Revr-402/2013-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 402/13-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića predsjednika vijeća, mr. sc. Lucije Čimić članice vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i Brune Frankovića člana vijeća i suca izvjestitelja, u pravnoj stvari tužiteljice Z. J. iz S., zastupane po punomoćnici A. Š., odvjetnici u S., protiv tuženice S. G. S. b. d.d., iz S., zastupane po punomoćniku I. B., dipl. iur., radi utvrđenja, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude i rješenja Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gžri- 160/12 od 8. studenog 2012. kojima su potvrđeni presuda i rješenje Općinskog suda u Splitu broj P-589/10 od 11. lipnja 2012., u sjednici vijeća održanoj 14. travnja 2015.,

r i j e š i o j e:

Odbacuje se revizija tužiteljice kao nedopuštena.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom presuđeno je:

„I. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

II. Utvrđuje se da tužiteljici pripada pravo na isplatu otpremnine sa zateznom kamatom koja teče od 1.1.2004.g. i iznosa od 7.665,50 kn sa zateznom kamatom koja teče na taj iznos od 1.1.2004.g. prema Odluci o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu.

IV. Utvrđuje se da je tužiteljica temeljem Odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 10.12.2003.g. stekla pravo na isplatu 160.429,44 kuna sa zateznom kamatom koja teče od 1.1.2004.g. i iznosa od 7.665,50 sa zateznom kamatom koja teče na taj iznos od 1.1.2004.g. i da slijedom toga ima pravo na izdvajanje te imovinske mase iz imovine tuženika time da se navedeni iznos na ime i korist tužiteljice izdvoji i isplati u njeno ime i korist (pridržava se pravo naknadnog uređenja zahtjeva po vještačkom nalazu i mišljenju), što je tuženik dužan trpjeti i priznati tako određeni način stjecanja imovinskog prava tužiteljice na navedenim novčanim iznosima na temelju odluke suda u isključivo ime i korist tužiteljice, i nadoknaditi tužiteljici trošak u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe.

V. Tuženik je dužan u roku od 15 dana vratiti stanje otužbene imovinske mase pripadajuće tužiteljici u status prema Odluci o poslovno uvjetovanom otkazu Ugovora o radu br. 770 od 10.12.2003.g., time da se uspostavi prijašnje stanje s osnova tog ugovora na način da tuženik u toč. 4. Ugovora o skraćenju otkaznog roka i načinu isplate otpremnine utvrdi da se obračuna i isplati tužiteljici iznos od 300.429,44 kuna, te joj prenijeti u vlasništvo imovinsku masu od 160.429,44 kuna, kao i razliku do pripadajućih 300.429,44 kuna i iznos od 7.665,50 kuna sa zateznom kamatom koja teče na taj iznos od 1.1.2004.g. sve u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe što će u protivnom zamijeniti presuda (pridržava se naknadno specificirati otužbenu imovinsku masu).

VII. Utvrđuje se da tužiteljici prema Odluci o poslovno uvjetovanom otkazu Ugovora o radu br. 770 od 10.12.2003.g. pripada pravo na isplatu otpremnine za 32 godine staža time da se neisplaćeni iznos pripadajući tužiteljici od 160.429,44 kn sa zateznom kamatom počam od 1.1.2004.g. i iznos od 7.665,50 kn sa zateznom kamatom koja teče na taj iznos od 1.1.2004.g. izdvoji iz imovine i sa računa tuženika isplati tužiteljici na njeno ime i korist (pravo naknadnog određenja iznosa sukladno nalazu i mišljenju stručnjaka za financije).

VIII. Ovlašćuje se tužiteljica da temeljem odredbi čl. 118. st. 2. ZOR-a, a po pravomoćnosti ove presude naplati otužbenu novčanu tražbinu u iznosu od 160.429,44 kuna s kamatom koja teče od 1.1.2004.g. i iznos od 7.665,50 kn sa zateznom kamatom koja teče na taj iznos od 1.1.2004.g. kao svoje pravo vlasništva na toj imovinskoj masi tuženika.

IX. Dužan je tuženik po svim prethodnim točkama u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe nadoknaditi tužitelju cjelokupni parbeni trošak.", kao neosnovan.

