Rev-559/1993-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 559/1993-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića kao predsjednika vijeća, te Đorđa Bjegovića, Radomire Felicijn Maoduš, Borisa Guttmanna i Stanka Hautza kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice J.D. iz K. br. …, sada u K., koju zastupa punomoćnik F.Đ., advokat iz K. protiv tuženih J.A. i J.Z. oboje iz K. br. …, koje zastupa punomoćnik K.V., advokat iz K., radi utvrđenja prava vlasništva i predaja nekretnina u posjed, rješavajući reviziju tuženih izjavljenu protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Bjelovaru od dana 21. studenog 1991. godine pod poslovnim brojem Gž-2205/91 kojom je djelomično potvrđena presuda Općinskog suda u Koprivnici od dana 25. lipnja 1991. godine pod poslovnim brojem PI-248/90, u sjednici održanoj dana 20. veljače 1994.,

p r e s u d i o j e:

Prihvaća se revizija tuženih pa se preinačuje paresuda Okružnog suda u Bjelovaru od dana 21. studenog 1991. godine pod poslovnim brojem Gž-2205/91 i presuda Općinskog suda u Koprivnici od dana 25. lipnja 1991. godine pod poslovnim brojem PI-248/90 na način da se odbija zahtjev tužiteljice kojom traži da se utvrdi da je gradnjom stekla pravo vlasništva u 2/8 dijela č.k.br. 365/2 kuća i gospodarski objekti sa 750 čhv upisana u z.k.ul.br.2096/ k.o. K., te 2/8 dijela vlasništva zgrade sagrađene na č.k.br.12702 sa 172 m5 upisane u z.k.ul.br. 6007 k.o. K..

O b r a z l o ž e n j e

Pravomoćnom presudom Okružnog suda djelomično je potvrđena presuda Općinskog suda kojom je utvrđeno da je tužiteljica gradnjom stekla pravo vlasništva u 2/8 dijela č.k.br.365/2 kuća i gospodarski objekti sa 750 čhv upisana u z.k.ul.br. 2096 k.o. K., te 2/8 č.k.br.12702 sa 172 m5 upisane u z.u. 6007 k.o. K.. dijela vlasništva zgrade sagrađena na

Protiv ove pravomoćne presude suda drugog stupnja reviziju su izjavili tuženi zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka te zbog pogrešne primjene materijalnog prava uz prijedlog da se rješenjem prihvati revizija te da se presuda prvog i drugog stupnja ukinu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenju u koliko nema uvjeta za preinačenje pobijane presude na način da se odbije tužbeni zahtjev u cijelosti.

U smislu odredbe iz čl. 390. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91 i 91/92, u daljnjem tekstu: ZPP) sud prvog stupnja je reviziju tuženih dostavio tužteljici i nadležnom državnom odvjetniku.

Tužiteljica je u svom odgovoru na reviziju tuženih osporila revizijske navode uz prijedlog da revizija bude odbijena kao neosnovana, dok se Državni odvjetnik Republike Hrvatske o reviziji tuženih nije izjasnio.

Revizija je osnovana.

Iza pokojnog J.J., supruga tužiteljice u ovoj parnici J.D., a sina tužene J.A. i oca tuženika J.Z., dana 28.11.1986. godine doneseno je rješenje o nasljeđivanju. Tim rješenjem utvrđeno je da njegovu ostavinsku imovinu sačinjavaju nekretnine upisane u z.ul.br. 2096 k.o. K. u 1/4 dijela te izvanknjižni dio nekretnina upisanih u k.o. K. i to č.k.br. 365/2 kuća i dvor sa 375 čhv, livada u selu sa 375 čhv u 1/4 dijela kao i izvanknjižno vlasništvo nekretnina u 1/2 dijela upisanih u k.o. K. i k.o. K.. Temeljem zakona, a nakon što se kćerka pok. ostavitelja J.J., G.M. odrekla svog nasljednog dijela, sud je proglasio za nasljednike i to svakog u 1/2 dijela ostavinske imovine, suprugu ostavitelja, tužiteljicu u ovoj parnici i sina ostavitelja, tuženika u ovoj parnici J.Z..

