Rev-1173/2002-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-1173/02-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Hautza kao predsjednika vijeća, te mr. Jasne Brežanski, Ivana Mikšića, Katarine Buljan i Marijana Ramušćaka kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice A. C. iz Z., zastupane po I. S., odvjetniku u Z., protiv tuženika V. Š. iz Z., , i N. K. iz Z., , zastupanih po M. O., odvjetniku u Z., radi povrede prava preče kupnje, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Zagrebu od 16. listopada 2001. godine broj VI Gž- 3659/00-3, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 18. studenog 1999. godine broj P-3170/97, u sjednici održanoj dana 24. rujna 2002. godine

r i j e š i o j e:

Odbacuje se revizija kao nedopuštena.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev koji glasi:

"Poništava se prodaja izvršena Ugovorom o prodaji zaključenim između I-tuženog Š.V. iz Z., kao prodavatelja i II-tuženika K.N., iz Z., kao kupca o prodaji stana u Z., prizemlje, vlasništvo I-tuženika i to uz kupovnu cijenu od 210.000 dinara.

Nalaže se I-tuženiku Š.V. da u ispunjenju tužiteljičinog prava preče kupnje proda navedenu nekretninu tužiteljici po cijeni i pod uvjetima iz Ugovora o prodaji te joj izda ispravu sposobnu za zk. prijenos navedene nekretnine na tužiteljičino ime i njezino vlasništvo, a istovremeno je tužiteljica dužna da I-tuženiku plati kupovninu od 200.000 dinara, uz uvjete iz Ugovora o prodaji. Tuženici su dužni tužiteljici naknaditi parnični trošak u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.",

te je naloženo tužiteljici naknaditi tuženicima parnične troškove u iznosu od 2.684,00 kn.

Presudom suda drugog stupnja odbijena je kao neosnovana žalba tužiteljice protiv navedene prvostupanjske presude te je ista presuda potvrđena.

Protiv presude suda drugog stupnja reviziju je izjavila tužiteljica, a zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da nižestupanjske presude budu ukinute i predmet vraćen na ponovno suđenje.

U odgovoru na reviziju tuženici predlažu da revizija bude odbačena kao nedopuštena.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske o reviziji se nije izjasnio.

Revizija nije dopuštena.

Obzirom na naprijed citirani sadržaj tužbenog zahtjeva, te vrijeme donošenja pobijane drugostupanjske presude (16. listopada 2001. godine) proizlazi da se u ovoj parnici radi o imovinskopravnom sporu, u kojem se pitanje dopuštenosti revizije ocjenjuje u skladu s noveliranim odredbama iz čl. 385. st. 1. toč. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku – ZPP (“Narodne novine” broj 53/91 i dr.), kojima je propisana granična vrijednost dopuštenosti revizije u iznosu od 100.000,00 kn.

Budući je u predmetnoj tužbi, koja je podnesena dana 18. svibnja 1990. godine naznačena vrijednost predmeta spora u iznosu od 210.000 tadašnjih dinara, te se zahtijeva i isplata te svote, nedvojbeno je da revizija nije dopuštena, jer je izjavljena protiv presude koja se po zakonu ne može podnijeti (čl. 389. st. 2. ZPP), pa je stoga temeljem odredbe iz čl. 392. ZPP takvu reviziju valjalo odbaciti.

U Zagrebu, 26. rujna 2002. godine

Predsjednik vijeća:

Stanko Hautz, v. r.