II. Odbija se podredni tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

"I. Utvrđuje se da je tužiteljica isključivi ovlaštenik na otužbenom pravu iz osnovnog tužbenog zahtjeva prema Odluci o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu br. 770 od 10.12.2003.g. te da joj pripada pravo na isplatu otpremnine za 32 godine staža time da se neisplaćeni iznos pripadajući tužiteljici od 160.429,00 kn sa zateznom kamatom koja teče od 1.1.2004.g. i iznos od 7.665,50 kn sa zateznom kamatom koja teče na taj iznos od 1.1.2004.g. kao isključivo njoj pripadajući dio izdvoji i isplati tužiteljici kao realno pripadajući dio novčane imovine tuženika, pa je tuženik dužan dozvoliti da se u korist tužiteljice izvrši naplata od 160.429,00 kn sa zateznom od 1.1.2004.g. i iznos od 7.665,50 kn sa zateznom kamatom koja teče na taj iznos od 1.1.2004.g. time da se tužiteljici pridržava se pravo isti specificirati nakon provedenog vještačenja) dozvoljava na temelju ove pravomoćne presude izvršiti naplatu otužbenog iznosa s računa tuženika u korist računa tužiteljice, jednako kako je tuženik dužan tužiteljici izdati ispravu podobnu za prijenos navedenih sredstava na tužiteljičino ime i njezino vlasništvo, jer će u protivnom tu ispravu zamijeniti presuda, odn. posebno priznati da su otužbena sredstva od 160.429,44 kn sa zateznom kamatom koja teče od 1.1.2004.g. i iznos od 7.665,50 kn sa zateznom kamatom koja teče na taj iznos od 1.1.2004.g. isključivo vlasništvo tužiteljice, te je tuženik dužan dopustiti i dati pismenu ovlast i privolu tužiteljici, što i čini tužiteljici dopuštajući joj da izvrši naplatu od 160.429,44 kuna sa zateznom kamatom koja teče od 1.1.2004.g. i iznos od 7.665,50 kn sa zateznom kamatom koja teče na taj iznos od 1.1.2004.g. ujedno izdajući tužiteljici ovlasti da bez učestvovanja tuženika ishodi sa računa i imovine tuženika prijenos otužbenih sredstava u korist i na ime tužiteljice, pa je tužiteljica temeljem ove presude ovlaštena zatražiti prijenos prava vlasništva na svoje ime na otužbenim novčanim sredstvima tuženika uz istovremeni izbris imovinskog prava u visini od 160.429,44 kn sa zateznom kamatom koja teče od 1.1.2004.g. i iznos od 7.665,50 kn sa zateznom kamatom koja teče na taj iznos od 1.1.2004.g. iz imovine s imena tuženika.

II. Dužan je tuženik u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe nadoknaditi tužiteljici cjelokupni parnični trošak, ukoliko se odupre tužbi.“, kao neosnovan. Prvostupanjskim rješenjem riješeno je:

„ Odbacuje se tužba u dijelu kojim tužiteljica traži:

- Točkom I. ukidanje klauzule pravomoćnosti i ovršnosti ovosudne presude pod posl. br. IVP- 523/04, te se utvrđuje da su ispunjeni ugovorni i zakonski preduvjeti za isplatu preostalog a neisplaćenog iznosa od 160.429,44 kuna sa zateznom kamatom koja teče od 1.1.2004.g. i iznos od 7.665,50 kn sa zateznom kamatom koja teče na taj iznos od 1.1.2004.g. uplatom u korist i na ime tužiteljice,

- Točkom III. utvrđenje da odredba čl. 4. Ugovora o skraćenju otkaznog roka i načinu isplate otpremnine nije u skladu s odlukom o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu,

- Točkom VI. utvrđenje ništavim toč. 4. Ugovora o skraćenju otkaznog roka i načinu isplate otpremnine koja je protivna volji tužiteljice te njenim pravnim interesima,

- Točkom VII. ovlaštenje tužiteljice da temeljem odredbi čl. 118. st. 2. ZOR-a, po pravomoćnosti ove presude naplati otužbenu novčanu tražbinu u iznosu od 160.429,44 kuna sa kamatom koja teče od 1.1.2004.g. i iznos od 7.665,50 kn sa zateznom kamatom koja teče na taj iznos od 1.1.2004.g. kao svoje pravo vlasništva na toj imovinskoj masi tuženika.“

Drugostupanjskom presudom i rješenjem odbijena je kao neosnovana žalba tužiteljice i potvrđena je prvostupanjska presuda i rješenje.

Protiv navedene presude i rješenja drugostupanjskog suda reviziju je podnijela tužiteljica „iz svih razloga predviđenih zakonom“ navodeći da podnosi i redovnu reviziju i izvanrednu reviziju. Predlaže ukinuti pobijane nižestupanjske odluke i predmet vratiti na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu, podredno preinačiti pobijane odluke prihvaćanjem tužbenog zahtjeva.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija nije dopuštena.

