Rev-1000/2014-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1000/14-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Damira Kontreca člana vijeća i dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća u pravnoj stvari tužitelja J. L. iz V., OIB ... kojeg zastupa punomoćnik I. P., odvjetnik u V., protiv tuženika Grada V., V., OIB ... kojeg zastupaju gradonačelnik Ž. S. i punomoćnik D. C., dipl. pravnik, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Vukovaru broj Gž-352/11-7 od 28. siječnja 2014. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Vukovaru broj P-1119/07-20 od 19. studenoga 2010., u sjednici vijeća održanoj 17. siječnja 2018.,

r i j e š i o j e :

Odbacuje se revizija tužitelja kao nedopuštena.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom suđeno je:

„1. Odbija se u cijelosti tužbeni zahtjev koji glasi:

"Utvrđuje se da je tužitelj J. L., V., stekao pravo vlasništva na k.č.br. 3828 k.o. V. upisana u zk.ul.br. 9224 sa 511 m2, a na kojoj je izgradio poslovnu zgradu, pa se tuženiku Gradu V., nalaže da istome prizna pravo vlasništva, izda mu tabularnu ispravu radi prijenosa na svoje ime i vlasništvo u zemljišnim knjigama, a u protivnom će istu zamijeniti ova presuda, kao i da nadoknadi tužitelju parnične troškove u iznosu od 3.275,00 kn."

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana te potvrđena prvostupanjska presuda.

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tužitelj, navodeći da istu podnosi na temelju odredbe čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13 - dalje: ZPP), zbog toga što odluka u sporu ovisi o rješenju materijalnopravnog i postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predlaže da revizijski sud prihvati reviziju, te ukine odluke sudova prvog i drugog stupnja.

Na reviziju nije odgovoreno.

Revizija nije dopuštena.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP stranka ima pravo izjaviti reviziju (tzv. izvanredna revizija) protiv drugostupanjske presude u slučajevima u kojima se revizija ne može podnijeti prema st. 1. istog čl. (redovna revizija), ako odluka o sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, pa se tako primjerice navodi:

1) ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima na odjelnoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojemu postoji različita praksa drugostupanjskih sudova;

2) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem; 3) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda drugostupanjskog suda se temelji na tom shvaćanju, ali bi – osobito uvažavajući razloge iznijete tijekom prethodnoga prvostupanjskoga i žalbenoga postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnoga suda Republike Hrvatske, Europskoga suda za ljudska prava ili Europskog suda – trebalo preispitati sudsku praksu.

U reviziji koju podnosi temeljem odredbe čl. 382. st. 2. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (čl. 382. st. 3. ZPP).

Iz sadržaja navedenih odredaba ZPP proizlazi da je za dopuštenost ove izvanredne revizije potrebno kumulativno ispunjenje sljedećih pretpostavki: da revizija sadrži određeno navedeno pravno pitanje, da su uz pitanje određeno navedeni propisi i drugi važeći izvori prava koji se na njega odnose, da je riječ o pitanju o čijem rješenju ovisi odluka u konkretnom sporu i da sadrži određeno navedene razloge zbog kojih revident smatra da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. U slučaju kada reviziji nedostaje bilo koji od navedenih elemenata nema pretpostavki za razmatranje takve revizije u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP.

U predmetnoj reviziji tužitelj postavlja pitanja:

„1. Da li se može steći pravo vlasništva građenjem kada izgrađena zgrada nije upisana u zemljišnoj knjizi kao zasebno zemljišnoknjižno tijelo?

2. Da li se izgradnjom bespravno izgrađene građevine može steći vlasništvo zemljišta?

3. Da li je Republika Srpska Krajina bila paradržavna tvorevina na okupiranom području RH koja nije bila ovlaštena na tom području sačinjavati i izdavati dokumentaciju kao što je građevinska dozvola, rješenje o legalizaciji, te da li je tužitelj koji je živio na okupiranom području RH imao pravo smatrati da su akti izdani od tijela takve vlasti valjani odnosno da proizvode pravni učinak na tome području?“

Međutim, unatoč postavljenim pitanjima, valja istaknuti da naznačena pravna pitanja u reviziji i navođenje razloga zbog kojih su postavljena pravna pitanja važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni čine cjelinu i te pretpostavke moraju biti kumulativno ispunjene da bi se revizijski sud mogao upuštati u ispitivanje osnovanosti podnesene izvanredne revizije.

U konkretnom slučaju tužitelj u reviziji nije naveo niti jedan razlog zbog kojeg su po njegovom mišljenju postavljena pitanja važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Prema tome, predmetna revizija ne sadrži sve ono što je u skladu s odredbama čl. 382. st. 2. i st. 3. ZPP revident bio dužan navesti u reviziji, pa je, na temelju odredbe čl. 392.b st. 2. ZPP odlučeno kao u izreci.

Zagreb, 17. siječnja 2018.

Predsjednik vijeća:

Željko Glušić, v.r.