Gž-1964/2015-2 · Županijski sud u Varaždinu

Broj: 37 Gž-1964/15-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, u vije ć u sastavljenom od sutkinja toga suda Dubravke Bosilj kao predsjednice vije ć a, te Tanje Novak-Premec kao č lanice vije ć a i sutkinje izvjestiteljice i Nade Krnjak, kao č lanice vije ć a, u pravnoj stvari tužitelja V. S., OIB:… iz B. 8, sada u J., kojeg zastupa punomo ć nik M. H., odvjetnik u V., protiv tuženika V. J., OIB:… iz B. , kojeg zastupaju odvjetnici u Odvjetni č kom društvu K., H. i V. j.t.g. u V., kao punomo ć nici, radi opoziva ugovora o darovanju zbog grube nezahvalnosti obdarenika, povodom žalbe tužitelja izjavljene protiv presude Op ć inskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Ivancu od 13. travnja 2015.g. broj: 21 P- 1720/14-18, u sjednici vije ć a održanoj dana 27. sije č nja 2016. godine,

p r e s u d i o j e :

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se potvr đ uje presuda Op ć inskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Ivancu broj: 21 P-1720/14-18 od 13. travnja 2015.g.

Obrazloženje

Pobijanom presudom u to č .I/ izreke odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja da se utvrdi opozvanim Ugovor o darovanju sklopljen izme đ u tužitelja i tuženika dana 10. listopada 2002. g. na kojem je Ugovoru Javni bilježnik N. Š. -B. iz I. ovjerila potpis tužitelja pod brojem, OV-15918/2002. dana 10. listopada 2010. g., te da se naloži tuženiku da tužitelju vrati nekretnine č kbr. 1470 O. Š. . od 2399 m2, č kbr. 1643 O. P. . od 2996 m2, č kbr. 1645 O. ispod P. od 834 m2, č kbr. 1648 O. ispod P. od 1252 m2, č kbr. 1755 O. ispod C. od 565 m2, č kbr. 2484/2 D. B. od 611 m2, č kbr. 2545 L. B. 2616 m2, č kbr. 2546/3 D. O. od 115 m2, č kbr. 3838 P. G. od 1003 m2 sve upisane u z.k. ul. 1704 k.o. Č ., č kbr. 2541 K., gospodarska zgrada, dvorište i pašnjak od 1633 m2, ku ć a i gospodarska zgrada od 235 m2, dvorište od 500 m2 i pašnjak od 898 m2, upisane u Z. ul. 1491 k.o. Č ., č kbr. 1289/9 L. Č . od 1499 m2, č kbr. 1289/11 L. B. od 2683m2, sve upisane u z.k. ul. 3296 k.o. M., na na č in da mu izda tabularnu ispravu podobnu da tužitelj u zemljišnim knjigama ishodi uknjižbu prava vlasništva na predmetnim nekretninama na svoje ime u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe, a u protivnom da ć e tabularnu ispravu zamijeniti ova presuda.

To č .II/ izreke tužitelj je dužan tuženiku nadoknaditi parni č ni trošak u iznosu od 4.375,00 kn.

Navedenu presudu pravodobnom žalbom pobija tužitelj zbog bitne povrede odredaba parni č nog postupka te pogrešno i nepotpuno utvr đ enog č injeni č nog stanja. Predlaže ovom sudu da pobijanu presudu preina č i na na č in da usvoji njegov tužbeni zahtjev ili da istu ukine i predmet vrati na ponovni postupak sudu prvog stupnja.

Na žalbu nije odgovoreno.

Žalba tužitelja nije osnovana.

Svoje stajalište o neosnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja kojim traži utvr đ enje da je opozvan Ugovor o darovanju sklopljen izme đ u parni č nih stranaka dana 10. listopada 2002.g. zbog osiromašenja tužitelja i nezahvalnosti tuženika te da mu tuženik vrati nekretnine koje su bile predmet tog Ugovora, prvostupanjski sud temelji na utvr đ enju da tuženik od vremena sklapanja tog Ugovora pa do sadašnjeg vremena nije prema tužitelju u č inio grubu nezahvalnost kakva je opisana u č l.494. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08. i 125/13. – dalje: ZOO) radi koje, sukladno citiranoj zakonskoj odredbi, darovatelj može opozvati darovanje. U odnosu na osiromašenje tužitelja kao razlog za opoziv, prvostupanjski sud osnovanim je ocijenio prigovor prekluzije podnošenja tužbe za opoziv budu ć i je č l.493. st.4. ZOO-a odre đ eno da darovatelj ne može opozvati darovanje i zahtijevati povrat dara ako je od predaje dara proteklo 10 godina za nekretnine, a da je u konkretnom slu č aju od sklapanja ugovora dana 10. listopada 2002.g. pa do podnošenja tužbe dana 24. studenog 2014.g. protekao propisani rok od 10 godina.

