Rev-3017/2000-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 3017/00-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Jakoba Miletića, kao predsjednika vijeća, te Vjere Delić, Katarine Buljan, dr. sc. Ivana Kaladića i mr. sc. Andrije Erakovića, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. Š. iz K., kojeg zastupa punomoćnik N. K., odvjetnik iz R., protiv tuženika 1. C. o., d.d. Z., koju zastupa B. Š., odvjetnica iz R. i 2. A.k. J. d.d. R., kojeg zastupaju punomoćnici M. i Z. V., odvjetnici iz R., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Rijeci broj Gž-2336/99-2 od 22. ožujka 2000. godine, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci broj P-3111/95 od 10. svibnja 1999. godine, u sjednici održanoj dana 17. prosinca 2003. godine,

p r e s u d i o j e:

I. Revizija tužitelja djelomično se prihvaća te se djelomično preinačuje presuda Županijskog suda u Rijeci broj: Gž-2336/99-2 od 22. ožujka 2000. godine i presuda Općinskog suda u Rijeci broj: P-3111/95 od 10. svibnja 1999. godine u dijelu u kojem je tužbeni zahtjev odbijen za iznos od 65.000,00 kn sa zateznom kamatom i sudi:

Tuženici su dužni solidarno platiti tužitelju iznos od 65.000,00 kn sa zateznom kamatom po stopi od 18% godišnje počev od 10. svibnja 1999. pa do 30. lipnja 2000. godine, te po stopi od 15% godišnje počev od 01. srpnja 2000. godine pa do isplate, kao i nadoknaditi daljnji parnični trošak u iznosu od 25.824,00 kn u roku od 15 dana.

II. U preostalom dijelu revizija tužitelja se odbija kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom tuženima je naloženo da solidarno plate tužitelju iznos od 476.500,00 kn sa zateznom kamatom po osnovi pretrpljene materijalne i nematerijalne štete, iznos od 92.422,14 kn po osnovi izgubljene zarade s kamatom, mjesečnu rentu u iznosu od 2.552,51 na ime izgubljene zarade i mjesečnu rentu od 400,00 kn na ime naknade za tuđu pomoć, te da mu nadoknade parnične troškove u iznosu od 80.703,60 kn. Tužbeni zahtjev je odbijen u preostalom dijelu.

Drugostupanjskom presudom djelomično je preinačena presuda suda prvog stupnja tako da je tužbeni zahtjev prihvaćen za daljnji iznos od 60.000,00 kn po osnovi naknade nematerijalne štete za duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti, dok je u preostalom dijelu žalba tužitelja odbijena i potvrđena prvostupanjska presuda.

Protiv pravomoćne drugostupanjske presude reviziju je izjavio tužitelj pobijajući je u dijelu u kojem je potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu u kojem je tužbeni zahtjev odbijen za 200.000,00 kn (70.000,00 kn za smanjenje životne aktivnosti, 130.000,00 kn za fizičke bolove i za naruženost) zbog pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se preinači i tužbeni zahtjev prihvati i za taj iznos s pripadajućim kamatama.

Tuženik nije podnio odgovor na reviziju, a o reviziji se nije izjasnio ni nadležni državni odvjetnik.

Revizija je djelomično osnovana, a djelomično nije osnovana.

Nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine”, br.53/91, 91/92 i 112/99, 117/03 - dalje: ZPP), na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

U ovom revizijskom stadiju postupka sporna je visina dosuđene naknade nematerijalne štete za fizičke bolove te za duševne bolove zbog naruženosti i zbog smanjenja životne aktivnosti. Za fizičke bolove tužitelju je dosuđena naknada u iznosu od 160.000,00 kn, a tužitelj smatra da je trebalo dosuditi još 90.000,00 kn. Pravična novčana naknada za naruženost dosuđena je u iznosu od 35.000,00 kn, a tužitelj smatra da mu je trebalo dosuditi još 40.000,00 kn. Za smanjenje životne aktivnosti dosuđena naknade prvostupanjskom i drugostupanjskom presudom iznosi 250.000,00 kn, a tužitelj smatra je trebalo dosuditi još 70.000,00 kn.

