Croatian Supreme Court partially allows appeal on lawyer fee calculation based on case value thresholds.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia partially granted the defendant's appeal against a second-instance judgment regarding litigation costs. The defendant argued that the lower court incorrectly applied the lawyer fee tariff, calculating fees based on a lower value bracket instead of the actual case value of over 30 million kn. The court agreed that the correct tariff schedule required a higher fee calculation for the specific case value, ordering the plaintiff to pay the difference in costs. However, the appeal was rejected in part because the defendant failed to substantiate a claim for a portion of the costs exceeding the corrected calculation.
Legislator headnote
AI generatedZakon o parničnom postupku; Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika: The Supreme Court established that lawyer fees must be calculated according to the specific tariff schedule applicable to the actual value of the disputed matter, rejecting lower bracket calculations that result in reduced compensation for the legal representative.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
Broj: Revt 130/13-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu, u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja i dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja T. d.d. Z., protiv tuženika Stečajna masa T. d.d. u stečaju Z., kojeg zastupa punomoćnik P. G., odvjetnik u Z., radi utvrđenja osporene tražbine, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br. Pž-6371/09-
6 od 10. listopada 2012., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-2600/03-43 od 17. prosinca 2007., u sjednici vijeća 13. studenoga 2013.,
r i j e š i o j e:
Djelomično se prihvaća revizija tuženika te se preinačava presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br. Pž-6371/09-6 od 10. listopada 2012. u dijelu pod toč. II. izreke gdje je odbijen zahtjev za naknadu troškova postupka u iznosu od 682.666,86 kn i odlučuje:
Nalaže se tužitelju T. d.d. Z. da tuženiku Stečajnoj masi T. d.d. u stečaju Z. naknadi i daljnji trošak postupka u iznosu od 438.666,96 kn, u roku od 8 dana.
U preostalom dijelu revizija tuženika se odbija kao neosnovana.
Obrazloženje
Presudom suda prvoga stupnja odbijen je zahtjev tužitelja kojim je traženo da se utvrdi da postoji tražbina tužitelja prema tuženiku u iznosu od 30.374.958,53 kn, III isplatnog reda tražbina viših isplatnih redova (toč. I.). Ujedno je naloženo tužitelju da tuženiku nadoknadi parnične troškove u iznosu od 1.220.000,00 kn.
Drugostupanjskom presudom djelomično je odbijena žalba tužitelja i potvrđena je prvostupanjska presuda u dijelu pod toč. I., te u dijelu pod toč. II. gdje je naloženo tužitelju tuženiku nadoknaditi troškove postupka u iznosu od 537.333,14 kn (toč. I.). Ujedno je djelomično prihvaćena žalba tužitelja i preinačena je prvostupanjska presuda u dijelu pod toč.
II. kojim je tužitelju naloženo da tuženiku plati troškove postupka u iznosu od 682.666,86 kn, te je u tom dijelu odbijen zahtjev tuženika.
Protiv presude suda drugoga stupnja tuženik je pravodobno podnio reviziju iz čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 148/11 – dalje: ZPP), u vezi čl. 400. st. 1. ZPP, a zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Tuženik predlaže da se revizija prihvati i da se tužitelja obveže da tuženiku nadoknadi daljnji trošak postupka u iznosu od 438.666,86 kn, dok je u preostalom dijelu zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka u iznosu od 244.000,00 kn neosnovan.
Na reviziju nije odgovoreno.
Revizija tuženika je osnovana.
Drugostupanjski sud je preinačujući prvostupanjsku odluku o troškovima postupka utvrdio da tuženiku pripada pravo na naknadu troškova podneska od 20. srpnja 2005. (Tbr. 8. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika – „Narodne novine br. 91/94, 37/05, 59/07, dalje Tarifa) u visini od 6075 bodova, te naknadu troškova za pristup odvjetnika na rasprave prema Tbr. 9. toč. 1. Tarife i to za rasprave održane 7. listopada 2003., 4. travnja 2005., 14. lipnja 2005., 12. listopada 2005., 22. ožujka 2006., 14. ožujka 2007. i 12. prosinca 2007. i to za svaku raspravu po 6075 bodova.
Osnovano revident ukazuje da je u konkretnom slučaju pogrešno primijenjena Tarifa i to odredba Tbr. 7. toč. 1., a kada je sud priznao tuženiku troškove postupka u visini od 6075 bodova za svaku poduzetu radnju.
Naime, vrijednost predmeta spora iznosila je 30.374.958,53 kn, pa prema odredbi Tbr. 7. toč. 1. Tarife za svaku poduzetu radnju po odvjetniku tuženiku pripada po 10000 bodova, a ne 6075 bodova, kako je to utvrdio drugostupanjski sud.
U konkretnom slučaju tuženik ima pravo na iznos od 10.000.000,01 kn, pored naknade od 7500 bodova obračunate za raspon vrijednosti spora do 10.000.000,00 kn, obračunati naknadu od 1 boda na svakih daljnjih započetih 5.000,00 kn, ali ne više od 10000 bodova. Ako bi se prihvatilo tumačenje drugostupanjskog suda, tada bi stranka ima pravo na naknadu troškova zastupanja po odvjetniku u većem iznosu kod vrijednosti predmeta spora od 10.000.000,00 kn, nego u slučaju kada vrijednost iznosi tri puta više, kao što je slučaj u ovom predmetu.
Stoga prema odredbi čl. 154. st. 1. ZPP u vezi čl. 155. ZPP tuženiku pripada za svaku radnju poduzetu po odvjetniku ukupno 10000 bodova, pa kako je drugostupanjski sud ocijenio da su potrebnim za vođenje postupka bile ukupno 8 odvjetničkih radnji (sastav jednog podneska i zastupanje na ukupno 7 rasprava), to tuženiku pripada pravo na naknadu 80000 bodova, što pomnoženo s vrijednošću boda od 10,00 kn, te uvećano za iznos poreza na dodanu vrijednost od 22%, koja je stopa vrijedila u vrijeme zaključenja rasprave, to tuženiku pripada ukupan trošak postupka u iznosu od 976.000,00 kn.
Kako je drugostupanjski sud potvrdio prvostupanjsku presudu glede troškova postupka za iznos od 537.333,14 kn, to je valjalo preinačiti pobijanu odluku u toč. II. na temelju odredbe čl. 395. st. 1. ZPP u vezi čl. 400. st. 3. ZPP, te dosuditi tuženiku i daljnji trošak od 438.666,86 kn.
U preostalom dijelu za iznos od 244.000,00 kn valja je reviziju tuženika odbiti na temelju odredbe čl. 393. ZPP u vezi čl. 400. st. 3. ZPP.
Trošak sastava revizije tuženiku nije dosuđen, budući da tuženik nije određeno postavio zahtjev za naknadu tog troška.
U Zagrebu 13. studenoga 2013.
Predsjednik vijeća:
Željko Glušić, v.r.