I Kr-289/1992-6 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kr 289/1992-6

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Pavišić dr. Berislava kao predsjednika vijeća, te Svedrović Marijana i Mikor Milivoja kao članova vijeća i stručnog suradnika Tomerlin-Almer Rajke kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv os. M.V. i dr. zbog krivičnog djela iz čl. 131. st. 1. toč. 1. u vezi čl. 130. st. 1. KZRH, odlučujući o zahtjevu os. M.V. za izvanredno ublažavanje kazne, dostavljenog s prijedlogom Okružnog suda u Zadru od 10. studenoga 1992. K 38/90, Kv 204/92, u sjednici održanoj 24. veljače 1993.,

r i j e š i o j e :

Odbija se zahtjev os. M.V. za izvanredno ublažavanje kazne.

O b r a z l o ž e n j e

Pravomoćnom presudom Okružnog suda u Zadru od 18. prosinca 1990. K 38/90 potvrdjenom presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 15. srpnja 1992. Kž 233/91-3 M.V. je osudjen zbog krivičnog djela iz čl. 131. st. 1. toč. 1. u vezi čl. 130. st. 1. KZRH na kaznu zatvora u trajanju od osam mjeseci, u koju mu je po čl. 50. st. 1. OKZRH uračunato vrijeme provedeno u pritvoru od 5. siječnja do 5. veljače 1990.

Prema podacima u spisu osudjenik se ne nalazi na izdržavanju kazne zatvora.

Po pravomoćnosti presude osudjenik je po branitelju D.S., odvj. iz Z., 6. listopada 1992. podnio zahtjev za izvanredno ublažavanje kazne i dopunio ga osobnim podneskom od 9. prosinca 1992. u kojem navodi kao nove činjenice da se zaposlio, da je kao dobrovoljac učestvovao u obrani Republike Hrvatske od 20. srpnja 1991. do 3. siječnja 1992. i da je obolio. Te činjenice dokazuje potvrdom Omladinskog doma Zadar od 23. rujna 1992., uvjerenjem HPT telekomunikacijski centar Zadar od 9. studenoga 1992., potvrdom MZ "Bokanjac" Zadar i liječničkom svjedodžbom MC Zadar, Ambulante za zaštitu vida od 25. rujna 1992. pribavljena je i socijalna anamneza. Predlaže da mu se izrečena kazna izvanredno ublaži.

I Kr 289/92

Okružni sud u Zadru predložio je 10. studenog 1992. Kv 204/92, K 38/90 da se zahtjevu osudjenika udovolji, dok je Okružni javni tužitelj u Zadru dao negativno mišljenje.

Javni tužitelj Republike Hrvatske je u podnesku od 10. prosinca 1992. Ktr 475/92 dao mišljenje da ima uvjeta za izvanredno ublažavanje kazne.

Zahtjev nije osnovan.

Okolnosti koje su istaknute u zahtjevu za izvanredno ublažavanje kazne nemaju takav značaj da bi u smislu čl. 412. ZKP očito dovele do blaže osude.

Naime, iako angažiranje osudjenika na lokalnoj radio-postaji u svojstvu športskog novinara (potvrda list 271 i socijalna anamneza list 282-283), kao i privremeno zaposlenje u svojoj struci u trajanju od dva mjeseca (uvjerenje list 287 i spomenuta anamneza), kao i angažiranje u kriznom štabu u mjesnoj zajednici u trajanju od oko pola godine (potvrda list 273 i 284), predstavljaju takve nove okolnosti koje ukazuju na pozitivne promjene u razvoju ličnosti osudjenika i zato su one u smislu čl. 41. st. 1. OKZRH olakotne okolnosti i to takve koje nisu postojale u vrijeme izricanja presude, ipak one svaka za sebe, a niti u svom zbiru, pa niti uz olakotne okolnosti iz pravomoćne presude, po ocjeni ovog Vrhovnog suda nisu još uvijek takve da bi očito dovele do blaže osude, u kojoj je inače već u priličnoj mjeri kazna zatvora bila prema odredbi čl. 42. toč. 2. OKZRH odmjerena ispod posebnog minimuma propisanog za kriv. djelo iz čl. 131. st. 1. KZRH. Svrha krivičnih sankcija se niti uz sve te nove i ranije poznate olakotne okolnosti, kraj utvrdjene otegotne okolnosti, ne bi mogla ostvariti kaznom zatvora u kraćem vremenskom trajanju, a osobito ne izricanjem uvjetne osude.

Istaknuta navedena nova okolnost pogoršanja zdravlja osim tvrdnjama u zahtjevu nije ničim dokumentirana, a sama činjenica da osudjenik ima oštećen vid sudu je bila poznata već pri izricanju presude, pa se tom okolnošću ne može opravdati predmetni zahtjev za izvanredno ublažavanje kazne.

Slijedom iznijetih razloga odlučeno je kao u izreci (čl. 414. st. 6. ZKP).

U Zagrebu, 24. veljače 1993.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Tomerlin-Almer Rajka v.r.

Pavišić dr. Berislav v.r.

Suglasnost ovog prijepisa s izvornikom ovjerava:

Viši

stručni referent:

(Vladimir

Vuletin)