Obrazlažu ć i bitnu povredu odredaba parni č nog postupka iz č l.354. st.2. to č .11. Zakona o parni č nom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka USRH, 84/08., 96/08. – Odluka USRH, 123/08. -ispravak, 57/11., 148/11. - pro č iš ć eni tekst, 25/13. i 89/14. – Odluka USRH - dalje: ZPP) žalba ukazuje da prvostupanjski sud, iznose ć i razloge zbog kojih nisu ispunjeni uvjeti za opoziv zbog osiromašenja, navodi da tužitelj ima osobe koje su ga po zakonu dužne uzdržavati, a da pri tome ispušta iz vida da je ta osoba upravo tuženik koji to o č ito ne želi č initi. Isto tako kada navodi da ima sredstava za nužno uzdržavanje jer prima mirovinu u iznosu od 1.280,00 kn, prvostupanjski sud „potpuno zanemaruje utvr đ eno stanje stvari i iskaz tužitelja“ pri tome ukazuju ć i da je starije životne dobi koja zahtijeva dodatnu skrb te da bi za njega najidealniji bio smještaj u domu za starije i nemo ć ne što si iz mirovine ne može priuštiti.

Nadalje, tužitelj u žalbi tvrdi da je jasno da mu tuženik skrb koja bi odgovarala njegovom stanju i godinama ne želi pružiti, niti je voljan dopla ć ivati iznos za smještaj u domu što je i izjavio u iskazu danom u postupku dok je s druge strane preuzeo č itavu njegovu imovinu i ne želi je vratiti. Neto č nim smatra utvr đ enje prvostupanjskog suda da nisu ispunjeni uvjeti za opoziv zbog nezahvalnosti jer je i sam tuženik u svom iskazu izjavio da ne želi dopla ć ivati potrebni iznos za smještaj u domu za starije i nemo ć ne.

Pogrešno i nepotpuno utvr đ eno č injeni č no stanje žalba nalazi u pogrešnom zaklju č ku suda prvog stupnja da od vremena sklapanja Ugovora o darovanju nije došlo do osiromašenja tužitelja u opsegu propisanom č l.493. st.1. ZOO-a jer taj sud ispušta iz vida da je sada gotovo 13 godina stariji i da mu je potrebna dodatna skrb. Tvrdi da bi se dodatna skrb mogla ostvariti smještajem u domu za starije i nemo ć ne osobe koju si iz svoje mirovine ne može priuštiti, a da mu tuženik ne namjerava niti želi pružiti takvu dodatnu skrb. Zbog navedenog da nije to č no da se tuženik nije ogriješio o zakonskoj dužnosti uzdržavanja iz č l.284. i 292. Obiteljskog zakona, a prema kojima ga je upravo tuženik dužan uzdržavati, odnosno doprinositi za zadovoljenje njegovih potreba u onom dijelu u kojem mu za to nije dovoljna njegova imovina.

Ispitivanjem pobijane presude i stanje spisa predmeta utvr đ eno je da u prvostupanjskom postupku nije po č injena niti jedna bitna povreda odredaba parni č nog postupka na koje ovaj sud osnovom č l.365. st.2. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti, pa tako ni ona iz č l.354. st.2. to č .11. ZPP-a jer, protivno navodima žalbe, pobijana presuda nema nikakvih nedostataka radi kojih se ne bi mogla ispitati, niti su razlozi o odlu č nim č injenicama na kojima prvostupanjski sud temelji svoje materijalnopravno stajalište o neosnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja proturje č ni.

Naime, žalbene tvrdnje tužitelja da tuženik kao osoba koja ga je dužna uzdržavati to o č ito ne želi u č initi te da je i u svom iskazu jasno rekao da mu ne namjerava ni želi priuštiti skrb koja mu je potrebna, pa pla ć ati smještaj u domu za starije i nemo ć ne, te da je njemu potrebna dodatna skrb u vidu smještaja u takav dom za što mu nije dostatna mirovina, a kojim identi č nim navodima tužitelj obrazlaže i žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvr đ enog č injeni č nog stanja, nemaju nikakvog uporišta niti u iskazu samog tužitelja kao ni iskazu tuženika, a niti u cjelokupnoj procesnoj gra đ i na temelju koje je prvostupanjski sud utvr đ ivao odlu č ne č injenice za predmet spora.

Imaju ć i u vidu strana č ki iskaz samog tužitelja koji sebe ne opisuje kao staru i nemo ć nu osobu, a niti izražava bilo kakvu potrebu za smještajem u dom za starije i nemo ć ne kao jedinom adekvatnom skrbi, ve ć naprotiv isti č e da je č itav život radio i u poljoprivrednom doma ć instvu tuženika i da jednako i sada radi u doma ć instvu sina Ivice, prednje izneseni žalbeni navodi moraju se smatrati novim č injenicama koje tužitelj nije ovlašten isticati u žalbi kako to i odre đ uje odredba č l.352. st.1. ZPP-a.