U postupku je utvrđeno da je tužitelj u prometnoj nezgodi dana 28. ožujka 1991. godine zadobio ozljede: dvostruki prijelom lijeve natkoljenične kosti, višekomadni otvoreni prijelom lijevog ivera koljena, prijelom sva tri gležanjska nastavka lijeve potkoljenice, prijelom vrata desne bedrene kosti, višekomadni komplicirani prijelom desne natkoljenične kosti, komplicirani prijelom desne potkoljenice, traumatsko iščašenje desne šake u ručnom zglobu, udarac u glavu s potresom mozga i udarno-gnječne rane na čelu i licu. Tužitelj je hospitaliziran u 15 navrata uz 10 operativnih zahvata u razdoblju od ožujka 1991.do listopada 1996. godine. Tužitelj koristi dvije štake za hodanje uz vanjski fiksator u području desnog koljena. Kao posljedica ozljede ostali su ožiljci (na čelu u dužini od 10 cm, na desnoj natkoljenici 40 cm, u području desnog koljena 15 cm i brojni ožiljci kao posljedica uvođenja vanjskog fiksatora, na vanjskoj strani natkoljenice lijeve noge vidljiv je postoperacijski ožiljak u dužini od 50 cm i poprečni ožiljak od 15 cm). Prema ocjeni vještaka, koju prihvaćaju sudovi nižeg stupnja, u pitanju je naruženost srednjeg stupnja s tendencijom prema naruženosti jačeg stupnja. Tužitelj je trpio bolove jakog intenziteta 5-6 mjeseci, srednjeg 15- 20 mjeseci i slabije još 2 mjeseca. Životna aktivnost tužitelja je umanjena, prema nalazu vještaka ortopeda-traumatologa za 60%, a prema nalazu vještaka neurokirurga psihičke promjene kod tužitelja imaju za posljedicu smanjenje životne aktivnosti za 10%.

Na tako utvrđeno činjenično stanje nižestupanjski sudovi su pravilnom primjenom kriterija iz čl. 200. Zakona o obveznim odnosima (“Narodne novine”, br. 53/91,73/91, 3/94, 7/96 i 112/99) dosudili tužitelju pravičnu novčanu naknadu za pretrpljene fizičke bolove u iznosu od 160.000,00 kn i za duševne bolove zbog naruženosti u iznosu od 35.000,00 kn. Sudovi nižeg stupnja uzeli su u obzir sve okolnosti konkretnog slučaja, tj. intenzitet i trajanje bolova, lokalitet i vrstu zadobivenih ozljeda, broj operativnih zahvata i sve ostale popratne tegobe. Svota od 35.000 kn jeste pravična novčana naknada za pretrpljene duševne bolove zbog naruženosti s obzirom na stupanj naruženja, zamjetljivost, životnu dob tužitelja (45 godina u vrijeme ozljede) i sve ostale okolnosti. Pogrešna primjena materijalnog prava ogleda se u prenisko dosuđenoj pravičnoj novčanoj naknadi za duševne bolove zbog manjenja životne aktivnosti. Prema nalaženju ovog suda pored dosuđenog iznosa od 250.000,00 kn (190.000,00 dosuđeno prvostupanjskom presudom i još 60.000,00 kn dosuđeno presudom suda drugog stupnja) za duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti tužitelju pripada još 65.000,00 kn ili ukupno 315.00,00 kn, a s obzirom na stupanj smanjenja životne aktivnosti (60% s ortopedskog aspekta i 10% s neurokirurškog ) i ostale okolnosti ( 45 godina starosti u vrijeme nezgode, potpuni gubitak radne sposobnosti, upućenost na brigu i pomoć drugih osoba, depresivno-anksiozno stanje).

Valjalo je zbog rečenih razloga temeljem čl. 393. ZPP reviziju djelomično odbiti kao neosnovanu, a temeljem čl. 395. st. 1. ZPP djelomično prihvatiti i nižestupanjske presude djelomično preinačiti.

Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 166. st. 2. u vezi s čl. 154. st. 2. ZPP. Ukupan trošak tužitelja utvrđen u prvostupanjskoj presudi iznosi 114.420,00 kn, a trošak žalbenog postupka (nagrada za sastav žalbe i pristojba) 16.680 kn ili ukupno 130.680,00 kn. Tužitelj je uspio u ovom sporu za 85%, pa ima pravo na nadoknadu troška razmjerno tom uspjehu u iznosu 111.078,00 kn i još trošak vještačenja od 3.020,00 kn ili ukupno 114.098,00 kn. Troškovi revizije (nagrada za sastav i pristojba prema postignutom uspjehu iznose 4.392,00 kn. Cjelokupni troškovi postupka koji pripadaju tužitelju razmjerno uspjehu u sporu iznose dakle 118.490,00 kn, od čega mu je dosuđeno prvostupanjskom presudom 80.703,60 kn i drugostupanjskom presudom daljnjih 11.962,19 kn (ukupno 92.665,19 kn), pa je stoga odlučeno da su tuženici dužni tužitelju nadoknaditi solidarno još 25.824,00 kn.

U Zagrebu, 17. prosinca 2003. godine.

Predsjednik vijeća:

Jakob Miletić, v.r.