I Kž-537/2015-5 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 537/2015.-5

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ranka Marijana kao predsjednika vijeća te doc. dr. sc. Marina Mrčele i Senke Klarić-Baranović kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Maje Ivanović Stilinović kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog Đ. Đ., zbog kaznenog djela iz članka 91. točke 1. Kaznenog zakona, odlučujući o žalbi osuđenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Puli - Pola od 7. rujna 2015. broj Kv-189/15. (K-27/10.), u sjednici održanoj 1. lipnja 2017.,

r i j e š i o j e:

Odbija se žalba osuđenog Đ. Đ. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Puli - Pola, na temelju članka 506. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13. i 152/14. - dalje u tekstu: ZKP/08.), odbačen je zahtjev osuđenog Đ. Đ. za obnovu kaznenog postupka dovršenog pravomoćnom presudom koju čine presuda Županijskog suda u Puli - Pola od 27. listopada 2010. broj K-27/10., presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 10. ožujka 2011. broj I Kž 1090/10.-6 i presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 9. studenoga 2011. broj III Kž 8/11.-4 kojom je Đ. Đ. proglašen krivim zbog počinjenja kaznenog djela teškog ubojstva iz članka 91. točke 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03. - Odluka Ustavnog suda, 105/04., 84/05., 71/06., 110/07. i 152/08. - dalje u tekstu: KZ/97.) i na temelju te zakonske odredbe, utvrđena mu je kazna zatvora u trajanju od dvadeset godina te uzeta kao utvrđena kazna zatvora u trajanju od jedne godine i devet mjeseci iz opozvane uvjetne osude primijenjene u pravomoćnoj presudi Općinskog suda u Puli - Pola od 21. studenoga 2006. broj K-581/06. pa je Đ. Đ. osuđen na jedinstvenu kaznu dugotrajnog zatvora u trajanju od dvadeset i jednu godinu.

Protiv tog rješenja osobnu žalbu podnio je osuđeni Đ. Đ., ne navodeći izričito žalbene osnove, a iz čijeg sadržaja proizlazi prijedlog da se prvostupanjsko rješenje ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

I Kž 537/2015.-5

Iz sadržaja žalbe proizlazi i prijedlog osuđenika da ga se pozove na sjednicu vijeća. Međutim, budući da se, sukladno članku 495. ZKP/08., na postupak odlučivanja o žalbi na rješenje ne primjenjuju odredbe članka 475. ZKP/08., koje propisuju obvezu izvještavanja stranaka o sjednici drugostupanjskog vijeća u povodu odlučivanja o žalbi na presudu, kada to pravodobno zatraže, to osuđenik nije obaviješten o održavanju sjednice vijeća niti mu je na njoj osigurana nazočnost.

Spis je, u skladu s odredbom članka 495. ZKP/08. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08. dostavljen na dužno razgledanje Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Žalba nije osnovana.

Osuđenik u žalbi ističe da on nije alkoholičar, a niti „umanjeno“ ubrojiva osoba, kao što je to utvrđeno u psihijatrijskom vještačenju, već da je dobra osoba koja nikada nije imala neki konflikt ili razmirice. U prilog tome ističe da mu nedostaje njegov sin, da pati zbog svega, ali i da treba uzeti u obzir i njegovu istinu, odnosno sve ono što mu se sve događalo prije ovog nesretnog događaja, a to potvrđuje i pismo njegove kćeri.

Protivno tim žalbenim navodima, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da osuđenik nije naveo niti jednu novu činjenicu koja bi dovela u pitanje rezultate provedenog psihijatrijskog vještačenja, a time i njegovu ubrojivost u vrijeme počinjenja kaznenog djela. Tim vještačenjem je utvrđeno da osuđenik ima disocijalni poremećaj ličnosti, da je ovisan o alkoholu kao i da boluje od psihoorganskog sindroma uzrokovanog uzimanjem alkohola, a da se u vrijeme počinjenja kaznenog djela nalazio u posebnom afektivnom stanju i bio smanjeno ubrojiv. Osuđenikova naknadna spoznaja da kazneno djelo koje je on počinio ne bi mogla počiniti normalna osoba predstavlja subjektivnu ocjenu njegovog psihičkog stanja u vrijeme počinjenja kaznenog djela, a takav značaj ima i u žalbi istaknute tvrdnje da je on dobra osoba koja nije nikada imala konflikt ili razmiricu, da mu nedostaje sin i da pati zbog toga. Stoga se ne radi o novoj činjenici koja bi dovela u pitanje njegovu ubrojivost, a samim time da bi bila prikladna, sama za sebe ili u vezi s prijašnjim dokazima, prouzročiti njegovo oslobođenje ili osudu po blažem zakonu.

Tijekom postupka nije bilo sporno ni da je osuđenik sa svojom djecom bio u dobrim odnosima i da je imao pozitivne osjećaje prema njima, a to proizlazi iz pravomoćne presude kojom je osuđen. Zbog toga niti pismo njegove kćeri koje osuđenik prilaže zahtjevu za obnovu kaznenog postupka i koje svjedoči o odnosu njegove kćeri prema njemu ne predstavlja prikladan dokaz koji dovodi u sumnju pravilnost i potpunost činjeničnog stanja utvrđenog u pravomoćnoj presudi, a što bi onda rezultiralo njegovim oslobođenjem ili osudom po blažem zakonu.

Prema tome, imajući na umu sve izloženo, ocjena je i ovog drugostupanjskog suda da se u konkretnoj situaciji ne radi o novim činjenicama ili novim dokazima koji bi sami za sebe ili u vezi s prijašnjim dokazima bili prikladni da prouzroče oslobođenje osuđenika ili njegovu osudu po blažem zakonu pa je prvostupanjski sud na temelju članka 506. stavka 1. ZKP/08. pravilno odbacio zahtjev osuđenika za obnovu kaznenog postupka.

I Kž 537/2015.-5

Budući da žalbenim navodima osuđenog Đ. Đ. nije dovedena u sumnju pravilnost i zakonitost prvostupanjskog rješenja, a niti su njegovim ispitivanjem nađene povrede na koje drugostupanjski sud sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08. pazi po službenoj dužnosti, to je, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 1. lipnja 2017.

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

Maja Ivanović Stilinović, v. r.

Ranko Marijan, v. r.