Rev-77/2000-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-77/00-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vlatke Potočnjak Radej, kao predsjednice vijeća, te Ivana Mikšića, Marijana Ramušćaka, Petra Milasa i Vjere Delić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. T. iz S. I. Z., zastupanog po T. T. i I. U., odvjetnicima u Z., protiv tuženika C. o. d.d. Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Zagrebu od 28. rujna 1999. broj XV Gž-11767/98-2, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 09. lipnja 1998. broj Pn-2433/97, u sjednici održanoj dana 05. studenog 2003. godine

p r e s u d i o j e :

Odbija se revizija kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda drugog stupnja odbijena je kao neosnovana žalba tužitelja, te je potvrđena prvostupanjska presuda kojom je suđeno:

"Tužena je dužna isplatiti tužitelju 19.815,10 kn sa zateznim kamatama na glavnice od 14.720,00 kn od 9.6.1998.g., na 778,60 kn od 1.3.1997., na 709,90 kn od 1.4.1997., na 1.291,08 kn od 1.5.1997., na 1.238,11 kn od 1.6.1997. i na 1.077,40 kn od 1.7.1997., pa sve do isplate, u visini prema čl. 1 Uredbe o visini stope zatezne kamate, kao i nadoknaditi parnični trošak u iznosu od 3.084,00 kn, sa zateznom kamatom od 9.6.1998. g. iste visine, sve u roku od 15 pod prijetnjom ovrhe.

S preostalim dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 48.720,00 kn tužitelj se odbija."

Protiv te drugostupanjske presude reviziju je izjavio tužitelj, pobijajući presudu u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev u iznosu od 45.480,00 kn, a zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da pobijana presuda bude preinačena "u smislu revizijskih navoda".

Odgovor na reviziju nije podnesen, a Državni odvjetnik Republike Hrvatske o reviziji se nije izjasnio.

Revizija nije osnovana.

Ispitujući pobijanu presudu u granicama revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava istaknutog u reviziji, a pazeći po službenoj dužnosti i na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku – ZPP (“Narodne novine” broj 53/91 i dr.), sukladno odredbi iz čl. 386. ZPP, ovaj sud je utvrdio da revizijski razlozi nisu ostvareni.

U ovoj parnici tužitelj ostvaruje naknadu materijalne i nematerijalne štete koju je pretrpio kao posljedicu ozljeđivanja u predmetnom štetnom događaju (prometnoj nezgodi).

Jedini revizijski prigovor tužitelja tiče se utvrđenja visine nematerijalne štete, koja je utvrđena u iznosu od 4.000,00 kn za fizičke bolove, iznosu od 2.500,00 kn za pretrpljeni strah i iznosu od 7.500,00 kn za duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti, te visine troškova tuđe pomoći i njege kao materijalne štete.

Utvrđenje visine nematerijalne štete temelji se na činjeničnom utvrđenju da je tužitelj u prometnoj nezgodi zadobio trzajnu ozljedu vratne kralježnice, da je zbog te ozljede trpio fizičke bolove jačeg intenziteta 2-3 dana, srednje jake povremene bolove 3-4 dana i bolove slabog intenziteta 6-8 tjedana povremeno, da je pretrpio primarni strah jačeg intenziteta i kratkog trajanja, a nakon toga tzv. sekundarni strah jačeg intenziteta 2 dana, srednjeg intenziteta 8-10 dana i tzv. kasni strah daljnjih 6 tjedana, te da su ozljede ostavile trajne posljedice zbog kojih su smanjene životne aktivnosti tužitelja za 5%.

Cijeneći navedene okolnosti slučaja, te imajući u vidu kriterije i mjerila za utvrđivanje visine nematerijalne štete iz čl. 200. Zakona o obveznim odnosima – ZOO (“Narodne novine” broj 53/91 i dr.), ovaj sud nalazi da ne postoje okolnosti koje bi opravdavale dosuđenje pravične novčane naknade za bilo koji utuženi oblik nematerijalne štete u iznosu većem od dosuđenog, pa stoga u dijelu pobijane presude kojim je djelomično odbijen zahtjev za naknadu te štete ne postoji pogrešna primjena materijalnog prava.

Glede visine troškova tuđe pomoći i njege, za koju su sudovi utvrdili da je tužitelju bila potrebna ukupno 72 sata i da su tu pomoć tužitelju pružili članovi njegove obitelji, u reviziji se osporava pravilnost utvrđenja cijene navedene usluge, koja je utvrđena u iznosu od 10,00 kn/h, te se u svezi s tim ističe da "su sudovi materijalno pravo pogrešno primijenili dosudivši tužitelju preniski iznos naknade štete za tuđu pomoć", jer da u mjestu njegovog stanovanja u vrijeme kada mu je bila neophodna takva pomoć, ne bi mogao angažirati osobu koja bi mu pomoć pružala za samo 10 kn/h.

Pitanje visine cijene navedene usluge je činjenično, a ne materijalno pravno pitanje, pa stoga revizijskom tvrdnjom da je ta cijena veća od one koju je utvrdio sud, ističe se prigovor pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, a iz tog razloga revizija se ne može izjaviti (čl. 385. st. 3. ZPP).

Slijedom izloženog, a na temelju odredbe čl. 393. ZPP revizija je odbijena kao neosnovana.

U Zagrebu, 05. studenog 2003. godine

Predsjednik vijeća:

Vlatka Potočnjak-Radej, v. r.