Rev-x-1053/2014-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-x 1053/14-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Lucije Čimić, predsjednice vijeća, Ivana Mikšića, člana vijeća i suca izvjestitelja, Jasenke Žabčić, članice vijeća, Dragana Katića, člana vijeća i Darka Milkovića, člana vijeća, u pravnoj stvari I. tužitelja F. P., II. tužiteljice J. P., III. tužiteljice mlt. A. P., IV. tužiteljice mlt. M. P., koje zastupa majka i zakonska zastupnica M. P. i V. tužiteljice M. P., svi iz P., svi zastupani po punomoćnici N. Č., odvjetnici u S., protiv I. tuženice Republike Hrvatske, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u S., Građansko-upravni odjel i II. tuženika Hrvatskog centra za razminiranje, S., radi naknade štete, odlučujući o reviziji I. tuženice Republike Hrvatske protiv presude Županijskog suda u Sisku broj Gžx-47/2014 od 29. svibnja 2014. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Sisku broj P-912/13 od 17. siječnja 2014., u sjednici održanoj 21. travnja 2015.,

r i j e š i o j e:

I. U odnosu na prvo pitanje revizija se odbacuje kao nedopuštena.

II. U odnosu na drugo pitanje revizija se prihvaća te se u odnosu na I. tuženicu Republiku Hrvatsku ukida presuda Županijskog suda u Sisku broj Gžx-47/2014 od 29. svibnja 2014. i presuda Općinskog suda u Sisku broj P-912/13 od 17. siječnja 2014. u dijelu pod točkom I. i III. izreke u kojem je naloženo I. tuženici Republici Hrvatskoj isplatiti I. tužitelju F. P. mjesečne iznose od 1.020,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom i odlučeno o troškovima postupka i predmet se u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

III. O troškovima postupka nastalim u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I. tuženik Republika Hrvatska i II. tuženik Hrvatski centar za razminiranje dužni su solidarno platiti I. tužitelju F. P. mjesečne iznose od 1.020,00 kn mjesečno počev od 21. listopada 2000. pa nadalje s tim da su dospjele iznose dužni platiti odjednom najkasnije u roku od 15 dana, a buduće kako budu dospijevali s dospijećem svakog pojedinačnog mjesečnog iznosa zadnjeg dana u mjesecu za tekući mjesec, a u slučaju zakašnjenja budućih iznosa zajedno sa zakonskom zateznom kamatom.

II. tužitelj F. P. iz P., odbija se sa tužbenim zahtjevom na ime kamate na mjesečne iznosa od 1.020,00 kuna počevši od 21. listopada 2000. pa nadalje.

III. I, II, III, IV i V tužitelji te I. i II. tuženici snositi će svoj trošak parničnog postupka."

Presudom suda drugog stupnja suđeno je:

"Odbijaju se žalbe I tuženice i II tuženika kao neosnovane, te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Sisku broj P-912/13 od 17. siječnja 2014. godine u pobijano dijelu toč. I. i III. izreke.

Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbe, kao neosnovan."

Protiv drugostupanjske presude I. tuženica Republika Hrvatska je podnijela reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13. i 28/13., dalje: ZPP). Predlaže da ovaj sud nižestupanjske presude preinači u smislu revizijskih navoda ili da nižestupanjske presude u pobijanom dijelu ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

Tužitelji nisu podnijeli odgovor na reviziju.

Revizija je djelomično osnovana i djelomično nedopuštena.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP-a u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP-a, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

U toj odredbi primjerice su navedeni slučajevi u kojima će se smatrati da je riječ o takvom pitanju.

Prema odredbi st. 3. navedenog članka u reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP-a stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

U konkretnom slučaju I. tuženica Republika Hrvatska postavlja slijedeća pitanja:

1. pripada li tužitelju pravo na tuđu pomoć i njegu u situaciji kada je u upravnom postupku odbijen sa zahtjevom za tuđu pomoć i njegu na temelju posebnih propisa, u konkretnom slučaju na temelju Zakona o zaštiti civilnih i vojnih invalida rata;

2. pitanje prava odnosno visine naknade za tuđu pomoć i njegu kada na temelju posebnih propisa, u ovom slučaju na temelju Zakona o socijalnoj skrbi, nije zatražena tuđa pomoć i njega - u konkretnom slučaju treba li u pri određivanju naknade za tuđu pomoć i njegu uzeti u obzir i iznose koje bi I. tužitelj F. P. mogao ostvariti na temelju Zakona o socijalnoj skrbi.

Kao razloge važnosti navedenih pitanja za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni revident navodi da je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno sa shvaćanjem revizijskog suda. Pri tome se u prilog te tvrdnje poziva na odluke revizijskog suda broj Rev-1320/08 od 13. siječnja 2009. i Rev-420/2002 od 26. ožujka 2002.

U odnosu na prvo pitanje u pobijanoj odluci je izraženo shvaćanje da se provedeni upravni postupak odnosi samo na ostvarivanje tužiteljeva prava po osnovi Zakona o zaštiti invalida rata, dakle, tužitelju pripada pravo na naknadu za tuđu pomoć i njegu i kada je njegov zahtjev odbijen na temelju posebnog propisa ako bi to pravo mogao ostvarivati po drugoj osnovi.

Budući da odluke na koje se revident poziva ne sadrže drugačije shvaćanje od shvaćanja drugostupanjskog suda na kojem se temelji pobijana odluka, prvo postavljeno pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, pa je u odnosu na to pitanje reviziju valjalo odbaciti kao nedopuštenu na temelju odredbe čl. 392.b st. 3. ZPP-a.

Ocjenjujući pitanje dopuštenosti revizije u odnosu na drugo postavljeno pitanje ovaj sud je ocijenio da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i da je stoga revizija dopuštena (čl. 382. st. 2. toč. 2. ZPP-a).

Revizijski sud je u presudi broj Rev-1320/2008 od 13. siječnja 2009. zauzeo shvaćanje da se od utvrđene naknade za tuđu pomoć i njegu odbija iznos koji se s osnove doplatka za tuđu pomoć i njegu prima od Centra za socijalnu skrb, a u presudi broj Rev-420/2002 od 26. ožujka 2002. je izraženo pravno shvaćanje da oštećenik može tražiti naknadu samo one štete koju bez svoje krivnje nije mogao ostvariti po osnovu prava koja mu pripadaju iz zdravstvenog i mirovinskog osiguranja, a što podrazumijeva i pravo koje bi mogao ostvariti od Centra za socijalnu skrb.

Pobijana presuda nije utemeljena na shvaćanju izraženom u tim odlukama. S obzirom na to shvaćanje, a budući da zbog pogrešne primjene materijalnog prava u postupku koji je prethodio reviziji nije, kao o prethodnom pitanju, odlučeno da li bi i u kojoj visini I. tužitelju F. P. pripadalo pravo na doplatak za tuđu pomoć i njegu na temelju Zakona o socijalnoj skrbi, činjenično stanje je ostalo nepotpuno utvrđeno.

Stoga je na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP-a valjalo ukinuti nižestupanjske presude u pobijanom dijelu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

O trošku revizijskog postupka odlučeno je na temelju čl. 166. st. 3. ZPP-a.

Zagreb, 21. travnja 2015.

Predsjednica vijeća

mr. sc. Lucija Čimić, v. r.