I Kž-610/2009-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 610/09 - 4

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenome od sudaca Vrhovnoga suda Ranka Marijana, kao predsjednika vijeća, te Damira Kosa, Miroslava Šovanja, Vesne Vrbetić i Dražena Tripala kao članova vijeća i više sudske savjetnice Sande Janković, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog I. P. zbog kaznenog djela iz 173. st. 2. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 110/97; broj 27/98; broj 50/00; broj 129/00; broj 51/01; broj 105/04; broj 84/05; broj 71/06 i broj 110/07– u daljnjem tekstu Kazneni zakon), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Splitu od 27. travnja 2009. godine, broj K-25/09, u sjednici održanoj dana 01. rujna 2009. godine, u nazočnosti zamjenice Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Višnje Lončar,

p r e s u d i o j e :

Žalba optuženog I. P. odbija se kao neosnovana te se potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom proglašen je krivim I. P. što je počinio kazneno djelo iz čl. 173. st. 2. Kaznenog zakona, za koje mu je temeljem istih zakonskih propisa utvrđena kazna zatvora u trajanju od tri godine. Optuženiku je temeljem čl. 69. st. 1. opozvana uvjetna osuda primijenjena na kaznu zatvora u trajanju jedne godine i šest mjeseci, izrečena pravomoćnom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 9. ožujka 2006. godine, broj KMP-160/04, nakon čega je primjenom odredbe čl. 60. st. 2. toč. c/ Kaznenog zakona I. P. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od četiri godine, u koju mu je temeljem čl. 63. st.1. Kaznenog zakona uračunato vrijeme provedeno u pritvoru od 04. rujna 2008. godine pa nadalje. Od optuženika je temeljem čl. 173. st. 7. Kaznenog zakona oduzetao 4,35 grama heroina i 0,70 grama matamfetamina te ostali predmeti oduzeti uz potvrdu. Istom pravnom osnovom, iako bi ispravno bilo pozivom na čl. 463. Zakona o kaznenom postupku, oduzeto je od A. K., svjedoka u ovom postupku, 0,28 grama heroina.

I Kž 610/09 - 4

Prema optuženiku je temeljem čl. 76. st. 2. u svezi s čl. 75. st. 3. Kaznenog zakona primijenjena sigurnosna mjera obaveznog liječenja od ovisnosti o opojnim drogama koja može trajati dok za to postoje razlozi zbog kojih je izrečena, ali ne dulje od prestanka izvršenja kazne zatvora. Također, od optuženog P. je temeljem čl. 82. Kaznenog zakona u svezi s čl. 466. Zakona o kaznenom postupku oduzeta imovinska korist ostvarena kaznenim djelom u iznosu 74.833,00 kuna, dok je u odnosu na troškove kaznenog postupka optuženi P. temeljem čl. 122. st. 4. Zakona o kaznenom postupku djelomično oslobođen obaveze plaćanja troškova nastalih tijekom postupka, dok je temeljem čl. 122. st. 1. u svezi s čl. 119. st. 2. toč. 6. Zakona o kaznenom postupku, koji pravni osnov je u prvostupanjskoj presudi morao biti naveden, obavezan platiti troška suda u paušalnom iznosu od 1.500,00 kuna.

Protiv ove presude žalbu je podnio optuženi I. P. po branitelju F. G., odvjetniku iz S.. Žali se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja te kako to proizlazi iz obrazloženja žalbe i zbog odluke o kazni. Predlaže da se pobijana presuda preinači i žalitelja osudi na daleko blažu kaznu zatvora.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Sukladno čl. 373. st. 1. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj 110/97.; broj 27/98.; broj 58/99.; broj 112/99; broj 58/02.; broj 143/02. i broj 115/06 – u daljnjem tekstu Zakon o kaznenom postupku), spis predmeta dostavljen je Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na dužno razgledanje.

Žalba optuženog P. nije osnovana.

Nije u pravu optuženi kada tvrdi da je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 1. toč. 9. i 11. Zakona o kaznenom postupku.

