Legislator Case Law & Legislation
Rev-3235/1993-2 AI generated

Supreme Court dismisses appeal for termination of employment due to procedural violations in disciplinary proceedings.

Case Number Rev-3235/1993-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Dismissed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia dismissed the defendant's appeal against a final judgment ordering the reinstatement of an employee. The lower courts found the employer failed to document specific violations of the employee's work duties and did not follow the procedural requirements of the internal disciplinary rules. Consequently, the court ruled that the termination decision was legally flawed and reinstated the employee to their previous position.

Legislator headnote

AI generated

Articles 22-69 of the Defendant's Rules on Disciplinary and Material Liability; The employer must substantiate disciplinary actions with specific facts and adhere to procedural rules; failure to do so renders the termination decision void.

Keywords

AI generated
termination of employment disciplinary proceedings procedural violations reinstatement of employee internal disciplinary rules

Cited Legislation

AI generated
Articles 22-69 of the Defendant's Rules on Disciplinary and Material Liability
Article 18 of the Defendant's Rules on Disciplinary and Material Liability
Article 393 of the Code of Civil Procedure

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 3235/1993-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vladimira Drakulića kao predsjednika vijeća, te Ilije Čuljata, Augusta Husinca, Gordane Gasparini i Stanka Hautza kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S.E. iz K. br. ..., K., kojeg zastupa punomoćnik P.I., odvjetnik u P., protiv tuženika H. a. -k.P., kojeg zastupa punomoćnik F.S., odvjetnik u P., radi prestanka radnog odnosa rješavajući reviziju tuženog protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Puli od 24. lipnja 1993. broj Gž- 576/93 kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Poreču od 30. ožujka 1993. broj P-261/92 u sjednici održanoj dana 16. studenoga 1993.,

p r e s u d i o j e:

Revizija tuženog odbija se kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom suda prvog stupnja koju je sud drugog stupnja potvrdio suđeno je:

"Poništava se odluka o prestanku radnog odnsoa H.A.K. P. iz P., br.34/1992 od 26. srpnja 1992. godine, slijedom čega je tuženik HAK P. tužitelju S.E. iz K., K. br. ..., dužan rasporediti na ranije radno mjesto SPI vozača i automehaničara, sa svim pravima iz radnog odnosa od 1. kolovoza 1992. godine, u roku petnaest dana.

Dužan je tuženik naknaditi tužitelju prouzročene parnične troškove u iznosu od 40.800. HRD."

Protiv pravomoćne presude suda drugog stupnja tuženik je izjavio reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava i predložio da se presude sudova nižeg stupnja preinače i tužbeni zahtjev odbije ili ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske nije se izjasnio o reviziji.

Revizija nije osnovana.

U odluci tuženog od 26. srpnja 1992. broj 34/92 o prestanku radnog odnosa tužitelja navodi se da je tužitelj učinio težu povredu radne obveze iz čl. 18. st. 2. Pravilnika tuženog o disciplinskoj i materijalnoj odgovornosti radnika i to iz toč. 1. (neizvršavanje i nesavjesno nepravovremeno i nemarno izvršavanje radnih i drugih obveza), iz toč. 5. (neostvarivanje predviđenih rezulatata rada tri mjeseca uzastopce zbog neopravdanih razloga), iz toč. 12. (ometanje jednoga ili više radnika u procesu rada kojim se izrazito otežava izvršavanje radnih obveza), iz toč. 18. (ponavljanje lakših povreda radnih obveza u tijeku kalendarske godine) i toč. 19. neopravdano izostajanje s posla pet radnih dana uzastopce).

Međutim, nigdje se u toj odluci tuženog ne navodi kada i na koje je načine tužitelj izvršio povrede radnih obveza koje mu se stavljaju na teret.

Isto tako ni odluka upravnog odbora tuženog od 16. kolovoza 1992. broj 41 kojom je potvrđena odluka o prestanku radnog odnosa tužitelja ne sadrži nikakvo obrazloženje iz kojeg bi bilo vidljivo da su ocjenjeni navodi tužitelja u njegovom zahtjevu za zaštitu prava.

Iz spisa se vidi da postupak kod donošenja pobijane odluke nije proveden na način kako to propisuju odredbe Pravilnika tuženog o disciplinskoj i materijalnoj odgovornosti u odredbama čl. 22. do 69.

Na tako utvrđeno činjenično stanje materijalno pravo je pravilno primijenjeno kada je tužbeni zahtjev usvojen.

Neosnovan je revizijski navod tuženog da je pobijana odluka donesena temeljem odredbe st. 2. i 3. čl. 75. ZOPRO-a zbog izostanka tužitelja s posla pet dana uzastopce jer pobijane odluke se ne temelje na tom propisu već na odredbi čl. 18. Pravilnika o disciplinskoj i materijalnoj odgovornosti tuženog. U postupku nije učinjena ni bitna povreda iz toč. 10. st. 2. čl. 354. ZPP, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti, pa je revizija temeljem odredbe čl. 393. ZPP odbijena kao neosnovana.

U Zagrebu, 16. studenoga 1993.

Predsjednik vijeća:

August Husinec, v.r.

Suglasnost ovog prijepisa s izvornikom ovjerava

Viši administrativni referent:

(Štefica Klepac)