međutim, obzirom da je I predlagatelj V. B. stupio u parnični postupak tek 31. listopada 2003., kada je tužba subjektivno preinačena te je on naveden kao I tužitelj, pravno relevantno razdoblje za njega teče od tog dana pa do 20. lipnja 2011., kao dana donošenja predmetnog rješenja, a što ukupno iznosi sedam godina, sedam mjeseci i dvadeset dana.

Za II predlagatelja J. G. i III predlagatelja V. M., koji su stupili u parnični postupak kao nasljednici iza pok. III tužitelja S. G., a obzirom da njihov pravni prednik sudjeluje u postupku od podnošenja tužbe 20. svibnja 1991., pravno relevantno razdoblje teče od 6. studenog 1997., nakon što je 5. studenog 1997. stupio na snagu Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" - Međunarodni ugovori, broj 18/97, 6/99 - pročišćeni tekst, 8/99 - ispravak i 14/02) i traje do dana donošenja ovog rješenja (20. lipnja 2011.), što ukupno iznosi trinaest godina, sedam mjeseci i petnaest dana. Međutim, pri određivanju visine naknade zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku navedenim predlagateljima uzeti će se u obzir činjenica da su stupili u parnicu 3. rujna 2004., kao nasljednici.

Prema ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske nadležni sudovi u predmetnom parničnom postupku nisu udovoljili načelu ekonomičnosti postupka iz odredbe članka 10. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11 - dalje u tekstu: ZPP) s obzirom da postupak tijekom tako utvrđenog pravno relevantnog razdoblja, nije pravomoćno okončan.

Nadalje, ovaj sud smatra da je predmet činjenično i pravno složen, imajući u vidu sam predmet spora, a složenosti pridonosi i činjenica da se postupak vodio povodom tužbe troje tužitelja protiv dva tuženika, te je radi smrti jednog od tužitelja bio u prekidu te je nastavljen po nasljednicima.

Predlagatelji, kao tužitelji, su doprinijeli duljini trajanja parničnog postupka, budući im je sud u nekoliko navrata tijekom postupka nalagao urediti tužbeni zahtjev, te su naknadno dostavljali dokumentaciju. Nadalje, ročište 28. lipnja 2007. je odgođeno upravo na prijedlog punomoćnika tužitelja.

Slijedom svega navedenog, uzevši u obzir činjenicu da predmetni sudski postupak još nije pravomoćno okončan, obzirom na postupanje sudova, a unatoč utvrđenoj složenosti postupka i doprinosu predlagatelja, istima je povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku zajamčeno odredbom čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 41/01 - pročišćeni tekst, 55/01, 76/10 - dalje: Ustav).

Zbog toga je valjalo prihvatiti zahtjev predlagatelja, uz istodobno uvažavanje otežanih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj, te im dosuditi primjerenu naknadu od po 7.000,00 kuna svakom, kao u točki II. izreke ovog rješenja.

Stoga je temeljem odredbe članka 28. stavka 1. ZS odlučeno kao u izreci.

U Zagrebu, 20. lipnja 2011.

Sudac:

mr. sc. Jadranko Jug, v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja može se u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa rješenja podnijeti žalba Vrhovnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi u tri primjerka.