Protivno navodima žalbe tuženik nije u svom iskazu „jasno“ rekao da tužitelju ne želi pla ć ati smještaj u domu niti mu priuštiti potrebnu skrb, ve ć upravo suprotno, iskazao je da je molio tužitelja da se vrati u ku ć u i da su mu vrata ku ć e uvijek otvorena te ga č eka njegova soba i kupaonica i sav prostor koji je koristio. Kako je sam tužitelj u svojem strana č kom iskazu iskazao da je u doma ć instvu tuženika imao sve što je bilo potrebno, da svojem sinu ne zamjera ništa, da je on dobar č ovjek, jednostavno za deset, te da nema nikakvih primjedbi na njegovo ponašanje, osnovano je prvostupanjski sud zaklju č io da nije bilo grube nezahvalnosti tuženika prema tužitelju.

Obzirom na naprijed iznesene strana č ke iskaze, tužitelj žalbenim navodima nije doveo u sumnju č injeni č no stanje utvr đ eno po prvostupanjskom sudu, time da žalbeni razlozi kojima tužitelj ukazuje da nema dovoljno sredstava za potrebnu skrb koju kao adekvatnom isti č e tek u žalbi, nisu ni odlu č ni za ocjenu pravilnosti i zakonitosti pobijane presude budu ć i je prvostupanjski sud utvrdio da je od sklapanja predmetnog Ugovora o darovanju do podnošenja tužbe protekao rok od 10 godina po isteku kojeg se više ne može tražiti povrat dara zbog osiromašenja te je iz tog razloga opoziv darovanja zbog osiromašenja ocijenio neosnovanim.

Ispitivanjem pobijane presude u pravcu pravilne primjene materijalnog prava na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti osnovom č l.365. st.2. ZPP-a, utvr đ eno je da je i pravilnom primjenom materijalnog prava valjalo odbiti tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti.

Naime, u odnosu na tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži utvr đ enje da je opozvan predmetni Ugovor o darovanju, valja re č i da se prema odredbi č l.496. ZOO-a darovanje opoziva pisanom izjavom upu ć enom obdareniku (stav 1.), te da potpis na izjavi mora biti ovjeren od strane javnog bilježnika (stav 2.). U konkretnom slu č aju tužitelj niti ne tvrdi da je opozvao darovanje na na č in kako to odre đ uje naprijed citirana zakonska odredba te da je izjavu o opozivu uru č io tuženiku. U č injeni č nom supstratu tužitelj navodi, citirano: „da zbog osiromašenja sukladno č l.493. i grube nezahvalnosti obdarenika sukladno č l.494. Zakona o obveznim odnosima, opoziva predmetni Ugovor o darovanju nekretnina te zahtijeva povrat dara“, no ni citiranom izjavom nije zadovoljena forma opoziva propisana č l.496. ZOO-a. Posljedica nepoštivanja propisanog oblika opoziva je da takav opoziv nema pravni u č inak u smislu č l.290. st.1. ZOO-a koji se na odgovaraju ć i na č in primjenjuje i za opoziv iako se radi o jednostranom aktu.

Obzirom da izjava o opozivu dana na naprijed opisani na č in ne proizvodi pravne u č inke opoziva, to je tužbeni zahtjev za utvr đ enje Ugovora o darovanju opozvanim ve ć samo stoga neutemeljen. Naime, tužbom za utvr đ enje se sukladno č l.187. st.1. ZPP-a samo utvr đ uje postojanje odnosno nepostojanje kakva prava ili pravnog odnosa ili istinitost odnosno neistinitost kakve isprave, te takva tužba nema konstitutivni karakter. Posljedi č no nije osnovan ni tužbeni zahtjev kojim tužitelj traži vra ć anje dara budu ć i da je obdarenik dužan vratiti dar (odnosno njegovu vrijednost) samo u slu č aju opoziva darovanja, a da tužitelj darovanje nije opozvao na na č in kako je to propisano č l.496. ZOO-a.

Kako je zbog naprijed iznesenog i pravilnom primjenom materijalnog prava valjalo odbiti tužbeni zahtjev, ovaj sud odbio je žalbu tužitelja kao neosnovanu i osnovom č l.368. st.2. ZPP-a potvrdio pobijanu presudu uklju č uju ć i i odluku o troškovima postupka koju sud prvog stupnja pravilno temelji na odredbi č l.154. st.1. u vezi č l.155. ZPP-a, a visinu troškova na mjerodavnim odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

U Varaždinu, 27. sije č nja 2016. godine

Predsjednica vije ć a:

Dubravka Bosilj v.r.