I Kr-104/2013-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kr 104/13-4

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Damira Kosa kao predsjednika vijeća, te Ranka Marijana i Miroslava Šovanja kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Martine Ljevačić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenika Š. I. zbog kaznenih djela iz čl. 217. st. 1. toč. 1. i dr. Kaznenog zakona, odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno ublažavanje kazne dostavljenom s prijedlogom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 6. svibnja 2013. broj Kv-370/13 (Ko- 3399/10), u sjednici održanoj 17. rujna 2013.,

r i j e š i o j e:

Odbija se zahtjev osuđenika Š. I. za izvanredno ublažavanje kazne.

Obrazloženje

Pravomoćnom presudom, koju čine presuda Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 28. siječnja 2011. broj Ko-3399/10 i presuda Županijskog suda u Zagrebu od 14. lipnja 2011. broj Kž-698/11, Š. I. je proglašen krivim i osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju jedne godine i 11 mjeseci zbog kaznenih djela iz čl. 217. st. 1. toč. 1. KZ i dr. Iz podataka u spisu je vidljivo da je 15. prosinca 2011. naloženo raspisivanje tjeralice protiv osuđenika (list 118 spisa), koji je 2. veljače 2012. lišen slobode i priveden na izdržavanje kazne (list 119 spisa), gdje se i danas nalazi.

Osuđenik je, osobno, 14. veljače 2013. podnio zahtjev za izvanredno ublažavanje kazne u kojem navodi da je otac troje malodobne djece i da mu je majka bolesna, te moli blažu kaznu kako bi se mogao vratiti obitelji koja bez njegove pomoći živi u teškim uvjetima.

Dostavljajući zahtjev osuđenika Općinski kazneni sud u Zagrebu je predložio isti odbiti kao neosnovan.

Negativni su prijedlozi Općinskog državnog odvjetništva Zagreb i Državnog odvjetništva Republike Hrvatske, u kojima se navodi kako nisu ispunjeni zakonski uvjeti za izvanredno ublažavanje kazne.

Zahtjev je neosnovan.

I Kr 104/13-4

Ublažavanje pravomoćno izrečene kazne je dopušteno kada se nakon pravomoćnosti presude pojave okolnosti kojih nije bilo u vrijeme izricanja presude ili sud tada za njih nije znao iako su postojale, a one bi očito dovele do blaže osude (čl. 414. ZKP/97).

Kako to iz spisa predmeta proizlazi, ne radi se o novim okolnostima niti su te okolnosti bile sudovima nepoznate. Prvostupanjski i drugostupanjski sud su znali za okolnosti koje navodi osuđenik i činjenicu da je otac troje malodobne djece i one su cijenjene kao olakotne okolnosti. Iste te okolnosti je ranije cijenio i Vrhovni sud Republike Hrvatske, kada je 18. siječnja 2012. (rješenje I Kr 790/11) odbio zahtjev za izvanredno ublažavanje kazne (list 120 -121 spisa) koji je osuđenik podnio 20. rujna 2011. iz istih razloga, ali prije nego je započeo izdržavati kaznu zatvora (list 115-117 spisa).

Kako se, dakle, ne radi o okolnostima koje su se pojavile nakon pravomoćnosti presude ili okolnostima za koje sud nije znao, trebalo je zahtjev osuđenika odbiti na temelju čl. 416. st. 6. ZKP/97.

U Zagrebu, 17. rujna 2013.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Martina Ljevačić, v.r.

Damir Kos, v.r.