Godine 1990. tužiteljica pokreće parnicu kojom traži da se utvrdi da je ona tijekom trajanja bračne zajednice sa pok. ostaviteljem J.J. stekla i daljnji suvlasnički dio nekretnina koje su predmet ostavinske imovine.

Dakle, spornim se postavilo pitanje da li je tužiteljica tijekom trajanja bračne zajednice, radom sa svojim bračnim drugom, sada pok. J.J.,. stekla i vlasnički udio u nekretninama pobliže označenim u dispozitivu presude ovog suda.

Nije sporno u ovoj fazi postupka da su sada pok. J.J.i tužiteljica bili u braku od 1950. godine. Međutim, također nije sporno da su nekretnine koje su predmet ovog parničnog spora bile utvrđene kao sastavni dio ostavinske imovine pok. J.J..

Pravilno se sud drugog stupnja tijekom rješenja o zahtjevu tužiteljice pozvao na odredbe iz čl. 231. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine", broj 52/71 i 47/78, u daljnjem tekstu: ZN) prema kojoj zakonskoj odredbi pravomoćno rješenje o nasljeđivanju veže stranke koje su učestvovale u postupku ostavinske rasprave, ukoliko im nije priznato pravo da svoj zahtjev ostvaruju u parnici. Prema ovoj zakonskoj odredbi pravomoćno rješenje o ivanju ima karakter res iudicate, ukoliko strankama nije priznato pravo da svoj zahtjev nasljeđ

ostvaruju u parnici, ali samo u odnosu na osobe koje su sudjelovale u postupku raspravljanja ostavine.

Stoga kada među nasljednicima u ostavinskom postupku nije bilo spora o veličini ostavinske imovine, a niti spora i veličini nasljednog dijela ostavinske imovine, pa nije bili niti upućivanja u parnicu, pravomoćno rješenje o nasljeđivanju spriječava da se u parnici ponovo utvrđuje opseg ostavinske imovine odnosno udio bračnog druga u stjecanju zajedničke imovine. To iz razloga što se zbog pravne sigurnosti uzima da je istinito ono što je

Rev 559-93.

utvrđeno pravomoćnom sudskom odlukom (res iudicate pro veritate nobetur), pa dakle i sadržaj ostavinske imovine kao i udjel u toj imovini.

Iz izloženog dakle proizlazi da tužiteljica, koja je sudjelovala kao stranka u ostavinskom postupku i koja nije imala primjedbi na sastav ostavinske imovine kao ni na veličinu svog suvlasničkog nasljednog dijela ostavinske imovine, ne može nakon pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju osnovano zahtijevati priznanje vlasničkog prava po osnovu građenja tijekom trajanja bračne zajednice sa ostaviteljem pok. J.J., u posebnoj parnici (čl. 231. ZN), a nakon pravomoćnosti rješenja u ostavinskom postupku u kojem nije upućena na parnicu.

Iz toga razloga reviziju tuženih valjalo je prihvatiti, pravomoćno usvojen dio zahtjeva tužiteljice kojom je utvrđeno njeno pravo vlasništva u 2/8 dijela nekretnina pobliže navedenih u dispozitivu ove presude valjalo je odbiti kao neosnovano. Sve to pozivom na odredbu iz čl. 395. st. 1. ZPP.

Zbog svega izloženog odlučeno je kao u dispozitivu ove presude.

Ovu odluku sud je donio (i) nakon što, ispitujući pobijanu presudu kao i postupak koji je prethodio njenom donošenju nije našao da bi bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP na koju povredu ovaj revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. ZPP).

U Zagrebu, 20. veljače 1994.

Predsjednik vijeća:

Stanko Jesenković, v.r.