II Kž-375/1996-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Kž 375/1996-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Zmajević mr. Branka, kao predsjednika vijeća, te Klarić-Baranović Senke i Petranović Milana, kao članova vijeća i više savjetnice Vinja Ileane, kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv opt. R. D. i dr. zbog krivičnog djela iz čl. 196. st. 2. i 3. OKZRH, odlučujući o žalbama optuženika podnesenim protiv rješenja Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 27. kolovoza 1996. br. Kv-I-229/96 (K-109/96), u sjednici održanoj 10. rujna 1996.,

r i j e š i o j e :

Odbijaju se žalbe opt. R.D. i opt. O.A.-M. kao neosnovane.

O b r a z l o ž e n j e

Pobijanim rješenjem, na temelju čl. 255. st. 2. ZKP, produljen je pritvor protiv opt. R.D. i opt. O.A.- M. iz zakonskih osnova predviđenih u čl. 182. st. 2. toč. 1. i 3. ZKP, nakon podignute optužnice kojom ih se tereti zbog učina krivičnog djela iz čl. 196. st. 2. i 3. OKZRH.

Protiv tog rješenja žali se opt. R.D. po svom branitelju, a opt. O.A.-M. osobno, s prijedlogom da se pritvor protiv njih ukine.

Žalbe nisu osnovane.

Suprotno tvrdnjama žalbi, sud prvog stupnja je pravilno zaključio da i u ovoj fazi postupka postoje zakonski osnovi za pritvor iz čl. 182. st. 2. toč. 1. i 3. ZKP.

Naime, kao što je već istaknuto u ranijoj odluci ovog Vrhovnog suda, optuženici nisu prebivali na adresama na kojima su prijavljeni, već su kao podstanari često mijenjali boravište, time da su na posljednjoj adresi u Z., P. br. …, živjeli neprijavljeno, što upućuje na postojanje takovih osobitih okolnosti koje upozoravaju na opasnost od njihovog bjekstva.

Isto tako, s obzirom da se optuženici terete zbog organizirane i kontinuirane preprodaje heroina kroz dulji vremenski period, što upućuje na povećanu upornost počinitelja, a radi se o osobama koje su ovisnici o težim drogama, tako da vještak psihijatar predlaže izricanje sigurnosne mjere obaveznog liječenja od narkomanije, to u situaciji kada oba optuženika nemaju stalnog zaposlenja, niti izvora prihoda, očigledno proizlazi da postoje takove osobite okolnosti koje opravdavaju bojazan da bi oni na slobodi, naročito u cilju stjecanja sredstava za zadovoljenje vlastitih narkomanskih potreba, mogli ponovno učiniti istovrsno ili slično krivično djelo.

Pri tome, neuvjerljive su tvrdnje žalbi da su se optuženici za vrijeme dosadašnjeg boravka u pritvoru odvikli od upotrebe opijata, s obzirom na općepoznatu činjenicu da se o izlječenju može zaključivati tek nakon višegodišnje apstinencije.

Kako se niti ostalim žalbenim navodima osnovanost pobijanog rješenja ne dovodi s uspjehom u sumnju, trebalo je, na temelju čl. 385. st. 3. ZKP, odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 10. rujna 1996.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Vinja Ileana v.r.

Zmajević mr. Branko v.r.