Rev-x-89/2015-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-x 89/15-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Općine Budinšćina, koju zastupa punomoćnik N. B., odvjetnik u N. M., protiv tuženika Općine Hrašćina, kojeg zastupa punomoćnik V. K.-Š., odvjetnik u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude i rješenja Županijskog suda u Zagrebu broj Gž- 1055/13-2 od 3. rujna 2014., kojom presudom je djelomično potvrđena presuda Općinskog suda u Zlataru broj P-670/11-75 od 30. listopada 2012., dok je rješenjem djelomično ukinuta presuda Općinskog suda u Zlataru broj P-670/11-75 od 30. listopada 2012. i preinačena prvostupanjska odluka o troškovima postupka, u sjednici održanoj 17. lipnja 2015.,

r i j e š i o j e:

Revizija tužitelja odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

„Platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi ovog suda posl. br. Ovr-409/02 od 18. ožujka 2002. godine, ukida se u cijelosti.

Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 115.705,00 kn u roku od 15 dana.“

Presudom suda drugog stupnja suđeno je:

„Odbija se djelomično žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Zlataru, poslovni broj P-670/11-75, od 30. listopada 2012. godine u dijelu izreke, odjeljak prvi, kojim je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Općinskog suda u Zlataru posl. br. Ovr-409/02 od 18. ožujka 2002. godine (ispravno rješenje o ovrsi Općinskog suda u Zlataru posl. br. Ovr-409/02 od 18. ožujka 2002. godine) ukinut pod toč. I. i III.“

Rješenjem suda drugog stupnja odlučeno je:

„I Ukida se presuda Općinskog suda u Zlataru, posl. br. P-670/11-75, od 30. listopada 2012. godine u dijelu izreke, odjeljak prvi, kojim je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Općinskog suda u Zlataru posl. br. Ovr-409/02 od 18. ožujka 2002. godine (ispravno rješenje o ovrsi Općinskog suda u Zlataru posl. br. Ovr-409/02 od 18. ožujka 2002. godine) ukinut pod toč. II.

II Preinačava se odluka o trošku sadržana u izreci presude Općinskog suda u Zlataru, posl. br. P-670/11-75, od 30. listopada 2012. godine, odjeljak drugi i rješava:

Odbija se zahtjev za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 57.379,00 kn (pedesetsedamtisućatristosedamdesetdevetkuna) kao neosnovan.“

Protiv drugostupanjske presude i rješenja tužitelj je podnio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom Vrhovnom sudu Republike Hrvatske da reviziju prihvati, preinači pobijanu drugostupanjsku odluku i prvostupanjsku presudu i prihvati tužbeni zahtjev u cijelosti. Podredno je predložio reviziju prihvatiti, ukinuti pobijanu drugostupanjsku i prvostupanjsku odluku i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija nije dopuštena.

Postupak u ovoj pravnoj stvari pokrenut je prijedlogom za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave radi naplate iznosa od ukupno 307.659,00 kuna. Prvostupanjski sud je na temelju tog prijedloga za ovrhu donio rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave broj Ovr-409/02 18. ožujka 2002.. Uz prijedlog za ovrhu ovrhovoditelj je dostavio izvod iz poslovnih knjiga iz kojeg proizlazi da se njegova tražbina temelji na 4 računa koje ovršenik nije podmirio nakon dospjelosti. Rješenjem Općinskog suda u Zlataru stavljeno je izvan snage rješenje tog suda broj Ovr-409/02 od 18. ožujka 2002. u dijelu u kojem je određena ovrha i odlučeno je da će se postupak nastaviti kao povodom prigovora protiv platnog naloga, nakon čega je postupak vođen po odredbama Zakona o parničnom postupku.

Dakle, ukupni iznos tražbine tužitelja u ovom postupku 307.659,00 kuna predstavlja ukupan zbroj tražbina tužitelja prema tuženiku po 4 različita računa, odnosno ukupan zbroj tražbina tužitelja prema tuženiku po različitim pravnim osnovima i to: tražbine po računu broj 123/99 od 2. srpnja 1999. (list 24 spisa) u iznosu od 123.396,00 kuna, tražbine po računu broj 224/99 od 8. listopada 1999. (list 25 spisa) u iznosu od 64.864,00 kune, tražbine po računu broj 177/00 od 13. srpnja 2000. (list 26 spisa) u iznosu od 23.878,00 kuna te tražbine po računu broj 1665/01 od 30. kolovoza 2001. (list 27 spisa) u iznosu od 95.521,00 kunu.

Prema odredbi čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08 i 5711 – dalje: ZPP), koji se u ovom postupku primjenjuje na temelju odredbe čl. 102. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 25/13) stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude:

1. ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 200.000,00 kuna,

2. ako je presuda donesena u sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa,

3. ako je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama čl. 373.a i čl. 373. b ZPP.

Odredbom čl. 37. st. 2. ZPP propisano je da ako zahtjevi u tužbi proizlaze iz raznih osnova da se vrijednost predmeta spora određuje prema vrijednosti svakog pojedinog zahtjeva.

S obzirom da tužitelj u ovom postupku svoju tražbinu, odnosno ukupni novčani zahtjev prema tuženiku temelji na četiri različita računa, koji sam za sebe predstavljaju posebne pravne osnove, odnosno zahtjeve, to se vrijednost predmeta spora u ovom postupku, sukladno citiranoj odredbi čl. 37. st. 2. ZPP, ne određuje se prema ukupnom zbroju vrijednosti pojedinih istaknutih zahtjeva, odnosno računa, nego iznos svakog pojedinog računa predstavlja samostalni zahtjev određen upravo visinom tog računa.

Budući da vrijednost predmeta spora niti po jednom zahtjevu, odnosno niti po jednom od 4 računa, ne prelazi iznos od 200.000,00 kuna to revizija tužitelja nije dopuštena po vrijednosnom kriteriju iz odredbe čl. 382. st. 1. točka 1. ZPP. U ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene niti zakonske pretpostavke za redovnu reviziju propisane čl. 382. st. 1. točka 2. i točka 3. ZPP.

Ovdje također treba navesti da prema ocjeni ovoga suda iz navoda tužitelja iznesenih u reviziji ne proizlazi da je revident protiv drugostupanjske presude podnio izvanrednu reviziju s smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP jer u reviziji nije određeno naznačio pravno pitanje zbog kojega se revizija podnosi uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koja se na njega odnose niti u reviziji nisu određeno izloženi razlozi zbog kojih podnositelj smatra da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Zbog navedenog je, na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP i čl. 392.b st. 2. ZPP, odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 17. lipnja 2015.

Predsjednik vijeća:

Željko Glušić, v.r.