Naime, u ovoj presudi prvostupanjski sud nije prekoračio optužbu kada je utvrdio da je optuženik vršio prodaju droge u vremenu kako mu je inkriminirano „od druge polovice 2007. godine pa do rujna 2008. godine“, za koje vrijeme je, kako to sam optuženik priznaje pred istražnim sucem, vrši prodaju droge heroina svakodnevno u količini od po pet pizeva, svaki u vrijednosti od po 100,00 kuna. Oznaka početka inkriminiranog razdoblja u izreci presude kao „početak rujna 2007. godine“ predstavlja dopušteno i u granicama optuženja moguće preciznije utvrđenje termina započinjanja kriminalne aktivnosti.

Na takvo ispravno utvrđenje i imajući u vidu opisanu obranu optuženika, koju prihvaća i Vrhovni sud Republike Hrvatske kao istinitu i točnu, a kasnije izmijene smatra samo pokušajem umanjenja njegove kaznene odgovornosti, prvostupanjski sud ispravno u smislu čl. 466. Zakona o kaznenom postupku po slobodnoj ocjeni za koju je dao valjane razloge i razmjere, utvrđuje postignutu imovinsku korist,koju pozivom na odredbu čl. 82. Kaznenog zakona i oduzima optuženiku.

U odnosu na tvrdnju žalbe o postojanju bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 1. toč. 11. Zakona o kaznenom postupku optuženik parafrazira tekst zakona bez da preciznije određuje u čemu bi sa sastojala ova bitna povreda.

I Kž 610/09 - 4

U odnosu na utvrđeno kriminalno razdoblje u kome je optuženik postupao na način kako je to navedeno u izreci prvostupanjske presude, prvostupanjski sud je dao jasne i uvjerljive razloge zašto prihvaća obranu kako ju je optuženik iznio pred istražnim sucem (list 22. spisa) kao istinitu i točnu. Upravo u toj obrani, suprotno tvrdnji žalbe on je jasno i nedvosmisleno odredio svoju kriminalnu aktivnost kao prodaju po pet pizeva droge heroin po cijeni od po 100,00 kuna svaki dan u vremenu od jedne godine unazad. Kako je obranu iznosio 4. rujna 2008. godine, to ispravno smatra utvrđenim prvostupanjski sud da je on sa takvom aktivnošću započeo početkom rujna 2007. godine.

U odnosu na odluku o kazni, prvostupanjski sud je ispravno utvrdio sve odlučne činjenice važne za proces individualizacije kazne i to kako olakotne tako i otegotne te je zatim ispravnim vrednovanjem tako utvrđenih okolnosti utvrdio optuženiku za počinjeno kazneno djelo iz čl. 173. st. 2. Kaznenog zakona minimalnu zakonom propisanu kaznu zatvora u trajanju od tri godine. Nakon toga, kako je ovo kazneno djelo počinjeno u vrijeme provjeravanja određeno ranijom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, u kojoj je bila primijenjena uvjetna osuda, prvostupanjski sud je ispravno opozvao ovu uvjetnu osudu i utvrdio kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci, nakon čega je primjenom odredaba o odmjeravanju kazne za kaznena djela u stjecaju, vodeći računa o ukupnoj kriminalnoj količini kao i osobi optuženika, osudio ga na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od četiri godine, koju jedinstvenu kaznu i ovaj sud smatra primjerenom. Navodi istaknuti u žalbi optuženika nisu doveli u sumnju ispravnost odluke prvostupanjskog suda.

Odluka o oduzimanju imovinske koristi i sigurnosnim mjerama temelji se na ispravno utvrđenom činjeničnom stanju i valjanoj primjeni zakona.

Prema tome, kako ne postoje razlozi zbog kojih optuženik pobija prvostupanjsku presudu, a kako pri ispitivanju pobijane presude nisu nađene povrede zakona iz čl. 379. st. 1. Zakona o kaznenom postupku, na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju čl. 387. Zakona o kaznenom postupku presuditi kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 01. rujna 2009. godine.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Sanda Janković, v. r.

Ranko Marijan, v.r.