I Kž-57/2003-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 57/03-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić, kao predsjednice vijeća, te mr. Branka Zmajevića i Milivoja Mikora, kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Vojimira Katića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. M. K. zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ u vezi čl. 25. Zakona o izmjenama dopuna KZ, odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Splitu od 5. prosinca 2002. godine, br. K 99/02, u sjednici održanoj 12. ožujka 2003. godine, u prisutnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Nade Parfenjuk,

p r e s u d i o j e:

Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni i oduzimanju predmeta, te se opt. M.K. za kazneno djelo iz čl. 173. st. 2. KZ u vezi čl. 25. Zakona o izmjenama i dopunama KZ ("Narodne novine", broj 129/00) zbog kojeg je na kaznu zatvora u trajanju od jedne prvostupanjskom presudom proglašen krivim osuđuje

godine i pet mjeseci, u koju kaznu mu se, po čl. 63. KZ, uračunava vrijeme provedeno u pritvoru od 10. kolovoza 2002. godine, pa nadalje.

Temeljem čl. 80. KZ od optuženog se oduzima opojna droga i to "piz" heroina težak 0,10 grama, 4 male PVC vrećice s 0,39 grama heroina, PVC vrećica s 0,74 grama heptanona, 4 vrećice smljevenih tableta heptanona ukupne težine 27,49 grama i 1 bočica s tabletama heptanona teškim 0,77 grama, koja droga će se po pravomoćnosti presude uništiti.

Obrazloženje

Županijski sud u Splitu proglasio je krivim opt. M.K. zbog kaznenog djela zlouporabe opojnih droga iz čl. 173. st. 2. KZ u vezi čl. 25. Zakona o izmjenama i dopunama KZ i izrekao mu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine.

Temeljem čl. 173. st. 7. KZ određeno je da se od optuženog oduzima opojna droga koja je bila predmet kaznenog postupka i koja će se po pravomoćnosti presude uništiti.

Protiv te presude žali se državni odvjetnik zbog odluke o kazni i odluke o oduzimanju opojne droge, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u odluci o kazni i optuženom

I Kž 57/03-3

izreče kazna zatvora u primjerenijem trajanju, te da se preinači u odluci o oduzimanju opojne droge navođenjem vrste i količine droge koja se oduzima.

Spis je dostavljen državnom odvjetniku da ga razgleda.

Žalba je osnovana.

Prilikom odmjeravanja kazne prvostupanjski sud je optuženom cijenio kao otegotno njegovu dosadašnju osuđivanost zbog istovrsnog kaznenog djela, dok mu je kao olakotno uzeo u obzir smanjenu ubrojivost prilikom izvršenja djela, te loše zdravstveno stanje i okolnost da je dugogodišnji ovisnik o drogi i da živi u teškim materijalnim uvjetima. Pravilno državni odvjetnik u svojoj žalbi navodi da u prvostupanjskoj presudi ranija osuđivanost optuženog i to u dva navrata nije našla dovoljno odraza prilikom odmjeravanja kazne. Pored toga, relativno veća količina droge koja je kod optuženog pronađena, podešena za uličnu prodaju, trebala se cijeniti kao značajna otegotna okolnost. Nadalje državni odvjetnik s pravom tvrdi da je optuženi sam svojim ponašanjem doprinio teškim materijalnim prilikama u kojima živi. Nedvojbeno je da količina droge koja je nađena kod optuženog značajnije ugrožava dobra zaštićena ovim kaznenim djelom, a zločinačka volja optuženog osobito je izražena kroz raniju osuđivanost što ukazuje na njegovu izraženu upornost pri izvršenju djela. Ono što je optuženog pokrenulo na izvršenje djela je isključivo zarada, pa je time i njegova krivnja veća.

Obzirom na tako utvrđene okolnosti, značajne za odmjeravanje kazne, kada se one pravilno vrednuju, ovaj drugostupanjski sud smatra da kazna zatvora u trajanju od jedne godine i pet mjeseci u konkretnom slučaju će ostvariti svrhu kažnjavanja iz čl. 50. KZ.

Državni odvjetnik je u pravu, kada tvrdi, da je pri odlučivanju i oduzimanju droge sud trebao precizno odlučiti o količinama droge koja se oduzima, a za koju je nedvojbeno utvrđeno da je predmet ovog kaznenog postupka. Radi toga je to učinio ovaj sud drugog stupnja i to na temelju odredbe čl. 80. KZ.

Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 379. ZKP ovaj sud nije našao da bi bile počinjene bitne povrede odredaba kaznenog postupka ili povrede kaznenog zakona na štetu optuženog.

Zbog svega navedenog trebalo je na temelju odredbe čl. 390. ZKP odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 12. ožujka 2003. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Vojimir Katić, v.r.

Vesna Vrbetić, v.r.