Prema odredbi čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, dalje u tekstu: ZPP) a koja se na temelju odredbe čl. 36. i čl. 53. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 57/11) primjenjuje u ovom sporu stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 200.000,00 kn ( točka 1. ), ako je presuda donesena u sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno o prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa (točka 2.), ili ako je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama čl. 373.a i 373.b toga Zakona (točka 3.).

U ovom predmetu ne radi se o sporu koji je pokrenuo radnik protiv odluke o postojanju ugovora o radu, odnosno o prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa, a niti je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama čl. 373.a i 373.b ZPP.

Naprotiv, drugostupanjska presuda donesena je primjenom odredbe iz članka 368. stavak 1. ZPP.

Predmet ovog spora svodi se na zahtjev tužiteljice za utvrđenje njezinog prava na otpremninu u iznosu od 160.429,44 kn i iznosa od 7.665,50 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 1.siječnja 2004. pa do isplate.

Prema tome vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude su iznosi od 160.429,44 kn i od 7.665,50 kn, odnosno ukupno iznos od 168.094,50 kn koji ne prelazi navedenu graničnu vrijednost dopuštenosti revizije od 200.000,00 kn, pa revizija izjavljena na temelju odredbe iz članka 382. stavak 1. ZPP u ovom slučaju nije dopuštena.

Na temelju odredbe čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima u kojima stranke ne mogu podnijeti reviziju prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP, mogu ju podnijeti protiv drugostupanjske presude po čl. 382. st. 2. ZPP (izvanrednu reviziju) ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Prema st. 3. tog članka u takvoj reviziji stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Navedene pretpostavke iz čl. 382. st. 3. ZPP moraju biti ispunjene kumulativno. Slijedom toga, ako u sadržaju revizije izostane bilo koji od navedenih elemenata tada nisu ostvarene postupovnopravne pretpostavke za razmatranje izvanredne revizije u smislu odredbe članka 382. stavak 2. i 3. ZPP.

Budući da u konkretnom slučaju tužiteljica u reviziji nije navela pravno pitanje, a niti razloge zbog kojih smatra da bi pitanje bilo važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, takva revizija ne ispunjava minimum uvjeta propisanih čl. 382. st. 2. i 3. ZPP za dopuštenost izvanredne revizije.

Slijedom navedenog reviziju tužiteljice protiv navedene drugostupanjske presude valjalo je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. i čl. 392.b st.2. ZPP odbaciti kao nedopuštenu.

Tužiteljica je podnijela reviziju i protiv drugostupanjskog rješenja.

Protiv drugostupanjskog rješenja dopuštena je revizija na temelju čl. 400. st. 1. ZPP prema kojem stranke mogu izjaviti reviziju i protiv rješenja drugostupanjskog suda kojim je postupak pravomoćno završen u sporovima u kojima bi revizija bila dopuštena protiv drugostupanjske presude (čl. 382. ZPP).

Stavkom 3. ovog članka propisano je da će se u postupku u povodu revizije protiv rješenja na odgovarajući način primjenjiva odredbe ovog zakona o reviziji protiv presude.

U predmetnom sporu revizija protiv drugostupanjske presude nije dopuštena na temelju odredbe čl. 382. st. 1.ZPP budući vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude ne prelazi 200.000,00 kn (točka 1.), a niti je ona donesena u sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa niti radi utvrđenja postojanja radnog odnosa (točka 2.), niti je donesena prema odredbama čl. 373.a i 373.b ZPP (točka 3.).Osim toga, u konkretnom slučaju, podnesena revizija ne ispunjava niti pretpostavke za izvanrednu reviziju iz čl. 382. st. 2. i 3. ZPP obzirom da u reviziji tužiteljica nije navela pravno pitanje, a niti razloge zbog kojih smatra da bi pitanje bilo važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Prema tome, u konkretnom slučaju, revizija tužiteljice protiv drugostupanjskog rješenja nije dopuštena sukladno odredbama čl. 400. st. 1. i 3. u vezi s odredbom 382. ZPP pa je istu trebalo odbaciti sukladno čl. 392. st. 1. i čl. 392 b st. 2., u vezi sa odredbom čl. 400. st. 3. ZPP.

Zagreb, 14. travnja 2015.

Predsjednik vijeća:

Ivan Mikšić, v.r.